Nauka

Naučnici: Nepoznati objekt koji je proletio Sunčevim sistemom mogao bi biti svemirski brod

Iznimno neobičan objekt prošao je Sunčevim sistemom prije pet godina. Svjetlucav, crvenkast i ovalan objekt dugačak između 90 i 915 metara kretao se brzinom od gotovo 10.000 km/h. Kada je kanadski astronom Robert Weryk primijetio nepoznati objekt u teleskopskom pregledu neba u oktobru 2017., već je izlazio iz našeg sistema.

"Istraživač"

Astronomi su misteriozni objekt nazvali "`Oumuamua" što na havajskom znači "istraživač". Niko ne može sa sigurnošću reći šta je Oumuamua, ali niti šta nije. No jedan je naučnik odlučio svoje mišljenje podijeliti sa svijetom.

Avi Loeb, fizičar sa Univerziteta Harvard, u svojoj je studiji iz 2021. napisao "`Oumuamuina brzina, kurs i oblik ukazuju na mogućnost da se radi o svemirskoj letjelici" te naglasio važnost razmatranja te mogućnosti. Studija se smatra kontroverznom u naučnim krugovima, a kineski tim radi na pobijanju Loebova ključna argumenta: "Ako je `Oumuamua svemirski brod, moguće je da ga pokreće vrlo tanko solarno jedro koje hvata čestice sa zvijezda".

S obzirom na to da u šturim podacima o `Oumuamui nema nikakve indikacije solarnog jedra, zaključak njihove studije je kako je "gotovo nemoguće" da je Oumuamua sunčeva jedrilica, objasnio je Shangfei Liu, jedan od istraživača.

Njihov argument u sažetom se obliku svodi na sljedeće: Solarna jedra hvataju fotone na isti način na koji brodska jedra hvataju vjetar te su sve popularniji način pokretanja svemirskih letjelica koje gradimo na Zemlji. Solarna jedra koja izrađujemo obično su velika i kockasta, te reflektiraju veliku ili malu količinu svjetla, ovisno o uglu promatrača i tome koliko se letjelica na koju su spojena vrti.  Dakle `Oumuamua je trebala biti iznimno svijetla u nekim trenucima, ali gotovo nevidljiva u drugima. Razina svjetlosti koju je emitirala doista se mijenjala, no ne dovoljno, kaže Liu.

"Da je stvarno sunčeva jedrilica, varijacije bi bila mnogo veće", tvrdi. Loeb se, naravno, ne slaže s ovom teorijom te predlaže alternativno objašnjenje. Pretpostavka je kineskih naučnika da bi `Oumuamua, ako je sunčeva jedrilica, imala plosnata jedra. Plosnato jedro reflektira više svjetla od, na primjer, konkavnog. Loeb objašnjava kako jedro ne mora biti plosnato, ističući kako sa naučnim startupom Breakthrough Initiative radi na solarnom jedru u obliku kišobrana za projekt Starshot.

Naravno, ova rasprava mogla bi biti u potpunosti nepotrebna, jer `Oumuamua bi mogla biti svemirska letjelica koja koristi bilo koji drugi pogonski sistem. Astronomi generalno vjeruju da je `Oumuamua, ako je svemirski brod, sunčeva jedrilica, jer je iz našeg iskustva solarno jedro najbolji način povećanja brzine, te ne znamo za drugu tehnologiju koja bi objasnila strelovitu brzinu koju je `Oumuamua razvila prilikom prolaska Sunčevim sistemom. No samo zato što mi ne znamo za druge tehnologije ne znači da one ne postoje, upozoravaju naučnici.

"Šanse da vanzemaljske civilizacije posjeduju naprednije tehnologije nego mi su, po meni, jako visoke" rekao je David Specht, astronom sa Univerziteta u Manchesteru. Ako je `Oumuamua svemirski brod i nema solarno jedro, i dalje postoje dva problema - jedan koji potkopava Loebove pretpostavke, te jedan koji potkopava zaključke kineskih istraživača, piše Daily Beast.

Problematične teorije

Loebov problem je u tome što je zabilježeno kako je `Oumuamua odražavala sunčevu svjetlost pod neobičnim uglovima za vrijeme posmatranja. Ako reflektivni predmet nije bio solarno jedro, šta onda jest? Loebova teorija je da je `Oumuamua bila oštećena, a reflektivni predmet možda je "samo površinski sloj otrgnut od većeg predmeta".

Problem kineskog tima je objašnjenje za `Oumuamuinu brzinu, u slučaju da nema solarno jedro i ako nije vanzemaljska letjelica. Oni navode kako je moguće da je `Oumuamua ispuštala neku vrstu pogonskog plina, kao što je zabilježeno kod nekih kometa. U svakom slučaju vjeruju kako se brzina može objasniti nekim prirodnim fenomenom.  Misterij `Oumuamue ostat će neriješen još neko vrijeme, no svi se slažu oko dvije stvari: da nemamo dovoljno podataka kako bismo sa sigurnošću ustvrdili šta je `Oumuamua, te da bismo sljedeći put kada nešto poput `Oumuamue uđe u naš sistem trebali biti spremni s više teleskopa i boljim matematičkim modelima.