Sport

Na ovoj tabli je davne 1998. opisao kako će fudbal izgledati danas. Niko mu nije vjerovao…

Ralf Rangnick nije bio tipični odmetnik. Naočale bez okvira i ćumurni sportski sako davali su mu auru ozbiljnog, ali dobroćudnog učitelja. Stajavši pred publikom u studiju uživo, izgledalo je kao da mu je nelagodno. Činilo se pak da mu je komforno samo pred svojim jedinim rekvizitom: taktičkom pločom i prošaranim blijedim magnetima.

Na neki način, tada 40-godišnjem Rangnicku ovo je bila najveća govornica na kojoj se našao. Bio je trener skromnog Ulma u njemačkoj drugoj diviziji. Njegov domaćin, Michael Steinbrecher, bio je daleko poznatiji, a program “Das Aktuelle Sportstudio” nacionalna institucija.

Rangnickov nastupa trajao negdje oko pet minuta, ali ideje koje je predstavio su bile eksplozivne. Hladno i hirurški precizno kritikovao je mnoge od aktuelnih načela njemačkog fudbala. U javnosti nije bilo dobro prihvaćeno. “Dogodila se velika reakcija”, kaže Rangnick.

Rugali su mu se jer nije ostvario igračku karijeru, odbačen je kao ništa vise od “pametnjakovića”. Uz podsmijeh su mu dali nadimak “fudbalski profesor”.

Danas se na to gleda mnogo drugačije. Intervju je napravljen u zimu 1998., a kada pogledamo unazad, Rangnick se doima kao prorok. Pristup koji je izložio na toj tankoj taktičkoj table – zonsko markiranje, četvorka u odbrani, žestok i organizovan presing na protivnika – postao je temelj fudbala kakvog gledamo danas.

Gledati u budućnost

Postoji razlog zašto je Rangnick najintrigantniji slobodni agent na fudbalskom tržištu. Ima ih mnogo mlađih, trofejnijih, skupljih. Ali je malo ili nimalo onih koji s pravom mogu tvrditi da su imali ogroman utjecaj na igru od čovjeka kojeg se smatra svećenikom presinga.

Vitice Rangnickovog utjecaja su se proširile mnogo dalje od skorojevića Hoffenheima, Red Bull Salzburga i RB Leipziga, koje je pretvorio u stabilne učesnike Bundeslige i Lige prvaka.

Njegovi štićenici, poput Juliana Nagelsmanna, Marca Rosea, Adija Huttera ili Sebastiana Hoenessa, ugradili su njegovu filozofiju na timove širom Bundeslige. Dominantni stil njemačkog fudbala danas, onaj koji je izvezen i van Bundeslige zahvaljujući Thomasu Tuchelu i Ralphu Hasenhuttlu, je stil koji je Rangnick zagovarao prije dvije decenije.

Mnoge od metode kojima je prokrčio put putovale su još dalje. Rangnick, naprimjer, bio je jedan od prvih trenera koji se pridržavao “pravila od osam sekundi”, ideje da se većina golova postiže unutar nekoliko sekundi nakon osvajanja lopte. Ideja je sada dio osnovnog razmišljanja većina evropskih trenera.

“Prije pet ili deset godina, nisi se morao plašiti šta protivnički tim radi dok imaš loptu”, rekao je. “Sada većina timova u većini liga ima neku vrstu plana kako vam napakostiti kada nemaju loptu.”

Najbolji dokaz trijumfa njegovih ideja je priroda Liverpoola i Bayern Munchena, aktuelnog engleskog, njemačkog i evropskog prvaka. Popriličan broj igrača u oba kluba susreo se sa Rangnickom na ovaj ili onaj način tokom svojih karijera. Bayernov pomoćni trener Danny Rohl je Rangnickov učenik. Jurgen Klopp, Liverpoolov trener, prisvojio je veliki dio njegovih razmišljanja u ranoj fazi karijere.

Rangnick smatra Kloppa “najboljim trenerom na svijetu”, onog koji je odveo razmišljanja koja dijele na novi nivo nadmoćnosti. Ravna linija može se povući od ideja koje je Rangnick zagovarao prije 22 godine do presing igre koja je postala ne samo obilježje Liverpoola i Bayerna, već i najbolja fudbalska praksa, njegova autorizovana doktrina. Ono što je Rangnick objasnio toj publici uživo bila je fudbalska budućnost. Samo to nisu znali.

PROČITAJTE  Drama poznatog nogometaša. Lopovi mu pljačkali kuću dok su se žena i dijete krili u drugoj prostoriji

Zajedništvo ideja

Rangnick je ponovo pozivan u “Das Aktuelle Sportstudio” nekoliko puta od svog debija. Sada je svaki nastup nešto poput ekskluzive.

Mada je njemačka veza sa Hoffenheimom i RB Leipzigom, timovima s kojima je Rangnick najintimnije povezan, i dalje na staklenim nogama zbog dobro poznatih razloga, niko mu više ne uzima za zlo nedostatak igračke karijere. “Ako pogledate Bundesligu, većina sadašnjih trenera nije imala značajnu karijeru”, rekao je.

Iako su mu “oprostili”, on nema preveliku želju vratiti film unazad i mijenjati svoju sudbinu. Kako kaže, njegov uspon je obilježen slučajnostima. Jednom prilikom je rekao da je kao igrač dobio nagradu za najboljeg igrača utakmice, a sve što je uradio bilo je markiranje protivničke zvijezde. “Zapitao sam se, šta si zapravo uradio danas, osim što si njemu upropastio dan?”

Jednom je trenirao jedan amaterski tim koji je imao prijateljsku utakmicu protiv Dinamo Kijeva, kojeg je vodio Valerij Lobanovski. “Bio sam siguran da sam napravio grešku, da sam na teren izveo jednog igrača manje”, kaže Rangnick. “Jer se činilo da su oni definitivno imali više igrača na terenu.”

A onda je Njemačka kasnih 90-ih odlučilo masovno investirati u omladinskui sistem, što se podudarilo sa neuspjehom reprezentacije na Evropskom prvenstvu 2000., čime su se stvorili uslovi da njegov brend fudbala – I treneri bez slavne pozadine – napokon napreduju.

Ta interpretacija njegove vlastite priča značajna je kada se razmatra budućnost igre koju je pomogao razviti. Moguće je fudbalsku historiju tumačiti kao bitku ideja, gdje svaka strategija koja dođe do izražaja, prije ili kasnije, biva neutralizovana, a potom i preusmjerena nekom novom.

A moguće je posmatrati, kao što to Rangnik radi, manje kao priču o konfliktu sistema, a više kao zajedništvo među njima. Što se njega tiče, on se jednostavno nadovezao na ideje ljudi poput Arriga Sacchija, velikog trenera Milana, kao i Lobanovskog.

Ono što dolazi sljedeće, u njegovom umu, neće srušiti filozofiju koju je pomogao uspostaviti, već će nastaviti na nju. Posebno je zaintrigiran načinom na koji timovi koriste prekide. Trećina golova dolazi iz kornera, slobodnih udaraca ili ubacivanja sa strane. A opet, ni trećina vremena na treninzima nije posvećena njihovom vježbanju. On ne vjeruje da je era presinga kraj historije. Samo je novi početak.

Sljedeća granica

Rangnick je sa osjećajem zadovoljstva gledao trijumfe Liverpoola i Bayerna tokom protekle dvije godine. Ne samo zbog privrženosti za te igrače i trenere oba kluba koje računa kao prijetelje, već što su demonstrirali koliko daleko njegove ideje mogu ići.

“Lionel Messi je najbolji fudbaler na svijetu. Ali čak ni on nije otporan na presing. Pogledajte šta mu se desilo protiv Liverpoola i Bayerna: Ako igrate složno, kao tim, onda čak ni on nema rješenja.” Kolektiv, kada radi ispravno, vlada nad pojedincem.

PROČITAJTE  Haos u Unitedu: Ronaldo postavio ultimatum klubu i zaprijetio odlaskom

Predstaviti Rangnicka, ili Kloppa, ili Flicka, kao ništa osim propovjednika presinga jeste pogrešno shvaćanje prirode revolucije. “To je veoma važan dio igre za ljude poput mene ili Jurgena. Ali to je i dalje samo dio.”

Presing je voće, vidljivi proizvod, ali posao kreće od korijena. Ne samo u treniranju igrača, učeći ih da pronalaze prave odluke u tijesnim situacijama ili pod pritiskom, već u svakom elementu kluba.

Rangnick je transformisao način na koji njegovi timovi igraju, bilo kao trener ili tehnički director, jer je transformisao strukturu iza njih. Napustio je Red Bull prošlog ljeta, ali se dugoočekivani prelazak u Milan nije materijalizovao. Gdjegod ode sljedeće, idealno, kako kaže, u Englesku ili Njemačku, očekuje da uradi isto.

U Leipzigu, od igrača se očekivalo da dolaze u trening centar 90 minuta prije početka treninga kako bi obavili nalaze pljuvačke i krvi; unutar 30 minuta Rangnick i njegovi ljudi bi znali koliko će igrači trenirati tog dana, i pod kolikim naporom. Testirali su se na alergene, gluten i laktozu, i krojili dijete igrača. Doveli bi i eksperta kako bi ih naučio kako da maksimiziraju svoj san.

Ovi podaci, kaže, bit će sljedeća granica, potpuno jednako bilo čemu na terenu. Uspjeh i neuspjeh u fudbalu ovisit će o kvaliteti informacija koje timovi imaju, i kvaliteti eksperata koje su imenovali da ih obezbijede i dešifruju.

Kroz čitavu karijeru nije se oslanjao samo na analitičare, već ih je edukovao kakvu analizu trebaju da mu pruže. Skauti su istrenirani da znaju šta trebaju tražiti, da imaju jasnu ideju osobina igrača koji bi se uklopili u njegove timove, ili vrste trenera koji bi im mogli odgovarati.

“Imali smo jasan profil tipova trenera koji nam trebaju, konkretan profil tipa igrača kojeg želimo na svakoj poziciji na terenu”, rekao je. “Ako znate tačno šta želite, postaje prilično jednostavno.”

Ima pregršt klubova koje vidi širom Evrope da trenutno ispunjavaju te kriterije za uspjeh. Jedan je RB Leipzig. To baš i nije iznenađenje pošto ga je izgradio upravo Rangnick. Pita se da li je opravdano uključiti i PSG. Bayern i Liverpool sigurno da.

Ne bi trebalo čuditi da svi oni imaju njemačke trenere, one koji nose malo onog rangnickovskog, one koji vide fudbal kao on. Ovo je po njemu budućnost fudbala. Vidio je to već jednom. Vjeruje da vidi i sada.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare