Kako su izaslanici u utorak postigli napredak u mirovnim pregovorima, Rusija je ponudila ustupke koji su signalizirali realističniji kurs za rat u Ukrajini, a istovremeno je naznačila da se također ne žuri s okončanjem sukoba, tvrde diplomate i analitičari, piše New York Times.
Zamjenik ruskog ministra odbrane, Aleksandar Fomin, predstavio je odluku o "naglom smanjenju" vojne aktivnosti oko ukrajinske prijestolnice Kijeva i sjevernog grada Černihiva kao gest "za povećanje međusobnog povjerenja za buduće pregovore".
Ali rusko napredovanje na sjeveru je već bilo zaustavljeno, s trupama oko Kijeva koje su zauzele odbrambene položaje pred ukrajinskim kontranapadima, kako tamo tako i blizu Sumija, gdje je Rusija imala problema da opkoli glavnu ukrajinsku vojsku istočno od rijeke Dnjepar.
"Deeskalacija je eufemizam za povlačenje", rekao je Lawrence Freedman, profesor emeritus ratnih studija na King's College London. „Rusija prilagođava svoje ciljeve situaciji, jer je rat prilično empirijski“, rekao je on. “Nije lukavstvo reći da se koncentrišu na Donbas, jer u stvarnosti to je sve što mogu da urade.”
Ali povlačenje teško da je predaja, a drugi su upozorili da napredak postignut u utorak ne znači da je Rusija spremna za ozbiljne razgovore o okončanju rata. To bi zahtijevalo bolji ishod da bi predsjednik Rusije Vladimir Putin prodao kod kuće kao pobjedu.
Ukrajinci su u utorak iznijeli 15-godišnji proces pregovora o statusu Krima i rekli da bi se o kontroli regije Donbas moglo razgovarati na sastancima Putina i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. Rusija je rekla da će zakazati sastanak između dva predsjednika tek kada bude spreman nacrt mirovnog sporazuma.
Neki analitičari kažu da bi takav sporazum, u najmanju ruku, morao Rusiji dati kontrolu nad Mariupoljom, opkoljenim lučkim gradom u Ukrajini koji se još nekako drži, kako bi se stvorio siguran kopneni put između dva područja koja Rusija okupira: Krima na zapadu, i Donbas na istoku. Također bi, kažu, morala da ustupi kontrolu nad dva administrativna regiona u Donbasu, Luganskom i Donjeckom, koje je Putin već proglasio nezavisnim republikama.
"Rusija nije na mjestu da ozbiljno pregovara jer mora biti bolje u ratu", rekao je François Heisbourg, francuski analitičar odbrane iz Fondacije za strateška istraživanja. "Ovo je prilika za Ruse da se konsoliduju, pregrupiraju, da se uklone sa mjesta koja su logistički nedostižna, gdje su im već ponestalo hrane i municije."
Neki visoki zapadni zvaničnici su se složili, rekavši da Rusima nedostaje artiljerijskih granata i druge municije i da su im potrebne dodatne zalihe.
Niti će Putin lako okončati rat, rekao je Heisbourg. Ako zauzme područje istočno od Dnjepra, “to bi za sada moglo biti dovoljno, ali će obnoviti svoju vojsku i nastaviti dalje.”
Za obje strane, rekao je Robin Niblett, direktor Chatham House, londonske istraživačke institucije, "pregovori nisu ozbiljni, u smislu da su pregovori za obje strane nastavak rata, a ne rješenje." Rusija se može koncentrirati na istok, a Ukrajini će biti teško da pređe sa svoje agilne odbrane na ozbiljne kontranapade, rekao je on. "A Putin nije zaboravio Kijev."
Čak i ako Putin može da kontroliše i da se "zadovolji" još jednom podelom Ukrajine na istoku, „Ukrajina mora da se potpiše za to, a ako ne, mislim da nećemo ukinuti sankcije“, rekao je Niblet.
Njegov kolega, Mathieu Boulègue, francuski naučnik koji proučava rusku vojsku, slaže se da Rusija ne pregovara u dobroj namjeri, već „iskušava vode i traži vrijeme, da se pregrupiše i preopremi vojno i ostvari više dobitaka na terenu.”
Čini se da je ruska vojska preuzela kontrolu nad onim što bi se moglo nazvati Fazom 2 promašene operacije, rekao je, a koja je trebala biti Faza 1. Zauzimanje Mariupolja, kopnenog mosta i Donbasa „bio bi razvijeni vojni plan.” Moderno ratovanje je napola informativno ratovanje, rekao je Boulègue, “a uspjeh je ono što od njega napravite,” posebno u represivnom medijskom okruženju kao što je sada u Rusiji.
Nesposobnost ruskih snaga da zauzmu gradove i zadrže teritoriju je očigledna nakon mjesec dana, rekao je on, "pa su strateški ciljevi morali da se promijene".
Ali potpuno povlačenje iz Kijeva omogućilo bi Ukrajincima da pojačaju regiju Donbas i da im daju značajnu pobjedu, predložio je Michael Kofman, direktor studija Rusije u CNA, instituciji za istraživanje odbrane u Virdžiniji, u tvitu.
Putujući u Maroko, američki državni sekretar Antony J. Blinken također je doveo u sumnju obećanje Rusije da će smanjiti neprijateljstva. "Postoji ono što Rusija kaže i postoji ono što Rusija radi", rekao je on u utorak. „Fokusirani smo na ovo drugo. A ono što Rusija radi je kontinuirana brutalizacija Ukrajine i njenog naroda i to se nastavlja dok mi govorimo.”
Rusija nije prestala da se bori nakon aneksije Krima 2014. godine, ali je aktivno podržavala separatiste u Donbasu, rekao je Ian Bond, bivši britanski diplomata u Rusiji i šef vanjske politike Centra za evropske reforme. "Skeptik sam u pogledu toga da Rusi odustanu od rata", rekao je. “Gledali smo ovaj film ranije 2014. i 2015. godine. Ja ovo gledam kao samo pauzu.”
Ian Garner, historičar ruske propagande, istakao je na Tviteru da je „Putinova Rusija — zaista, post-sovjetska Rusija — godinama upletena u prljave, beskonačne sukobe“, citirajući Pridnjestrovlje u Moldaviji, Abhaziju u Gruziji i Donbas, sve područja u drugim zemljama u kojima ruske snage podržavaju separatističke pokrete. "Možda nije završen", rekao je, ali "u pauzi."
Viši ukrajinski pregovarač, Mihail Podoljak, sugerisao je nakon razgovora u utorak da dve strane ozbiljno razgovaraju o neutralnosti Ukrajine, sporazumu koji garantuje njenu bezbednost od strane država članica NATO-a poput Sjedinjenih Država, Britanije, Turske, Francuske i Nemačke, o prekidu -vatrogasni i humanitarni koridori.
Ukrajinski i zapadni zvaničnici su također sugerirali da bi Rusija bila voljna da se demilitarizirana Ukrajina pridruži Evropskoj uniji, sve dok se odrekla pridruživanja NATO-u ili ugostiti bilo koje strane snage.
Ali sigurnosni analitičari su doveli u pitanje iskrenost takvog sporazuma.
Bond je rekao da je problem sa ukrajinskim pojmom neutralnosti to što do sada nijedna od zemalja za koje želi da garantuje da ne bi pristala na to. To bi bilo kao članstvo u NATO-u sa kolektivnom odbranom pod drugim imenom, tako malo vjerovatno, rekao je.
Što se tiče članstva u Evropskoj uniji, Niblett je rekao, to bi predstavljalo najveću opasnost za gospodina Putina, koji je pomogao u stimulisanju pobune u Ukrajini 2014. godine kada je prisilio tadašnjeg predsjednika Viktora Janukoviča da odustane od trgovinskog sporazuma s blokom . Ako bi se Ukrajina sada pridružila, rekao je gospodin Niblett, zemlja bi se ekonomski razvijala još brže, za razliku od Rusije, "i završili biste sa Južnom Korejom pored Sjeverne Koreje, a ne vidim da bi Putin to prihvatio."
Štaviše, rekao je on, ugovori Evropske unije sadrže i obećanje o kolektivnoj odbrani.
Ipak, rekao je Boulègue, Evropska unija treba Ukrajini dati jasan odgovor o izgledima za članstvo. “Da li to vodi ka EU članstvo ili ne, nije na Rusiji da odlučuje”, rekao je on. “Ali E.U. mora biti potpuno jasna budućnost Ukrajine koja ide naprijed, to je moralna stvar”, piše New York Times.
