Nikšića razapinju na Facebooku. On se požalio da su botovi Četvorke žešći od SDA-ovih

3271

Damir Nikšić, nezavisni zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, izazvao je posljednih dana priličnu buru.

Iako je bio jedan od 18 potpisnika za rušenje SDA-ove vlade i imenovanje nove koju pedvode stranke Četvorke, Nikšić nije u konačnici glasao za imenovanje Vlade Edina Forte.

Razloga je zvanično to što nema dovoljno Srba u Vladi KS. Nezvanično se špekulira da Nikšić nije dobio nešto što je tražio.

U svakom slučaju, Nikšić već danima na svom Facebook profilu insistira na tome da Vlada KS mora imati dovoljan broj Srba u svom sastavu, kako to propisuje i Ustav.

On je zatražio i da Klub Srba unutar Skupštine KS zatraži ocjenu ustavnosti imenovanja Vlade KS.

U međuvremenu, na njegove postove mu odgovaraju njegovi pratioci. Mnogi od njih, koji kažu da su njegovi glasači, poručuju mi da će zbog toga ostati bez glasova iduće izbore.

Uz to, mu šalju uvrede i poruke mržnje.

“Nije prošao ni dan uvreda, psovki, govora mržnje, javnog linča, drvlja i kamenja od strane FGR, botova, glasača i simpatizera stranaka Četvorke zbog mog pozivanja na Ustav Kantona u vezi nacionalnog sastava nove Vlade, kad ono i u Ilijašu se NiP i SDP pozivaju na Ustav i “broje krvna zrnca”. Šta reći? Ironija sudbine ili nešto dublje u sistemu? Poruka koalicionim partnerima i liderima stranaka s kojima sam u prostoj većini: objasnite svojim botovima zašto je moj osamnaesti potpis jak kao armirani beton bez obzira na sve bljuvotine koje su u vaše ime izbljuvali na moj račun po internetu u proteklih tridesetak sati”, napisao je Nikšić.

Nakon toga je sherovao komentare koje su mu ostavljali pratioc, a jedna od poruka je bila: Ima li iko da zaustavi ovog čovjeka u širenju mržnje prema muslimanima?”.

Potom je Nikšić konstatirao da je sad pod još žešćim napadima botova, ali ovaj put ne SDA-ovih nego Četvorke.

“Prije par godina doživljavao sam botovske napade nakon što bih se zamjerio SDA. Logično, smatrao sam ih napadima SDA botova.

No ovog puta svjedočim još žešćim i prostačkijim botovskim napadima zbog svoje odluke da pri glasanju za imenovanje nove vlade Četvorke budem suzdržan (radi toga što držim da ne ispunjava Ustavom određenu zastupljenost konstitutivnih naroda prema popisu iz 1991. te da je dobra prilika i krajnje vrijeme da se pravi omjer konačno izračuna, riješi i utvrdi, pa makar to bilo odlukom Ustavnog suda Federacije BiH).

Ja sam, naime, još uvijek i dalje osamnaesti potpis nove skupštinske većine. Ne namjeravam ga povlačiti i davaću punu podršku novoj vladi, ali mi je bilo važno poslati ovu poruku, zakotrljati ovu stvar, čak i po cijenu svih institucija i preduzeća na koje sam zbog tog čina “izgubio pravo” unutar koalicije, čak i po cijenu glasova koje su mi 2018. “od milja” dali oni koji očigledno nisu čitali moj predizborni materijal, čak i po cijenu “političke karijere” koju nikad nisam namjeravao imati.

Ja sam u Skupštinu i ušao u namjeri da mi bude rezonantna kutija upravo za ono što mene lično i meni slične tišti (što njima ne moram ni objašnjavati).  Ali ne mogu da se ne začudim i ne zapitam čiji li su sad botovi u pitanju!?

Nije valjda da su u međuvremenu i SDA botovi napustili SDA i prešli u novu većinu, ili se pak radi o kriptofašistima iz “građanske multietničke ljevice” koji koriste nešto drugačiju retoriku, a sličan govor mržnje da bi sakrili iste porive?

Trebaće jedna dobra i obimna analiza, ako ne i psihoanaliza, pogotovo ako je vjerovati izjavama kolege Zahiragića na istoj toj sjednici, njegovim riječima koje su me ohrabrile i uvjerile da sam “na sigurnom” uprkos svojim principima i porukama koje sam kanio kasnije pročitati.

Jer, ako se sjećate, on prilično samouvjereno i uvjerljivo reče Forti i javnosti da u Sarajevu nema šovinizma, rasizma i nacionalizma, te da Sarajevo jednostavno “ne zna da mrzi”.

Moram priznati da iz mog ugla i iskustva to baš i ne izgleda tako, ali može biti, doduše, da je dosta toga nesvjesno ili podsvjesno te da je kolega posve u pravu: da Sarajevo fakat nekad uopšte “ne zna da mrzi”. (Čak i onda, zapravo naročito onda kada tvrdi i uvjerava u suprotno.)”, napisao je Nikšić.