Dok je 141 zemlja Ujedinjenih naroda glasala za osudu ruske agresije, broj zemalja Afrike, Bliskog istoka i Južne Amerike koji je učinio istu stvar ravan je nuli, piše za "TIME" u svojoj kolumni bivši urednik Richard Stengel koji donosi analizu informacijskog rata koji se vodi između Ukrajine i Rusije, prvenstveno kroz Telegram.
"Prošle sedmice, predsjednik Joe Biden ugostio je samit s osam nacija Udruženja naroda jugoistočne Azije i pokušao izvršiti pritisak da osude Rusiju. Njihov odgovor: tišina. Kada je Ruska Federacija objavila službeni popis "neprijateljskih zemalja", na njemu se nije našla nijedna zemlja iz Afrike, Azije ili Južne Amerike, kao ni Indija ili Kina - dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta, koje su prilično prijateljski raspoložene prema ruskom predsjedniku", kaže Stengel i napominje kako Putin, istina, gubi informacijski rat u Evropi i Americi, ali "vodi u informacijskom ratu negdje drugdje".
Profitirati od "neutralnosti"
Podaci Finansijsko-obavještajne jedinice (EUI) na koju se i Stengal poziva u svojoj kolumni, pokazuju da 36 posto svjetske populacije živi u zemljama koje su aktivno osudile Rusiju i nametnule sankcije ruskoj ekonomiji.
Predvođene Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskom unijom, ove zemlje uključuju sve zapadu sklone vlade kao što su Japan, Australija, Kanada, Velika Britanija, Južna Koreja i (do određene mjere) Izrael.
Tradicionalno neutralne zemlje, poput Švicarske, Finske i Švedske, također su se pridružile ovom bloku, prenosi Net.hr.
U međuvremenu, gotovo trećina svjetske populacije živi u zemljama koje su ostale neutralne.
Predvođene Indijom, ove zemlje - uključujući Brazil, Saudijsku Arabiju, Južnu Afriku i Ujedinjene Arapske Emirate, trude se ostati neutralne i pokušavaju profitirati od svoje navodne neutralnosti.
"Vjerujemo da bi značajan postotak ovih zemalja stao uz Rusiju za slučaj da situacija eskalira", navodi EIU.
Na kraju, 32 posto svjetske populacije živi u zemljama gdje vlade podržavaju Rusiju ili gdje su zvaničnici dali do znanja da podržavaju rusku retoriku, uključujući izbjegavanje nazivanja rata "invazijom".
Predvođene Kinom, ove zemlje dugoročno nastoje profitirati od uskih veza s antizapadnim blokom, jačajući svoj utjecaj u globalnoj ekonomiji i geopolitici.
Stengel podsjeća da su neutralne zemlje poput Brazila, Južnoafričke Republike, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata glasale protiv Rusije u UN-u, ali su kategorički odbile kritizirati Vladimira Putina.
Djelomično je razlog tome što dvije trećine svijeta ne vide ovaj rat na način kako ga vidi Zapad, smatra Stengel i dodaje da je razlog tome "balkanizacija" interneta, za koju je Rusija dijelom odgovorna.
"Danas postoje tri interneta. Američki i Zapadni, koji mi smatramo internetom. Postoje i neliberalna područja interneta poput onih u Rusiji, Turskoj i Indiji, gdje se sadržaj ograničava i nadzire.
A tu je na kraju i kineski internet, koji je cenzuriran i uopće nema slobodu. Kineski internet, koji koristi jedan od pet korisnika interneta u svijetu, je proruski", kaže Stengel.
U manje slobodnom internetu Turske, Indije i ostalih zemalja, većina informacija dolazi od ruskih državnih medija.
Zelenskij dobro razumije
Oni u ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom ne vide oličenje demokratije, ali zato vide sliku plemenitih ruskih vojnika. Dva najpopularnija heštega u Indiji su #IStandWithPutin (stojim uz Putina) i #IStandWithRussia (stojim uz Rusiju), podsjeća kolumnist.
"U 2014. društvene mreže su se još uvijek prvenstveno oslanjale na tekstove. Danas živimo u eri emitiranja videozapisa uživo. Zelenskij to dobro razumije, Putin ne. Američka administracija brzo je shvatila prednosti TikToka, "influencera" i brojnih kanala na Telegramu. Lansirali su vojsku IT volontera, sponzoriranih od strane države, koji izvode "cyber" napade na ruske mete.
U prvim danima rata uputili su poziv volonterima putem aplikacije Telegrama, koji je bio glavno digitalno ratište. Odazvalo se pola miliona ljudi. Srušili su "Rusija Danas" već dan nakon invazije.
Bilo je to kao da ljudi volontiraju u španskom građanskom ratu, ali umjesto puške koriste laptope", piše Stengel, ali istovremeno podsjeća da Zapad nije glavna "meta" ruske komunikacije.
"Putin ima raznoliku publiku, a njegova najvažnija i najvjernija publika je ona domaća. Prema podacima Miburo tvrtke za borbu protiv ekstremizma, 85 posto Rusa konzumira većinu informacija putem ruskih državnih medija.
Tako dobijaju redovitu dozu nacista u Ukrajini, tvrdnje da Ukrajina nije prava nacija, brigu o tome da Ukrajina provodi genocid nad Rusima, te informacije o profesionalnosti i velikodušnosti ruske vojske."
Recept je jednostavan: Ruski državni mediji projekcija su toga kako Putin vidi svijet.
Prema Levada Centru u Rusiji, jednoj od rijetkih nezavisnih anketnih kuća, više od polovine Rusa vidi NATO i SAD kao uzrok konflikta. Svega njih 7 posto krivi Kremlj, navodi Stengel.
Kao da takva propaganda nije dovoljna, Rusija "vakciniše" domaću publiku protiv Zapadne i međunarodne retorike o Ukrajini stvarajući niz lažnih emisija i organizacija kako bi preventivno potkopala bilo kakve vijesti koje su u suprotnosti s Putinovom retorikom.
Najveći ruski državni Kanal jedan pokrenuo je emisiju pod nazivom "AntiFake" koja opovrgava ono za što tvrde da su lažne vijesti o ratu u Ukrajini. Koristi i brojne statistike za provjeru činjenica, forenzičke analize, crno-bijele videomaterijale kojima nastoji dokazati da su tvrdnje o ruskim zvjerstvima izmišljene ili inscenirane, kaže Stengel i napominje da rusko Ministarstvo vanjskih poslova objavljuje "Vaš dnevni #Fake" koji uključuje kratke videozapise koji raskrinkavaju tvrdnje o invaziji.
Digitalni rat
Na Telegramu - na kojem se odvija većina digitalnog rata za istinu - postoji ruski kanal "Rat lažima", koji tvrdi da raskrinkava "informacijski rat protiv Rusije".
"Enkriptirana platforma Telegram postala je najvažnije bojno polje u informacijskom ratu u Ukrajini. To je instant kanal vijesti o ratu - korišten od strane Rusa jednako kao i Ukrajinaca.
Zelenskij ima kanal na Telegramu gdje se izravno obraća Rusima na ruskom jeziku", piše Stengel i napominje kako je Rusija kreirala desetke kanala na Telegramu.
Jedan od razlog zbog je čega informacijski rat danas prikriven je to što se on većinski odvija na šifriranim platformama radije nego na Twitteru ili Facebooku.
"Drugi razlog zbog kojeg je informacijski rat teže vidjeti ovih dana leži i u tome što su platforme odustale od neutralnosti i zauzele stranu. Facebook, YouTube, Twitter i Google praktički su blokirali ruske informacije.
YouTube je objavio globalno blokiranje ruskih državnih medija te ukonio više od 1.000 kanala i 15.000 videozapisa. Facebook je ograničio pristup službenim ruskim mrežama Rusija Danas i Sputnik u Evropskoj uniji te zabranio oglašavanje ruskih državnih medija.
Netflix je obustavio svoje usluge u Rusiji. Ovo je nova teritorija za platforme koje su se uvijek željele prikazivati kao apolitične. Zauzvrat, ruski sudovi proglasili su Facebook ekstremističkom organizacijom", podsjeća Stengel te podsjeća kako ne treba zaboraviti da je Zelenskij poduzeo i neke nedemokratske korake.
"Zelenskij može biti Churchill TikToka i šampion ukrajinske demokratije, ali ne treba zaboraviti da je kod kuće poduzeo i neke nedemokratske mjere. U martu je zabranio rad 11 ukrajinskih političkih stranaka zbog njihovih veza s Rusijom.
"Većina tih stranaka su male, osim jedne, opozicijske Platforme za Život, koja drži 44 od ukupno 450 mjesta u Ukrajinskom parlamentu i najveća je ukrajinska opozicijska stranka. Vodi je proruski ukrajinski oligarh koji ima uske veze s Putinom".
Globalna politika
Za globalnu publiku, SAD i Evropska unija napravili su nešto poput taktičke greške u prikazivanju rata kao sukoba Zapada i Rusije, čak i kao demokratije protiv autokratije, smatra kolumnist.
"Ta je retorika efikasna u Americi i Evropi, ali manje uspješna među zemljama u razvoju i neutralnim nacijama. U Africi, većem dijelu Azije i na Bliskom Istoku, Zapad je kolonizator koji nije dozvolio demokratiju u zemljama kojima su upravljali.
Bolji način mobilizacije ovih zemalja protiv Rusije je proglasiti rat kao fundamentalno, ilegalno nasilje nad ukrajinskim suverenitetom, imperijalističku Rusiju kao zemlju koja nasilno širi svoje granice.
To je nešto s čime se mogu poistovjetiti", kaže Stengel i upozorava da se te zemlje ne mogu identificirati s učestalim američkim pozivanjem na "slobodni svijet".
Podsjeća kako je kenijski ambasador pri UN-u ukorio Rusiju bez spominjanja demokratije ili autokratije ili čak Putina:
"Kenija, i gotovo cijeli afrički kontinent, rođen je završetkom carstva. Nismo sami ucrtali svoje granice. Povučene su iz udaljenih kolonijalnih metropola Londona, Pariza i Lisabona. Rusija naprosto pokušava ponovo osvojiti sada neovisnu koloniju."
Stengel smatra kako informacijski rat ne bi smio zasjeniti činjenicu da se istovremeno događa pravi rat te podsjeća da je moguće pobijediti u informacijskom ratu, a izgubiti u pravom ratu, uz nadu da Ukrajinu neće biti takav slučaj.
