Ovog ljeta širom Mediterana, Evrope i svijeta svjedočimo apokaliptičnim prizorima - razorni požari i poplave, pogubni toplinski valovi, pa i tornada.
Naučnici te ekstremne vremenske nepogode povezuju s klimatskim promjenama, koje jačaju iz godine u godinu.
No najgore za Evropu i Sjevernu Ameriku, sudeći po novoj znanstvenoj studiji, možda tek slijedi.
Naime, struja Atlantskog okeana, motor klime na sjevernoj hemisferi, u koji spada i Golfska struja, oslabila je do te mjere da bi uskoro moglo doći do velikih globalnih vremenskih promjena, upozorava se u znanstvenoj studiji objavljenoj u časopisu Nature Climate Change, prenosi Index.
Budući da taj sustav okeanskih struja nosi toplu vodu iz tropskih krajeva prema sjeveru Atlantika i tako čini klimu u sjevernoj i zapadnoj Evropi te istočnom dijelu Sjeverne Amerike mnogo toplijom, odnosno umjerenijom nego što bi inače bila, njihov kolaps mogao bi donijeti dramatično zahlađenje tim dijelovima sjeverne hemisfere.
Studija, objavljena u znanstvenom časopisu Nature Climate Change pod naslovom Rani signali upozorenja na kolaps AMOC-a, temeljeni na opservacijama, otkrila je da bi "opadanje Sjevernoatlantske meridijanske obrtajuće struje (AMOC) posljednjih desetljeća moglo biti povezano s gotovo potpunim gubitkom stabilnosti u posljednjih stotinu godina".
Sjevernoatlantska struja najslabija u posljednjih 1600 godina
Ovaj sistem okeanskih struja već je na najsporijem stupnju u najmanje 1600 godina, no nova analiza pokazuje da se možda približava kolapsu.
Autor studije Miklas Boers s Potsdamskog instituta za istraživanje utjecaja klime je, naime, analizom osam neovisnih baza podataka o temperaturi i salinitetu u posljednjih stotinjak godina utvrdio da globalno zagrijavanje ne mijenja samo tok AMOC-a već i njegovu stabilnost.
Opisujući taj efekt, povukao je paralelu sa stolicom - dok je pomičemo, ona je i dalje stabilna ako su joj sve četiri noge na podu. No kad je počnemo naginjati, utičemo i na njenu stabilnost i na njen položaj.
Također, proučavajući podatke iz ledenih ploča u posljednjih 100 hiljada godina, utvrdio je da AMOC ima dva stanja: prvo, brzo i snažno, u kojem je sad, i drugo, sporo i slabo.
"Gubitak dinamičke stabilnosti ukazivao bi da se AMOC približio kritičnome pragu, iza kojeg bi moglo doći do značajnog i u praksi vjerojatno nepovratnog prijelaza u slabiji mod rada", zaključuje se u studiji.
Takav bi događaj, piše Guardian, imao katastrofalne posljedice, i to ne samo u Evropi i Sjevernoj Americi već u cijelom svijetu.
Ozbiljno bi poremetio kiše, o kojima milijarde ljudi ovise za hranu u Indiji, Južnoj Americi i Zapadnoj Africi; izazvao bi sve veće oluje i ekstremne hladnoće u dijelovima Evrope; doveo bi i do povišenje razine mora na istočnoj obali Sjeverne Amerike. Također bi dodatno ugrozilo amazonsku prašumu i antarktičke ledene ploče.
