Svijet

Nauka ide dalje: Slijedi borba za vakcinu nad vakcinama koja će štititi od novih virusa

Ova pandemija donijela je novi zamah na posljednjih godina pomalo zanemarenom polju naučnog razvoja – vakcinama. Podsjetimo se, kada se novi koronavirus SARS-CoV-2 počeo širiti, jedno je od glavnih pitanja bilo gdje je akcina, odnosno kako to da nemamo vakcinu za prvi SARS.

Odgovor je bio brutalno jednostavan – kada je širenje SARS-a prestalo, prestala je i potreba za pronalaskom vakcine protiv njega. Ponajviše zato što je istraživanje vakcina iznimno skupo. Nećemo tako doznati bismo li iz ove pandemije izašli i znatno prije da smo imali platformu koja bi se pokazala djelotvornom na suzbijanju koronavirusa SARS. No, vakcina je za ovaj koronavirus, SARS-CoV-2, pronađena i razvijena u rekordnom roku. Za godinu dana ne samo da smo imali jednu nego imamo četiri vakcine registrirane u Evropi, drugdje u svijetu i još nekoliko, pojedine zemlje, poput Indije i Kube, razvijaju svoje vakcine. Ima, doduše, i neuspjeha. Francuska nauka, dakle zemlje Louisa Pasteura, čovjeka koji je utemeljio vakcinaciju, nije uopće uspjela u razvoju vakcina protiv novog koronavirusa.

Proboj je stigao iz Njemačke, tamošnji BioNTech prvi je predstavio vakcinu temeljenu na tehnologiji koja se razvijala desetljećima, ali je vakcina na njoj temeljena registrirana tek za ovu pandemiju. Riječ je, dakako, o tehnologiji mRNK, glasničke RNK. Iako nas je pandemija sve jako zamorila i čini se kako traje desetljećima i nema kraja, ipak je u naučnim razmjerama sve napravljeno iznimno brzo. Godina dana barem je tri godine brže od bilo kojeg do danas predstavljene vakcine. Najbrže razvijena bila je ono protiv zaušnjaka iz 60-ih godina, u četiri godine, a uobičajeni je očekivani rok i do deset godina. I kao da je taj brzi proboj otvorio sva vrata razvoju u nauci vakcina. Nedavno je objavljeno kako je nakon desetljeća razočaranja konačno zabljesnula nada za zaista učinkovitom vakcinom protiv malarije koja godišnje u svijetu ubije oko 400.000 ljudi, većinom djece.

Malo kliničko istraživanje koje je proveo Institut Jenner Univerziteta u Oxfordu, dakle isti onaj institut koji je razvio vakcinu AstraZenece protiv novog koronavirusa, pokazalo je da eksperimentalna vakcina godinu dana nakon primjene zadržava efikasnost od 74 do 77 posto kod djece u Zapadnoj Africi. I to je istraživanje provedeno u zemlji gdje je malarija endemska bolest, Burkini Faso. Ondje je 450 djece starosti od pet do 17 mjeseci primilo tri doze vakcine u intervalima od četiri sedmice te dodatnu dozu nakon 12 mjeseci. Da bi se tom optimizmu učvrstio temelj, potrebna je i faza 3 kliničkog ispitivanja, tada će vakcina moći biti odobrena po bržoj proceduri ustanovljenoj upravo kod vakcina za novi koronavirus. Još jedan rad dan je na procjenu u svrhu objave u nekom od vodećih naučnih časopisa, a govori o tome na koji način bi se mogla točno procijeniti efikasnost vakcina a da se ne provode izuzetno duga, zahtjevna i skupa klinička istraživanja faze 2 i 3. To bi se postizalo prepoznavanjem imunih odgovora koji su najvažniji kod primjene pojedine vakcine.

U laboratorijskom eksperimentu na majmunima pokazalo se kako antitijela kod primjene vakcinu Moderne imaju najvažniju ulogu u suzbijanju novog koronavirusa od svih drugih vrsta imunosnih odgovora. U drugom takvom istraživanju upoređivat će se na koji se način aktivirao imunosni odgovor kod onih koji su vakcinisanjem te onih koji su se zarazili unatoč tome što su bili vakcinisani. I tako će se doći do istog odgovora, koji je imunosni odgovor najbitniji. No, u ovoj je pandemiji oživjela ideja univerzalne vakcine, takve koja bi nas moglo zaštititi od mnogih koronavirusa te tako spriječiti sljedeću na tim virusima temeljenu pandemiju.

Prije četiri godine tri vodeća entiteta za istraživanje vakcina podnijela su zahtjev za sredstva zbog ispunjenja ovako ambicioznog cilja. Niko u tom trenutku nije imao vakcinu koje bi uopće moglo zaustaviti i samo jedan beta koronavirus, betom se označava grupa virusa koji mogu za čovjeka biti fatalni izazivajući kod njega ozbiljni akutni respiratorni sindrom, dakle SARS, ali i bliskoistočni respiratorni sindrom, MERS i više uzročnika obične prehlade te virusa koji na čovjeka dolaze uglavnom od šišmiša. Jasno, i COVID-19. Napraviti vakcinu protiv svih ovih uzročnika očito je iznimno ambiciozan posao.

No, recenzenti ovog naučnog projekta u američkom National Institute of Allergy and Infectious Diseases, NIAID-u, procijenili su kako važnost razvoja takve vakcine nije dovoljno velika, iako je ideja kao takva sjajna. Govorimo o 2017. godini kada, sada tako ispada, većina naučnika nije uvažavala da postoji globalna opasnost od koronavirusa, piše Večernji list.



Povezani postovi: