Od male trgovačke luke do blještavila, Dubai je primjer transformacije i onoga što čovjek može izgraditi. Epski neboderi poput Burj Khalife i ambiciozni projekti kao što je Palma svjedoče o mjestu koje zaokuplja novo, brzo i naizgled nemoguće. Spoj beduinske prošlosti i sjaja koji privlači ljude iz cijelog svijeta jedinstven je na svijetu.
Dubai se sa susjednim emiratima ujedinio u UAE u decembru 1971. Tada niko nije mogao predvidjeti njegov razvoj. Međutim, pronalazak nafte napravio je zaokret i nezamislivo bogatstvo počelo je mijenjati mirni kutak arapskog svijeta s 86 hiljada stanovnika u gotovo znanstveno fantastičnu meku za bogataše u kojoj danas živi oko tri miliona ljudi.
No nebodere i pješčane plaže na stranu, prošlost Dubaija ne počinje staklom i čelikom, nego skromnim drvetom. Pripadnik današnje elite, Sultan Ahmed bin Sulayem svoj je staž započeo kao carinski inspektor u uspavanoj luci 1970-ih, prije nego što je zasjeo na čelo DP World, jedne od najvećih lučkih logističkih kompanija na svijetu.
„Iako je nafta imala ključnu ulogu za bogaćenje Dubaija, tome je pridonio i način na koji su trgovci razmišljali“, objašnjava bin Sulayem za CNN.
On smatra kako je uspon Dubaija suštinski povezan s trgovačkim mentalitetom beduinskih plemena kojima je taj kraj stoljećima bio dom, kao i trgovačkim drvenim brodovima koji se i danas ondje mogu vidjeti.
"Mi smo pustinjski ljudi. Pustinjski ljudi su žilavi. Kad sam bio mlad, nismo imali vode. Morali smo pješačiti kilometrima da bismo došli do nje. Nije bilo lako kao danas, ali preživjeli smo. Potreba je majka izuma, a sve u Dubaiju je inovativno“, kaže.
Inovacije se Dubaiju nalaze na svakom koraku. Od Burj Khalife koji je sa svojih 828 metara najviši neboder na svijetu od 2008. godine do brojnih drugih projekata. Stručnjaci mogu raspravljati o tome koliko je takva arhitektura primjerena, ali nemoguće je poreći njezinu impresivnost.
"Stigao sam u Dubai s fotoaparatom i 50 rola filma", kaže fotograf Ramesh Shukla, koji je svjedočio transformaciji grada, te dodaje:
"Kad sam tek stigao, ništa bilo ničega. Ni prave ceste. Nisam imao struje ni tekuće vode. Ništa. Samo pustinja. To je bio stvarni život. Vrlo jednostavan“, kaže fotograf koji je 1971. godine napravio snimke koje će se pamtiti kao početak rođenja grada kakav je danas.
Shukla je samo jedan od miliona ljudi koji su napustili svoju zemlju tražeći sreću i novi život u Dubaiju. Više od 200 nacionalnosti naziva taj grad domom, a svakog od njih privlači san o uspjehu. Danny Hickson, službeni sudija iz Guinnessovih rekorda potvrđuje kako je Dubai grad koji teži superlativima. Najveći. Najbrži. Najviši. Najnoviji.
"Ukupno imamo oko 423 rekorda iz UAE. Šezdeset posto odlazi na Dubai. To je ogroman broj", objašnjava Hickson.
Vječna potraga za novim i boljim itekako se može ondje osjetiti. To je ono što pokreće ljude koji dolaze u Dubai, nestvarni grad u pustinji, piše Punkufer.
