Branimo se od pogrešnih prijetnji. Britanske vlade se decenijama bore protiv nepotrebne ideje rata i troše stotine milijardi na zamišljene prijetnje. U isto vrijeme, kao što smo postali užasno svjesni posljednjih nekoliko nedjelja, oni su zanemarili stvarne i hitne opasnosti.
Prije mjesec, kada je koronavirus počeo da hara Velikom Britanijom, vlada se pohvalila da je povećala vojnu potrošnju za dvije milijarde funti, na 41,5 milijardi. Naše vojne snage su, kako je saopšteno, “predvodnice preporođene globalne Britanije.”
Veći dio tog novca biće potrošen na opremu i infrastrukturu. Britanija nabavlja 138 novih aviona F-35.
Proizvođač Lokid kaže da taj “supersonični, višenamjenski” lovac predstavlja ogroman korak u kapacitetima vazduhoplovne dominacije”.
Ima domet i fleksibilnost da pobjeđuje, iznova i iznova.” Ali, koga da pobjeđuje? Može li da bombarduje koronarivus?
Mogu li njegova “umanjena uočljivost, integrisana avioelektronika, fuzija senzora i superiorna logistička podrška” da spriječe klimatski kolaps? On je za rješavanje složenih i hitnih problema svijeta potreban isto koliko i sajdžiji čekić.
Najvjerovatnija uloga takvog naoružanja je da vodi neobavezne ratove u dalekim državama.
Čak i u tim uslovima, F-35 bi mogao zastariti prije nego što uđe u upotrebu. U takvim sukobima, odlučujuću ulogu će sada vjerovatno imati dronovi, a ne avioni.
Oni možda imaju “višestruke kapacitete”, ali to znači samo da će Velika Britanija u razmjenu vatre ući opremljena švajcarskim nožem.
Britanski ministar odbrane Ben Wallace je prošlog mjeseca održao govor u kojem je međunarodno pravo opisao kao “ludačku košulju dozvola i ovlašćenja koja nam otežava da odgovorimo”, i ustvrdio, kao bilo koji kolonijalni zvaničnik iz 19. vijeka, da je britanska intervencija u inostranstvu “sila dobra”.
Očigledno je da imamo “moralni imperativ” da rješavamo sukobe i nestabilnost u inostranstvu.
U stvarnosti, tokom posljednjih 17 godina, britanske intervencije u inostranstvu bile su jedan od glavnih uzroka sukoba i nestabilnosti. Njeno učešće u Iraku je doprinijelo izazivanju kolapsa, produžetka sukoba i pojave terorističkih grupa.
Naš sadašnji doprinos je snabdijevanje naoružanjem i obukom koje Saudijska Arabije trenutno koristi u Jemenu. Jemen sada trpi jednu od najgorih humanitarnih kriza u svijetu: gladovanje izazvano saudijskom blokadom, epidemiju kolere, difterije i drugih zaraznih bolesti. Saudijska Arabija koristi britansko naoružanje da bombarduje škole, pijace i bolnice.
Jemenski zdravstveni sistem se raspada, upravo dok se očekuje nalet kovida-19.
Prošle godine, kao rezultat tih zločina, Apelacioni sud je odlučio da je britanska prodaja oružja Saudijskoj Arabiji nezakonita. Sud je naložio vladi da prestane da izdaje nove dozvole i da razmotri svoje prethodne odluke. Ta revizija se nije desila. Kada je uhvaćena da izdaje nove dozvole za prodaju oružja kraljevini, vlada je tvrdila da je to učinila “nehotice”.
Britanske bombe i rakete, koje ispaljuju britanski avioni, mnogi od njih namjerno ciljajući civile, nastavljaju da nanose bijedu najranjivijim ljudima u svijetu. Međutim, ta trgovina smrću je donijela pet milijardi funti britanskim kompanijama od početka rata u Jemenu, tako da je vlada i dalje podržava, prkoseći i britanskom i međunarodnom pravu. To nije odbrana. To je masovno ubistvo i produžavanje sukoba.
Velika većina britanskih kapaciteta “odbrane” nema odbrambenu svrhu. Ne postoji strateški razlog za potrošnju dva odsto našeg BDP na vojnu silu. Druge države troše daleko manje, i jednako su bezbjedne.
Prigušene sukobe NATO i Rusije, podataknuti paranojom i jedne i druge strane, bolje bi bilo rješavati diplomatskim sredstvima. Međutim, ljudi poput Bena Volasa pričaju samo o “protivnicima”, umjesto o potencijalnim - i potrebnim - saveznicima u borbi protiv zajedničkih prijetnji.
Ta 41 milijarda funti je više nego dvostruko veća suma od one koju Ujedinjeno Kraljevstvo troši na sprečavanje klimatskog i ekološkog kolapsa: što nije samo potencijalna prijetnja nego je trenutno hitno potrebno.
To je stotine puta više, kako sada otkrivamo, nego što je vlada potrošila na pripremu za pandemiju. Znamo da su i britanska i američka vlada ignorisale upozorenja na potencijalne razmjere i uticaj pandemije poput ove, i da nisu investirale u istinsku nacionalnu odbranu, tj. u jačanje kapaciteta zdravstvenog sistema, krevete, obuku, respiratore i zaštitnu opremu.
Čak i kada je bolest počela da se širi, umanjivali su značaj njenih vjerovatnih posljedica. Oni se, obilno i revnosno, bave imaginarnim prijetnjama, dok zanemaruju stvarne.
Veliku Britaniju šalje stručnjake da pomognu u liječenju koronavirusa čini da zvuče besmisleno Volasovi pokušaji da je prikaže kao našeg “protivnika”.
Tačno je da se, poput Rusije i Irana, njena vlada takmiči sa zapadnim vladama za sfere uticaja i resurse, ali u suočavanju sa istinskim prijetnjama čovječanstvu i ostatku života na Zemlji, trebalo bi da postoji više toga što nas spaja, a ne razdvaja.
Ako postoji pravi trenutak za uspostavljanje mira, onda je to ovaj. Ako postoji pravi trenutak za države poput Velike Britanije i SAD da ispune obaveze o razoružanju na osnovu Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja, i rade sa Rusijom i Kinom na tome da bolje iskoriste izgubljene milijarde, onda je to ovaj.
Ako postoji pravi trenutak da se preispitaju istinske prijetnje po našu bezbjednost i da se one odvoje od koristoljubivih ciljeva industrije oružja, onda je to ovaj.
Ipak, primarna težnja naših vlada je da pojačaju svoju moć na štetu drugih. Ako se ne bavimo našim stvarnim i zajedničkim prijetnjama, sami sebi smo neprijatelji.
