U godinu i po otkako je predsjednik Joe Biden preuzeo dužnost, takmičenje između Sjedinjenih Američkih Država i Kine samo se pojačalo.
Umjesto da ublaži oštru politiku bivšeg predsjednika Donalda Trumpa prema Pekingu, Biden ju je uglavnom nastavio, naglašavajući da su dvije sile gotovo sigurno krenule prema dugotrajnom razdoblju oštrog i vojno opasnog strateškog rivalstva.
Procjena stanja
Ali to ne znači da se SAD i Kina nezaustavljivo kreću prema krizi, eskalaciji, sukobu ili čak ratu.
Naprotiv, Peking i Washington možda teže novom nizu stabilizacijskih dogovora koji bi mogli ograničiti, iako ne i eliminirati, rizik od iznenadne eskalacije, piše Foreign Affairs.
Procjena stanja američko-kineskih odnosa u bilo kojem trenutku nikada nije jednostavna, s obzirom na poteškoće u razlikovanju onoga što svaka strana javno govori o drugoj i onoga što zapravo radi iza kulisa.
Ipak, unatoč oštroj i često užarenoj retorici, pojavili su se neki rani znakovi stabilizacije, uključujući probno ponovno uspostavljanje oblika političkog i sigurnosnog dijaloga usmjerenog na upravljanje napetostima, prenopsi Net.hr.
Takva stabilizacija daleko je od normalizacije, što bi značilo obnovu sveobuhvatnog političkog, ekonomskog i multilateralnog angažmana.
Dani normalizacije dio su historije, ali stabilizacija bi ipak bila značajna. Pitanje za obje strane, kao i za zemlje koje su uhvaćene usred ove goleme borbe za budućnost regionalnog i globalnog poretka, jest kakvu će vrstu strateškog takmičenja slijediti.
Kina svoj položaj u odnosu na SAD mjeri onim što naziva zonghe guoli, ili "sveobuhvatnom nacionalnom moći".
Zonghe guoli uzima u obzir vojnu, ekonomsku i tehnološku moć Kine u usporedbi s onom SAD i njihovih saveznika, kao i percepciju Pekinga o tome kojem smjeru gravitiraju treće zemlje.
Ravnoteža snaga
Tokom većeg dijela posljednjih pet godina, interni diskurs Kineske komunističke partije (KPK) sve je više odražavao uvjerenje da se ova ravnoteža snaga ubrzano kreće u korist Kine i da je taj trend sada nepovratan.
Međutim, nije sve pošlo za rukom Pekingu, osobito nakon Bidenovog izbora. Kineski čelnici bili su duboko zabrinuti revitalizacijom američkih saveza i na Pacifiku i na Atlantiku.
Iznenadilo ih je brzo podizanje Quada, saveza koji se sastoji od Australije, Indije, Japana i SAD, što je omogućila eskalacija kineskog graničnog spora s Indijom.
Kina je također zabrinuta pojavom novog sigurnosnog partnerstva između Australije, SAD i Ujedinjenog Kraljevstva, poznatog kao AUKUS, te odlukom Australije da razvije flotu podmornica na nuklearni pogon.
Peking je s uznemirenošću promatrao kako je Japan usvojio novu odbrambenu politiku, povećao izdatke za odbranu i počeo prihvatati potrebu pomoći u odbrani Tajvana.
Kina je zabilježila sličnu zabrinutost zbog nove strateške i vanjskopolitičke pozicije Južne Koreje pod predsjednikom Yoon Suk-yeolom, koji je tokom kampanje obećao da će se pridružiti Quadu i pretvoriti ga u Quintu.
I konačno, kinesko strateško partnerstvo s Rusijom bez ograničenja je, nakon ruske invazije na Ukrajinu, duboko oštetilo položaj Pekinga u Evropi.
Kina se također suočava s problemima na unutarnjem planu. Ekonomija je radikalno usporila. To je počelo prije nekoliko godina, kada je predsjednik Xi Jinping počeo pomicati kinesku ekonomsku politiku dalje ulijevo.
Stranka je preuzela veću ulogu u privatnom sektoru, državna preduzeća su dobila novi život, a država se oštro obračunala s tehnološkim, finansijskim i sektorima nekretnina.
Ukupni rezultat je pad povjerenja privatnog sektora, smanjena privatna ulaganja, smanjena produktivnost i usporavanje rasta. Ovi temeljni ekonomski problemi pojačani su drakonskim blokadama Pekinga zbog COVID-19 u mnogim većim gradovima, što je potisnulo potrošačku potražnju, poremetilo i domaće i globalne lance snabdijevanja i dodatno potkopalo kineski sektor nekretnina.
Globalna ekonomija
A usporena globalna ekonomija, koja također pati od rastuće inflacije kao posljedice rata u Ukrajini, neće im pomoći, s obzirom na kinesku ovisnost o izvozu kao glavnom pokretaču rasta.
Unatoč nekoliko pokušaja korekcije tečaja ekonomske politike, malo je znakova oporavka. Doista, postoje neki znakovi panike oko rasta u Kini, ne samo zbog političkog utjecaja rastuće nezaposlenosti, već i zbog dubljih strahova da bi Xijev ideološki reinženjering tradicionalnog kineskog ekonomskog modela mogao u konačnici spriječiti utrku zemlje da prestigne SAD, kao najveća ekonomija svijeta.
U svjetlu ovih trendova, trenutni pogled Pekinga na svijet je nijansiraniji nego što to može sugerirati njegov službeni narativ "Istok je u usponu, Zapad u opadanju". Kina još uvijek vidi da se strateške linije trendova dugoročno kreću u njezinom smjeru.
Unatoč nekoliko pokušaja korekcije tečaja ekonomske politike, malo je znakova oporavka. Doista, postoje neki znakovi panike oko rasta u Kini, ne samo zbog političkog utjecaja rastuće nezaposlenosti, već i zbog dubljih strahova da bi Xijev ideološki reinženjering tradicionalnog kineskog gospodarskog modela mogao u konačnici spriječiti utrku zemlje da prestigne Sjedinjene Države. kao najveća ekonomija svijeta.
U svjetlu ovih trendova, trenutni pogled Pekinga na svijet je nijansiraniji nego što to može sugerirati njegov službeni narativ "Istok je u usponu, Zapad u opadanju".
Kina još uvijek vidi da se strateške linije trendova dugoročno kreću u njezinom smjeru. Ali također vidi novi niz značajnih prepreka s kojima se mora boriti kratkoročno do srednjoročno.
Tu je i neposredniji izazov za Xija u vođenju 20. kineskog stranačkog kongresa koji će se održati ove jeseni.
Iako je malo vjerovatno da će se Xi suočiti s velikim izazovima u svojoj planiranoj kandidaturi za treći mandat na čelu KPK, ostaje nejasno hoće li uspjeti osigurati sva svoja željena imenovanja u sljedećem stranačkom privrednom timu, uključujući sljedećeg premijera.
Unatoč tome, Xi ima jasan interes u izbjegavanju iznenađenja do kraja godine. To uključuje iznenađenja na međunarodnoj fronti općenito, a posebno u američko-kineskim odnosima.
Strateška napetost
Iz tih razloga, Peking stoga ima poticaj stabilizirati svoj odnos s Washingtonom, barem privremeno, umjesto da dopusti da strateške napetosti nastave eskalirati. To ne znači da će Kina promijeniti svoju dugoročnu strategiju.
Ali to znači da će Kina promijeniti svoju taktiku. Bidenova administracija pažljivo je promatrala razvoj događaja u Kini, ali jednako je tako svjesna vlastitih izazova.
To uključuje poteškoće u donošenju američkog Zakona o inovacijama i tržišnom natjecanju i drugih zakona bitnih za buduću međunarodnu konkurentnost SAD; nadolazeće političke neizvjesnosti oko izbora u sredini mandata i njihovih implikacija na predsjedničko natjecanje 2024.; podložnost republikanskim napadima zbog bilo kakve prilagodbe strategije SAD prema Kini koja bi se mogla prikazati kao slabost; vojna ranjivost u slučaju iznenadne eskalacije nad Tajvanom ili Južnokineskim morem; dosadašnja nemogućnost nadoknade rastućeg regionalnog i globalnog ekonomskog otiska Kine i temeljni skepticizam među američkim prijateljima, pa čak i formalnim saveznicima, prema dugoročnoj premoći, strateškoj pouzdanosti i političkoj volji Washingtona da ostane svjetska dominantna sila.
Iz tih razloga ni Kina ni SAD nemaju politički apetit za slučajnu krizu ili sukob.
Nijedna strana nije spremna za jedno i potrebno im je vrijeme da se nose s velikim nizom poteškoća i nedostataka s kojima se suočavaju.
Unatoč tome, rizik od nenamjerne eskalacije je stvaran i raste. Nedavno opasno presretanje izviđačkog aviona P-8 Kraljevskog australskog ratnog zrakoplovstva od strane Narodnooslobodilačke vojske iznad Južnog kineskog mora, koje je lako moglo uzrokovati pad australskog aviona, samo je jedan od mnogih primjera incidenta koji bi mogao brzo prerastao u krizu.
U ovom slučaju, uvjeti američko-australskog odbrambenog ugovora iz 1951. mogli su obavezati SAD da stanu u neposrednu odbranu Australije da je incident uzeo fatalan obrat. Odnosi između SAD i Kine mogu se poboljšati jedino boljim razumijevanjem međusobnih strateških namjera.
Trenutni ključni problem je upravo obrnut: i Peking i Washington zapravo imaju relativno tačno razumijevanje međusobnih namjera, ali već nekoliko godina sudjeluju u slobodnim strategijama bez ikakvih pravila.
Koncept rješenja
Koncept rješenja ima četiri osnovna elementa. Prvo, SDAD i Kina trebaju uspostaviti jasno, detaljno razumijevanje međusobnih tvrdih strateških crvenih linija kako bi smanjili rizik od sukoba zbog pogrešne procjene.
Trebalo bi se postići detaljno razumijevanje takvih crvenih linija na kritičnim područjima kao što su Tajvan, Južno i Istočno kinesko more, Korejski poluotok, kibernetički prostor i svemir. Razumijevanje međusobnih crvenih linija ne zahtijeva dogovor o legitimnosti tih crvenih linija. To bi bilo nemoguće.
Drugo, nakon što su uspostavili takve crvene linije, obje zemlje mogu prihvatiti nesmrtonosno strateško takmičenje u većem dijelu ostatka svojih odnosa, kanalizirajući strateško rivalstvo u utrku za povećanje svoje ekonomske i tehnološke snage, vanjskopolitičkog otiska, pa čak i svojih vojnih sposobnosti.
Ova utrka također uključuje ideološko natjecanje oko budućnosti međunarodnog sistema.
Ali, što je ključno, to bi bilo upravljano, a ne neupravljano, strateško natjecanje, smanjujući rizik da bi moglo prerasti u direktni oružani sukob.
Doista, takvo ograničeno natjecanje moglo bi s vremenom smanjiti, a ne pogoršati, rizik od rata, osobito ako bi se obnovili normalniji oblici ekonomskog angažmana u okviru upravljane konkurencije.
Treće, upravljano strateško natjecanje trebalo bi osigurati politički prostor za saradnju u onim područjima gdje su nacionalni interesi usklađeni, uključujući klimatske promjene, globalno javno zdravlje, globalnu finansijsku stabilnost i širenje nuklearnog oružja.
Ni Kina ni SAD (niti ostatak svijeta) ne mogu sebi priuštiti da saradnja oko egzistencijalnih globalnih izazova ostane po strani.
Naposljetku, da bi imali ikakve šanse za uspjeh, tom bi podijeljenošću odnosa morali pažljivo i kontinuirano upravljati posvećeni zvaničnici na razini kabineta s obje strane.
Taj bi okvir tada trebalo održavati čvrstom rukom, bez obzira na domaća politička ili međunarodna previranja koja bi se mogla pojaviti.
