Kineske tajne službe su za njemačke sigurnosne vlasti zapravo protivnici. Ipak, prije mnogo godina, prema istraživanju WDR-a, njemački BND je s njima otpočeo strogo povjerljivu saradnju. BND o tome šuti, piše Deutsche Welle.
Kako se navodi na web-stranici Savezne obavještajne službe (BND), kontakti se održavaju s oko „450 obavještajnih službi u preko 160 zemalja”. Saradnja je važan dio rada njemačke obavještajne službe za inozemstvo. Razmjena je bliska s nekim partnerskim servisima, na primjer s SAD-om, Velikom Britanijom ili Francuskom. Samo nekoliko država se smatraju tabuom, s čijim službama njemački špijuni ne bi trebalo sarađivati. Među njima su Sjeverna Koreja i Bjelorusija, piše Deutsche Welle.
Tri desetljeća saradnje
BND uglavnom šuti o svojim savezima s tajnim službama; kao i nadzorni organ Kanzleramta. Postoje veze koje su desetljećima strogo čuvana državna tajna. Ovo uključuje saradnju s Kinom: prije više od 30 godina BND je ušao u savez s kineskom tajnom službom. U proteklih nekoliko sedmica WDR je istraživao ovo, obrađivao interne dokumente BND-a i razgovarao sa svjedocima vremena.
Lokalne sigurnosne agencije danas načelno gledaju na špijune Pekinga kao na protivnike. Prema podacima Službe za zaštitu ustavnog poretka, kineske tajne službe špijuniraju Njemačku na različitim razinama, razmještaju kamuflirane špijune, izvode kibernetičke napade i ciljano istražuju osobe preko društvenih mreža. Zanimaju ih njemačke kompanije i njihovi proizvodi, visoke tehnologije, naučna istraživanja i projekti naoružanja. Pored toga, u fokusu su njemačka vanjska i ekonomska politika, kao i kineski pripadnici opozicije i kritičari režima.
Zajednička stvar protiv Sovjetskog Saveza
Ali njemačko-kineski odnosi nisu uvijek bili tako napeti kao danas. Osamdesetih godina prošlog vijeka Savezna Republika Njemačka je tražila blizinu Kine i pokušavala izbjeći tenzije – u političkim i ekonomskim područjima kao i u sferi tajnih službi. Na primjer, Kina se jednostavno više nije pojavljivala u godišnjim obavještajnim izvještajima između 1981. i 1995. godine. Tajna služba nadležna za kontraobavještajne poslove u zemlji, na zahtjev MUP-a, više nije trebala gledati tako pomno u Kineze.
Takozvani kinesko-sovjetski raskol, sukob između Moskve i Pekinga oko vodstva komunističkog pokreta, pobudio je nadu među nekim zapadnim vladama da bi Kina mogla biti mogući saveznik protiv Sovjetskog Saveza.
Monitoring nuklearnih istraživačkih postrojenja
U to vrijeme su posebno Sjedinjene Države vidjele dobru priliku da udruže snage s Kinom protiv Sovjeta. I zato što je 1979. godine, padom šahovog režima tokom Islamske revolucije u Iranu, izgubljena važna lokacija za obavljanje tehničkog izviđanja protiv Sovjetskog Saveza. Američka administracija predsjednika Jimmyja Cartera prvi put je uspostavila diplomatske odnose s Pekingom u januaru 1979., a ubrzo nakon toga dogovorena je saradnja tajnih službi.
U zapadnoj kineskoj provinciji Xinjiang, nedaleko od granice sa Sovjetskim Savezom, CIA je postavila dvije prislušne stanice u saradnji s obavještajnim ogrankom kineske narodne vojske. Donesena je američka tehnologija, a Kinezi su obučeni kako da je koriste. Primarni cilj u to vrijeme bio je nadgledanje sovjetskih objekata za testiranje nuklearnih projektila udaljenih samo nekoliko stotina kilometara.
Tražena tehnologija iz Savezne Republike Njemačke
Ali, nije samo CIA tada ušla u antisovjetsku saradnju s Kinom. BND je također nedugo kasnije počeo saradnju, što se vidi iz dokumenata službe, u koje je uvid imao WDR. U julu 1985. u Kinu je otputovala delegacija iz Njemačke, u kojoj su bili tadašnji potpredsjednik BND-a, odgovorni šef odjela i nekoliko zastupnika Bundestaga. Dogovoreno je da se ne otkriva pozadina putovanja.
Njemačka turistička grupa bila je smještena u jednoj gostinjskoj kući u Pekingu. A za kineske domaćine donijeli su i poklone: ručne satove Junghansa, švicarske džepne vojne noževe, hemijske olovke i mini-kamere proizvođača Minox, koje su tada bile popularne među špijunima. Koštale su oko 5.900 njemačkih maraka.
Razgovaralo se o saradnji tajnih službi koju je BND dogovorio s kineskom stranom. Operacija je u BND-u nazvana „Pamir", po srednjoazijskom planinskom lancu na granici s Kinom. Slično CIA-i prije njega, za BND se kaže da je Kini isporučio tehnologiju za prisluškivanje u vrijednosti od nekoliko miliona njemačkih maraka. S jedne strane, ovo je bilo namijenjeno za praćenje komunikacija sovjetske vojske. Osim toga, testirani su sistemi za ometanje i obmanjivanje koji su u to vrijeme bili razvijeni za njemačke borbene avione.
Šutnja o operaciji 'Pamir'
Američka špijunska saradnja s Kinom naglo je prekinuta nakon što je režim u Pekingu ugušio studentske proteste na Trgu nebeskog mira (Tjananmen) u lipnju 1989. godine. Washington je gnjevno reagirao, a CIA je povukla svoju tehnologiju prisluškivanja iz provincije Xinjiang. Međutim, kaže se da se BND u to vrijeme držao zajedničkog projekta i da je korišten za izviđanje u centralnoj Aziji i tokom 1990-ih.
BND nije komentirao koliko je tačno prislušna stanica njemačke službe ostala u Kini, postoji li slična saradnja s kineskim špijunima i danas, kao ni bilo koja druga pitanja u vezi s operacijom „Pamir". „Kako bi osigurao i održao funkcionalnost BND-a (državni interes), posebno zbog zaštite izvora i metoda rada obavještajne službe, BND nažalost trenutno nije u mogućnosti pružiti više informacija", rekla je glasnogovornica.
