Američka agencija za strateška istraživanja Stratfor objavila je analizu koja istražuje dugoročne posljedice rata u Ukrajini na ruski narod, zatim kakav je njihov stav o ratu i šta on znači za buduću vladavinu ruskog predsjednika Vladimira Putina u zemlji.
Putinu rasla podrška
Ryan Bohl, Stratforov analitičar za Bliski istok i Sjevernu Afriku, u svom članku koji je objavljen pod naslovom 'Može li rat u Ukrajini pokrenuti još jednu revoluciju u Rusiji?' postavlja pitanje koliku podršku ruska javnost pruža Putinovom ratu u Ukrajini.
S tim u vezi je istakao da je anketa koju je 5. marta proveo Ruski centar za istraživanje javnog mnjenja (VTsIOM) pokazala da 71 posto ruskog naroda podržava rat.
Najnovije istraživanje javnog mnjenja koje je sproveo isti centar, a objavljeno je 8. aprila, pokazalo je da je domaća podrška Putinu samo rasla od početka “invazije” ruskih snaga na Ukrajinu, pa tako 81,6 posto Rusa kaže da vjeruje svom predsjedniku, što je veliki postotak u odnosu na 67,2 posto koji su rekli isto prije početka “invazije” 24. februara.
Bohl smatra da su ove brojke možda preuveličane, ali ukazuju na čvrstinu domaćeg fronta u Rusiji, posebno u odsustvu bilo kakvog antiratnog pokreta u ruskoj javnosti do sada. Međutim, nije poznato do kada će se nastaviti ova situacija, posebno ako rat potraje i rezultira teškim ekonomskim sankcijama.
Bohl kaže da je ruska historija dokazala da represija kod kuće i vođenje ratova u inostranstvu nisu uspjeli ranije dugoročno očuvati kontinuitet političkih režima u carskoj Rusiji ili Sovjetskom Savezu. Te su politike, uprkos svojim nedostacima te tiraniji i korupciji koje nose sa sobom, dale ruskim liderima sposobnost da izdrže mnoge velike neuspjehe prije nego što ih temeljna disfunkcija u njihovim političkim sistemima zbaci.
Članak sugerira da bi svaka pukotina u čvrstini domaćeg fronta dovela do velike političke pobune, a da će te pukotine nastati tek nakon niza neuspjeha predsjednika Vladimira Putina i drugih ruskih lidera. Za to će možda biti potrebne godine žrtvovanja ruskog naroda, koji će osjećati sve veći teret rata kod kuće što duže bude trajao, što se više krvi njihovih sinova bude prolijevalo, a ekonomski gubici postanu veći.
Potrebno da se ispune tri faktora
Bohl je naglasio da se u dugim ratovima podrška naroda sukobu često pojavljuje kao glavni faktor u određivanju pobjednika. On smatra da povlačenje ruskih snaga iz Kijeva ukazuje na to da Moskva ide ka tome da snosi posljedice duže vojne kampanje nego što je prvobitno planirala i bolne ekonomske sankcije koje dolaze sa njom.
Neki posmatrači očekuju, kaže Bohl, da će to dovesti do pada narodne podrške koju uživa Putin, otvarajući put njegovom konačnom svrgavanju.
Ali za postizanje ovog scenarija potrebno je prisustvo tri faktora, a to su:
- Da ruski narod odluči da je njihovo materijalno blagostanje važnije od nacionalističke ideologije koju Putin sada nastoji učvrstiti.
- Da ruski narod bude osjetljiv na žrtve, kao što je sada slučaj u zapadnim zemljama, i da sve gore reagiraju na rat kako se broj žrtava povećava.
- Da ruski narod nađe načina da pokrene veliki ustanak protiv Putina, možda uz saučesništvo elita.
Iako su sve ove pretpostavke upitne u sadašnjim uslovima u Rusiji, one nisu bez osnova, ako uzmemo u obzir historiju Rusije, kaže Bohl.
Kao primjer iz historije za navedeno navodi da je posljednji ruski car, Nikolaj II, vodio Prvi svjetski rat na tako katastrofalan način da ne samo da je izgubio od Nijemaca, već su se njegova vojska i građani okrenuli protiv njega. Improvizirani sovjetski udar potencijalnih staljinista 1991. godine, kada je vojska odbila otvoriti vatru na prkosne gomile građana, bio je posljednji ekser u lijesu Sovjetskog Saveza.
Zaključak je, smatra Bohl, da postoje historijske činjenice koje potvrđuju da se ruski narod okrenuo protiv lošeg vodstva koje ne mari mnogo za krv svog naroda i njegovu ekonomiju. Ukrajinska vojska je sada uspjela zadati težak udarac ideji ruske vojne superiornosti, do te mjere da Kremlj mora priznati da je njena vojska pretrpjela “bolne” gubitke tokom rata.
