Vijesti

Šta to znači za BiH: Kolinda Grabar-Kitarović bi mogla postati šefica NATO-a

NATO je u potrazi za nasljednikom generalnog sekretara Jensa Stoltenberga. Bivši norveški premijer Stoltenberg na najvišoj je civilnoj poziciji u NATO-u od oktobra 2014. godine. Članice Saveza su mu produžile ugovor do septembra 2022., ostavljajući nešto više od godinu dana za imenovanje nasljednika. U sjedištu NATO-a formalne su rasprave tek započele, a očekuje se da će nasljednik Stoltenberga biti predstavljen na summitu čelnika NATO-a u Madridu krajem proljeća ili početkom ljeta sljedeće godine, piše Politico.

No u Bruxellesu i drugim prijestolnicama Saveza već su uvelike krenula nagađanja, a neki dužnosnici, diplomati i analitičari kažu da je nakon 72 godine krajnje vrijeme da NATO imenuje prvu ženu na čelnu civilnu poziciju. Drugi kažu da bi, s obzirom na nastavak sučeljavanja s Rusijom, odabir nekoga iz istočne Europe poslao važan signal Moskvi.

Kad se spoje ova dva imperativa, na vrhu popisa kandidatkinja pojavljuju se tri imena: bivša hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, bivša litvanska predsjednica Dalia Grybauskaitė i aktuelna estonska predsjednica Kersti Kaljulaid.

Grabar-Kitarović, koja je bila prva hrvatska predsjednica u razdoblju od 2015. do 2020. godine, u prednosti je utoliko što je već radila u sjedištu NATO-a kao pomoćnica generalnog sekretara za javnu diplomaciju od 2011. do 2014. I u tom je poslu bila prva žena. Njeni oponenti kažu da je svoju političku karijeru gradila kao konzervativka desnog centra, da bi se približila tvrdoj desnici tokom neuspješne kampanje u predsjedničkim izborima 2019. godine.

Pod pritiskom populističkog protukandidata pomaknula se udesno, što je dovelo do optužbi da se u kampanji verbalno približavala desničarskim biračima, da bi na kraju izgubila od bivšeg premijera iz lijevog centra Zorana Milanovića.

“Impresivan životopis”

No Grabar-Kitarović može se pohvaliti jednim od najimpresivnijih životopisa među potencijalnim budućim šefovima NATO-a, obnašajući dužnost i hrvatske ministrice za Europu i ministrice vanjskih poslova. Imala je snažnu ulogu u uspješnim prijavama Hrvatske za članstvo u EU i NATO-u. Također je obnašala dužnost ambasadora u SAD-u od 2008. do 2011. godine, što znači da ima snažne veze u Washingtonu, koji će imati presudnu riječ u odluci o novom generalnom sekretaru NATO-a.

Kao saradnica na Institutu za politiku Američkog univerziteta, Grabar-Kitarović je ovog proljeća držala seminar o budućnosti NATO-a koji bi mogao poslužiti kao audicija za novi posao, u kojem je naglasila kako je neko vrijeme provela na terenu u Afganistanu tokom rada kao pomoćnica generalnog sekretara.

“Voljela sam svoj posao u NATO-u, zajedničko radno iskustvo i ozračje”, rekla je na početku predavanja Grabar-Kitarović, u kojem je također sudjelovao bivši generalni sekretar NATO-a od 2004. do 2009. Jaap de Hoop Scheffer, bivši nizozemski ministar vanjskih poslova.

De Hoop Scheffera na toj je poziciji slijedio bivši danski premijer Anders Fogh Rasmussen, koji je prethodio Stoltenbergu, a nekoliko upućenih osoba u NATO reklo je da je teško zamisliti da se saveznici odluče za nekoga ko prethodno nije bio šef države ili vlade.

Theresa May

Ta sklonost bivšim nacionalnim čelnicima dovela je do posljednjih nagađanja o bivšoj britanskoj premijerki Theresi May kao potencijalnoj kandidatkinji. Mark Sedwill, koji je bio sekretar britanske vlade i savjetnik za nacionalnu sigurnost za May, a kratko i kod premijera Borisa Johnsona, također je proglašen potencijalnim britanskim kandidatom za NATO, ističe Politico.

Jedan utjecajni bivši veleposlanik u NATO-u rekao je kako se općenito očekuje da će se Velika Britanija snažno zauzimati za popunjavanje pozicije generalnog sekretara kao način da pokaže svoj kontinuirani utjecaj u Europi nakon Brexita. No diplomati su naglasili da će se kvalifikacije smatrati daleko važnijima od nacionalnosti, s posebnom premijom za vještine vođenja, upravljanja i komunikacije. To bi moglo isključiti May, čije su upravljačke i komunikacijske vještine tokom procesa Brexita uvelike bile kritizirane u Velikoj Britaniji. A Sedwill nikada nije bio ministar vanjskih poslova ili ministar obrane – što su dva mjesta koja se smatraju minimalnim uvjetom za bilo kojeg šefa NATO-a.

SAD, Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo tradicionalno se smatraju najutjecajnijim saveznicima u procesu odabira generalnog sekretara. Ipak, s obzirom na to da zemlje Europske unije čine veliku većinu članica NATO-a (21 od 30) te da još nekoliko saveznika čeka na članstvo u EU, Velikoj Britaniji nakon Brexita vjerojatno neće biti lako prikupiti podršku za tako istaknutu poziciju.

A neke zemlje EU, osobito Italija, vjeruju da je došao red na njih kad je riječ o poziciji generalnog sekretara NATO-a. Federica Mogherini, bivša talijanska ministrica vanjskih poslova i bivša šefica vanjske politike EU, već je izrazila interes, no diplomati su rekli da neće imati podršku Washingtona i da je Enrico Letta, koji je bio talijanski premijer od aprila 2013. do februara 2014. godine, održiviji talijanski kandidat.

“Velika Britanija je željna snažnog uporišta u Bruxellesu. Talijani će reći da su oni na redu, to uvijek kažu. I istočnjaci smatraju isto”, rekao je bivši visoki dužnosnik NATO-a za Politico.

Kersti Kaljulaid

Ostali zapadnoeuropski dužnosnici koji su potencijalno u spomenutoj kandidatskoj mješavini uključuju nizozemskog premijera Marka Ruttea, koji sada radi na formiranju nove vladine koalicije, te belgijsku ministricu vanjskih poslova Sophie Wilmès, koja je prije bila vršiteljica dužnosti premijerke. Neki promatrači NATO-a rekli su da bi se izbor generalnog sekretara s Baltika, posebno Grybauskaite iz Litve, mogao smatrati previše neprijateljskim prema Moskvi u vrijeme kad američki predsjednik Joe Biden pokušava stabilizirati odnose između Rusije i Zapada.

Bivši visoki dužnosnik NATO-a rekao je da se natječaj za posao generalnog sekretara može promatrati samo u kontekstu šireg niza rukovodećih mjesta NATO-a koji će biti slobodni, s ključnim pitanjem koliko će tih pozicija Amerikanci zadržati za sebe. Primjerice, Sedwill bi mogao biti zamjenik generalnog sekretara, što bi Ujedinjenom Kraljevstvu dalo istaknuto mjesto bez potrebe za pobjedom u natjecanju za popularnost.

Ostali čimbenici odluke su ispunjava li matična država kandidata za glavnog tajnika NATO-ov cilj o trošenju dva posto BDP-a na obranu – što je simboličan, ali važan pokazatelj koji bi mogao povećati šanse Kersti Kaljulaid, aktuelne predsjednice Estonije. Kaljulaid je nedavno pokrenula neuspješnu kampanju za imenovanje glavne tajnice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), što bi se vjerojatno puno bolje uklopilo u njezin životopis. Prije nego što je postala predsjednica u oktobru 2016., bila je 12 godina na mjestu predstavnice Estonije u Revizorskom sudu EU.

Rumunija je još jedan saveznik u NATO-u koji doseže prag od dva posto, što potencijalno daje predsjedniku Klausu Iohannisu priliku da pretendira na mjesto generalnog sekretara premda bi se Rumunija mogla smatrati pomalo napadnim izborom prema Rusiji.

Nasuprot tome, Grabar-Kitarović suočila se s nekoliko pitanja o tome kako je bila previše bliska ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu tokom Svjetskog prvenstva 2018., kada je – odjevena u majicu s crveno-bijelim kockicama – istaknula podršku hrvatskoj reprezentaciji na putu do finala i poraza od Francuske na moskovskom stadionu Lužnjiki.

Francuska neće dobiti poziciju generalnog sekretara, ali imat će de facto veto, smatraju upućeni u NATO, koji učinkovito ubija svaku šansu koju Turska može imati za ovaj visoki položaj. Francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno je pozvao NATO da demonstrira veću političku koheziju, što je cilj koji je Stoltenberg podržao kao dio nedavnog procesa promišljanja o budućnosti saveza.

Tokom svog seminara za Američki univerzitet Grabar-Kitarović pokazala je vještinu ponavljanja Stoltenbergovih pro NATO-ovih floskula, koje su mu donijele reputaciju discipliniranog komunikatora čak i usred nemira koje je izazvao bivši američki predsjednik Donald Trump.

“Vrlo je važno napomenuti da NATO nije samo vojni savez, to je i politički savez, kao i savez vrijednosti. U NATO-u postoji zajednički demokratski identitet”, rekla je Grabar-Kitarović svojoj publici.

Ovo i nisu najbolje vijesti za Bosnu i Hercegovinu ako uzmemo u obzir kakav je odnos Grabar-Kitarović imala prema zvaničnom Sarajevu dok je bila predsjednica RH.



Povezani postovi: