Ukoliko tokom 2023. godine zbog rasta cijena energenata i gnojiva nastave rasti troškovi poljoprivredne proizvodnje, to bi u kombinaciji sa restrikcijama uvoza hrane iz Rusije i Ukrajine moglo značiti da će hrana biti 60 do 100 posto skuplja nego 2021. godine, zaključuju britanski i njemački naučnici u radu objavljenom u decembru prošle godine u časopisu Nature Food.
Njihove su procjene kako će drastične cijene hrane potencijalno stvoriti između 61 i 107 miliona ljudi u svijetu koji su službeno pothranjeni. Ali i nešto puno gore – između 416 hiljada i milion i 100 hiljada dodatnih smrti povezanih s lošim prehrambenim navikama.
Era jeftine hrane je gotova, kažu naučnici
Era jeftine hrane, zaključuje se u ovom radu, tako je gotova i to bi moglo imati nesagledive posljedice na sve one u lancu koji imaju manje mogućnosti osigurati si prehranu. A posebno će biti ugroženi stanovnici sub-saharske Afrike gdje će se povećavati razlike među ljudima i državama.
U radu se ističe kako je nauka dosad rijetko analizirala na koji način rastuće cijene energije i ograničenja uvoza utječu na inflaciju niti kakve posljedice mogu imati na ljude u nutritivnom smislu. Da bi došli do finalnih brojeva, naučnici su predvidjeli četiri različita scenarija krenuvši od onog gdje u kojem cijene ostaju na razini 2020/2021. godine. Pa sve do scenarija u kojemu se događa i drastičan rast cijena energenata kombiniran s nastavkom restrikcija uvoza.
Istraživanje je pokazalo kako rast cijena energenata, a time i rast cijena poljoprivredne proizvodnje imaju daleko veće posljedice na rast cijena hrane od ograničenja uvoza. Ovo prvo, pojašnjava se, poljoprivrednu proizvodnju čini iznimno skupom. Jer ona ovisi o gorivu, grijanju, mehanizaciji i gnojivu dok se važnost restrikcija uvoza pšenice iz Rusije i Ukrajine, tvrde, nerijetko precjenjuje.
Ima dovoljno hrane, ali…
Naime, u radu se tvrdi kako statistika pokazuje da ruski i ukrajinski izvoz pšenice u globalnoj proizvodnji učestvuje sa 7.6. Odnosno 3.6 posto. Te da je kompletna trenutna globalna zaliha pšenice jednaka petogodišnjoj količini ruskog i ukrajinskog izvoza. To svijetu daje dosta vremena kako bi se pripremio te napravio krucijalne promjene u načinu proizvodnje hrane.
Osim toga, era jeftine hrane, upozorava se, imala je brojne mane. Veliki broj pretilih osoba i značajan negativni utjecaj na klimatske promjene. Pa se razdoblje inflacije može promatrati kao šansu za napredak kroz reducirano korištenje štetnih gnojiva, smanjenje otpada od hrane. Ali i priliku za inovaciju.
“Svi oni koji teže za što skorijem povratku na model iz 2021. godine propuštaju priliku za napredak”. Ovo se također napominje se u radu.
U njemu se predlažu koordinirane i organizirane akcije kako bi svijet što lakše i što brže prebrodio krizu. Te iznašao nove modele proizvodnje hrane.
“Na svijetu ima dovoljno hrane. No ono što je upitno jest koliko će si je ljudi moći priuštiti”, zaključuje se u radu.
