Tomasz Czescik, poljski arheolog i televizijski novinar, svakog jutra šeće svog psa kroz šumu u blizini svoje kuće ovdje na istočnom krilu NATO-a, lutajući uz zelenu lančanu ogradu na čijem je vrhu bodljikava žica.
Uživa u svježem zraku i jutarnjoj tišini - sve dok zvučnici s druge strane ograde, nanizani natpisima "Ne prilazi" na poljskom, engleskom, njemačkom i ruskom, ne počnu glasno puštati "The Star-Spangled Banner".
"Ne poznajem nikoga ko je ikad bio unutra", rekao je gospodin Czescik, pokazujući preko ograde prema grupi zgrada obavijenih maglom u daljini.
Ograda je vanjski perimetar, kojeg čuvaju poljski vojnici, vrlo osjetljive američke vojne instalacije za koju se očekuje da će biti operativna ove godine, a za koju Washington inzistira da će pomoći u odbrani Europe i Sjedinjenih Država od balističkih projektila koje ispaljuju odmetničke države poput Irana, piše The New York Times.
Ali za ruskog predsjednika Vladimira V. Putina, vojna baza u Poljskoj i još jedna u Rumuniji dokaz su onoga što on vidi kao prijetnje koju predstavlja širenje NATO-a na istok – i dio njegovog opravdanja za njegovo vojno okruženje Ukrajine. Pentagon opisuje te dvije lokacije kao odbrambene i nepovezane s Rusijom, ali Kremlj vjeruje da bi se mogle koristiti za obaranje ruskih raketa ili za ispaljivanje ofanzivnih krstarećih projektila na Moskvu.
Rusija je u srijedu najavila daljnje povlačenje vojnika, a Ukrajina je nagovijestila spremnost da se odrekne svojih ambicija za pridruživanje NATO-u, što je kritično pitanje u trenutnom sukobu s Moskvom. No, napetosti su porasle kasnije tokom dana kada je američki dužnosnik rekao da su ruske tvrdnje o smanjenoj prisutnosti vojnika "lažne" i da postoje novi dokazi da se Moskva "mobilizira za rat".
Dok prijeti Ukrajini, g. Putin je zahtijevao da NATO smanji svoj vojni otisak u istočnoj i srednjoj Evropi - što su Washington i evropski čelnici odlučno odbili učiniti. Gospodin Putin ljuti se zbog američkih projektila u blizini ruske granice otkako je rumunska lokacija počela s radom 2016., ali poljsko postrojenje, smješteno u blizini sela Redzikowo, udaljeno je samo oko 100 milja od ruskog teritorija i jedva 800 milja od same Moskve.
“Raspoređujemo li projektile blizu američke granice? Ne nismo. Sjedinjene Države su došle u naš dom sa svojim projektilima i već stoje pred našim vratima”, rekao je Putin u decembru na svojoj godišnjoj konferenciji za novinare.
Poljska baza, čije je srce sistem poznat kao Aegis Ashore, sadrži sofisticirane radare koji mogu pratiti neprijateljske projektile i voditi rakete presretače kako bi ih oborili s neba. Također je opremljen lanserima projektila poznatim kao MK 41s, za koje se Rusi brinu da bi se mogli lako prenamijeniti za ispaljivanje ofanzivnih projektila poput Tomahawka.
Za mještane sela u Redzikowo, ideja da oni žive na čelu često izraženih zabrinutosti gospodina Putina o sigurnosti već je izazvala nervozu.
Ryszard Kwiatkowski, građevinski inženjer koji radi u građevinarstvu, rekao je da je kupac koji je rezervirao stan u novom bloku koji gradi njegova tvrtka nedavno pozvao da otkaže svoju planiranu kupnju zbog zabrinutosti da bi Rusija mogla napasti proturaketnu odbranu u Redzikowo i poslati vrijednost imovine kroz pod.
Niko zapravo ne misli da je to vjerovatno - to bi Rusiju dovelo u izravan sukob s NATO-om, čiji je Poljska članica od 1999. No, pretpostavke o ujedinjenoj i miroljubivoj Evropi koja je zavladala krajem Hladnog rata ruše se dok ruske trupe gomilaju na granici s Ukrajinom, a Sjedinjene Države šalju hiljade dodatnih vojnika u Poljsku.
G. Kwiatkowski, koji je sudjelovao u protestima protiv američkog postrojenja u Redzikowou kada je to najavljeno 2016., rekao je da je Rusija izazvala nelagodu preuveličavanjem prijetnje koju predstavlja NATO. No, dodao je, obje su strane stvorile "samohodni stroj straha" potaknut nervoznom nesigurnošću oko toga što druga namjerava.
Thomas Graham, koji je bio viši direktor za Rusiju u Vijeću za nacionalnu sigurnost predsjednika Georgea W. Busha, rekao je da Moskva nikada nije vjerovala uvjeravanjima Washingtona da je njegov sistem proturaketne odbrane usmjeren na Iran, a ne na Rusiju. To pitanje, dodao je, postalo je snažan simbol za Kremlj posthladnoratovskog poretka koji smatra opasno jednostranim i koji sada pokušava revidirati vojnim prijetnjama.
“Trenutna kriza je stvarno mnogo šira od Ukrajine”, rekao je gospodin Graham. “Ukrajina je poluga, ali više se radi o Poljskoj, Rumuniji i Baltiku. Rusi misle da je vrijeme da revidiraju posthladnoratovsko rješenje u Evropi u svoju korist.”
Na sastanku s gospodinom Putinom u ponedjeljak, ruski ministar vanjskih poslova Sergej V. Lavrov naglasio je da Rusija želi vidjeti "radikalne promjene u sferi evropske sigurnosti", dalekosežne promjene koje nadilaze samo Ukrajinu i uključuju povlačenje jedinica NATO-a iz istočne Evrope, ograničenja u upotrebi ofanzivnog naoružanja i ograničenja na rakete srednjeg dometa.
Tomasz Smura, direktor istraživanja u Varšavskoj istraživačkoj grupi fondacije Casimir Pulaski, rekao je: "Ovo je veliki problem za Rusiju."
No zatvaranje stranice Redzikowo, kako Moskva želi, dodao je, predstavlja "crvenu liniju" koju Sjedinjene Države i Poljska neće preći, iako je NATO, kao odgovor na popis zahtjeva Moskve u decembru, nedavno ponudio raspravu o neodređenom “mehanizmu transparentnosti” u nadi da će smiriti rusku zabrinutost oko poljskih i rumunjskih stranica.
Ali Moskva želi mnogo više od toga.
Proturaketnu odbranu Rusija već dugo smatra opasnim američkim pokušajem degradiranja ruskog glavnog jamca statusa velike sile — golemog nuklearnog arsenala. Mogućnost da bi Sjedinjene Države mogle oboriti ruske balističke rakete potkopava doktrinu odvraćanja o obostrano osiguranom uništenju, koja tvrdi da niti jedna od dvije najveće nuklearne sile nikada ne bi riskirala nuklearni rat jer bi to značilo da će obje biti uništene.
Tokom Hladnog rata i Rusija i Sjedinjene Države radile su na razvoju proturaketne odbrane, ali su se 1972. složile da napuste svoje programe raketnog štita kako bi očuvale međusobnu ranjivost i, kako su se nadali, mir.
Sporazum je važio skoro 30 godina. Ali, na kraju druge godine g. Putina na mjestu predsjednika u decembru 2001., predsjednik George W. Bush razbjesnio je novog ruskog čelnika povlačenjem iz Ugovora o antibalističkim raketama iz 1972. naredivši Pentagonu da izgradi sistem za odbijanje moguće prijetnje projektila iz Irana.
Kremlj je otad više puta citirao povlačenje SAD-a iz onoga što je desetljećima predstavljalo temelj odnosa supersila kao početak svog razočaranja Sjedinjenim Državama i uvjerenja gospodina Putina da se ruski interesi bespotrebno gaze.
“Dugo smo vremena pokušavali uvjeriti naše partnere da to ne čine”, rekao je gospodin Putin ovog mjeseca u Kremlju. “Unatoč tome, SAD je učinio ono što je učinio - povukao se iz sporazuma. Sada su lanseri antibalističkih projektila raspoređeni u Rumuniji i postavljaju se u Poljskoj.”
Bude li se Ukrajina približila NATO-u, zagrmio je Putin, “bit će puna oružja. Na njenom teritoriju bit će raspoređeno moderno ofanzivno oružje, kao u Poljskoj i Rumuniji.”
Mjesto Aegis Ashore u Rumuniji radi već pet godina bez incidenata, ali Rusija vidi ozbiljniju prijetnju u poljskom proturaketnom odbrambenom postrojenju, koje je prethodno bilo zaustavljeno zbog izgradnje i drugih problema.
Sistem naoružanja instaliran je prošlog ljeta u objektu, koji bi trebao početi s radom negdje ove godine, rekao je u novembru kontraadmiral Tom Druggan, direktor programa. "Konkretno nije usredotočen na prijetnje iz Rusije, unatoč onome što govore", rekao je.
Međutim, američka uvjeravanja da samo Iran treba brinuti bila su narušena tokom Trumpove administracije kada je predsjednik izjavio da će američki sistemi proturaketne odbrane "otkriti i uništiti svaki projektil lansiran protiv Sjedinjenih Država bilo kada i bilo gdje".
Washington se također trudio uvjeriti gospodina Putina da njegova dva mjesta za proturaketnu odbranu u istočnoj Evropi također nemaju ofanzivnu sposobnost koja bi se lako mogla okrenuti protiv ruskih ciljeva.
Odgovarajući na ruske pritužbe, NATO je prošlog mjeseca izjavio da projektili presretači raspoređeni na lokacijama Aegis Ashore "ne mogu potkopati ruske sposobnosti strateškog odvraćanja" i "ne mogu se koristiti u ofanzivne svrhe". Dodaje se da presretači ne sadržavaju eksploziv i ne mogu pogoditi zemaljske ciljeve, već samo objekte u zraku.
"Osim toga, mjestu nedostaje softver, hardver i infrastruktura potrebni za lansiranje ofanzivnih projektila", rekao je NATO.
Neki neovisni stručnjaci, međutim, vjeruju da, iako zahtijevaju ponovno podešavanje softvera i druge promjene, lanseri MK 41 instalirani u Poljskoj i Rumuniji mogu ispaliti ne samo odbrambene presretače već i napadne rakete. Matt Korda, analitičar u Federaciji američkih naučnika, rekao je da “bez vizualnih inspekcija ne postoji način da se utvrdi jesu li ovaj hardver i softver specifičan za Tomahawk instalirani na lokacijama Aegis Ashore u Evropi.”
Do sada je samo vojno osoblje NATO-a bilo dopušteno bilo gdje u blizini lansera ili njihovih kontrolnih jedinica. Američka mornarica, koja upravlja objektom Aegis Ashore u Poljskoj, nije odgovorila na zahtjev The New York Timesa za posjet.
Beata Jurys, izabrana šefica Redzikowa, rekla je da nikada nije bila u objektu, postavljenom na području bivše baze poljskih zračnih snaga i zatvorene civilne zračne luke, te da ne zna tehničke argumente o tome koje rakete mogu biti ispaljene iza ograda u blizini njene kuće.
No, bez obzira ko govori istinu, rekla je gospođa Jurys, upiranje prstom Moskve i Washingtona učinilo je selo potencijalnom metom u slučaju rata.
"Ako se nešto dogodi, mi ćemo, nažalost, prvi saznati", rekla je.
