Svijet

Njemački vojni analitičar: Rusi su naučili iz svojih grešaka, ono što slijedi nije viđeno u Evropi od Drugog svjetskog rata

Rusija je koncentrirala jake trupe u Donbasu i otpočela ofanzivu. Wolfgang Richter iz Fondacije za nauku i politiku (SWP) govori za Deutsche Welle o tome u kojem smjeru ide rat.

Pukovnik u penziji Wolfgang Richter je naučni saradnik berlinske Fondacije za nauku i politiku (SWP). Njegova težišta rada su problemi paneuropske sigurnosne saradnje, odnos NATO-a i Rusije, neriješeni teritorijalni sukobi u Evropi, uloga OESS-a za sprečavanje sukoba i evropsku stabilnost.

DW: Gospodine Richter, šta su ciljevi ruske ofanzive?

Wolfgang Richter: Prva faza rata za Rusiju se nije odvijala dobro. To što su namjeravali, promjenu vlasti, vjerovatno brzim prodiranjem u četvrt u kojoj je sjedište vlade u Kijevu, nisu postigli. Umjesto toga imali su velike gubitke.

Moramo pretpostaviti da četvrtina kopnenih snaga koje su angažirane sada više nisu sposobne za borbu. Vjerovatno jer se nije očekivao tako tvrdokoran otpor i da će se Ukrajina boriti tako homogeno.

Sada su se iz toga izvukle pouke. Sada je određeno jedinstveno glavno zapovjedništvo za operaciju na istoku koju Rusija označava kao fazu dva. Znači, koncentriraju se raspoložive rezerve i trupe na cilj koji je možda zaista ostvariv – izlazak na granice obje oblasti, Luhanska i Donjecka, a ako može i preko toga. Rusija sada tamo koncentrira masu snaga koje su u Ukrajini. Izabrali su teren koji je pogodan za operacije oklopnih jedinica.

Teren južno od Harkova, između Izjuma i Luhanska, je otvoren, ravan teren s malobrojnim preprekama. On je puno pogodniji za ofanzive oklopnih jedinica nego da se upletu u gradske borbe kao na početku. To znači da bi u prvom naletu ruske trupe mogle osvojiti teritorije.

Međutim, Ukrajina ima sredstva protiv toga. I oni su tamo doveli svoje jedinice. Taktički su do sada bili izuzetno vješti, s protunapadima s boka i na duge logističke linije. Rusija trenutno nije opet napravila grešku da stvara previše duge logističke linije. Sada oni polaze s područja koja su blizu granice pa će možda uspjeti logistiku dovesti u red.

Ima li Rusija dovoljnu vojnu moć za ovaj udar?

Richter: Do sada sam zastupao mišljenje da je ruska vojska strateški previše razvučena, jer sada u Ukrajini angažiraju dvije trećine svih kopnenih snaga koje su im na raspolaganju. To znači da ne mogu stvoriti mnogo dodatnih rezervi, jer ima mnogo važnih konfliktnih tačaka koje Rusija mora pokriti.

To počinje već na sjeveru, u Murmansku. To je važna baza za atomsku flotu, koja održava ravnotežu sa Sjedinjenim Američkim Državama. Onda granica s baltičkim zemljama Sjevernoatlantskog saveza. A onda dolje, do Crnog mora. Ali i na Kavkazu još uvijek ima područja u kojima je godinama bilo sukoba.

Centralna Azija je također važna tačka, jer tamo se mora izaći na kraj s islamističkim terorizmom koji stiže preko tog područja. Na Dalekom istoku, ne smijemo zaboraviti, Japan je čak iskoristio povoljan trenutak i zatražio povratak južnih Kurilskih otoka. A još nismo spomenuli jako dugu rusko-kinesku granicu. Sve to se mora imati u vidu.

I Rusija i Ukrajina smatraju da bi ishod ofanzive u Donbasu mogao utjecati na ukupni ishod rata. Mislite li i Vi tako?

Richter: Da, mislim da se radi o odlučujućoj fazi. Iz ruskog ugla, to je odlučujuća faza, jer ako ona ne dovede do vojnog uspjeha, onda skoro da nema rezervi koje se mogu angažirati. Ne vrijedi da se angažiraju plaćenici kao što su Wagner, Sirijci ili Čečeni. Oni znaju subverzivno ratovati, ali ne umiju voditi bitke združenih oružanih rodova i dobro zapovijedati.

Ukrajinska perspektiva je potpuno obrnuta. Radi se o tome da se otpor održi tako da Ukrajina može opstati kao suverena država. I da ima što je moguće bolju početnu poziciju za pregovore. Za sada ni jedna strana, posebno ruska, nije voljna ozbiljno pregovarati. Ali ako vojna situacija to nametne, onda će se morati pokazati spremnost na kompromise. To znači da će se na ratištu odlučiti hoće li postojati spremnost za ozbiljne pregovore.

Šta su ciljevi ukrajinske vojske u ovoj ofanzivi?

Richter: Ukrajinska vojska mora pokušati spriječiti svoje opkoljavanje. Naime, vidni su pokreti s juga, od Zaporižje, i sa sjevera, od Harkova. Ako ruske trupe naprave prodor iz oba smjera i spoje se u Dnjepru, veliki dio ukrajinske vojske koja je sad u Donbasu bio bi opkoljen. To moraju u svakom slučaju spriječiti. Moraju zaštititi svoje bokove.

Drugo, moraju spriječiti da u prvom napadu ruskih snaga ne dođe do prevelikih ofanzivnih uspjeha, kako se kasnije ne bi moralo odustati od previše područja koja se u pregovorima neće moći vratiti. Znači, i za njih je ulog velik, radi se o pitanju u kojem će obliku Ukrajina u budućnosti dalje postojati kao suverena država.

To se sad odlučuje bitkom koja se vodi na širokoj fronti od 450 do 500 kilometara, u ravnici pogodnoj za tenkovske jedinice. Tada ćemo možda vidjeti prizore koji će više podsjećati na Drugi svjetski rat, drukčije od toga što smo do sada vidjeli u Evropi.

Ukrajina sada dobija teško naoružanje sa Zapada. Je li to dovoljno?

Richter: Ukrajinci mogu odmah baratati samo oružjem koje poznaju i za koje imaju logistiku – rezervne dijelove, opravku, odgovarajuću municiju. Diskusija u Njemačkoj o nekoliko desetaka tenkova je pomalo pretjerana, jer se zaboravlja da je za tenkove potrebna obuka, da se oni prethodno moraju dovesti u ispravno stanje, a za to će vjerovatno biti potrebno nekoliko sedmica.

A onda se moraju stvoriti logističke linije i obučavati Ukrajinci. To je proces koji traje i za ovu bitku će doći prekasno. Kružna razmjena bi bila bolja. Naime, one države Sjevernoatlantskog pakta koje još uvijek raspolažu starijim naoružanjem morale bi ga staviti na raspolaganje, to se u više slučajeva već dogodilo. A nedostajući vojni materijal u tim zemljama mogao bi se onda nadoknaditi njemačkim oružjem.

Znači li to da teško naoružanje koje sada navodno dobiva Ukrajina neće biti dovoljno?

Richter: Ne kažem da nije dovoljno. Ukrajince ne bi trebalo podcijeniti. Uoči ruskog napada Ukrajina je imala drugu po snazi vojsku u Evropi, ako izuzmemo Tursku. 250.000 vojnika i 1000 tenkova. To je vrlo jaka vojska. Sada se Rusija izgleda koncentrira na Donbas jer za cijelu Ukrajinu jednostavno nije dovoljno to što ima. Tako će ostati i u budućnosti.

Pitanje je, za šta će Rusija imati dovoljno snage? Za Donbas, za obje oblasti o kojima se sada radi? Ili za veliki prostor koji seže do Dnjepra? To zavisi od ovih bitaka koje očekuju Ukrajince i Ruse. Pouka: taktika govori u korist Ukrajinaca. Snaga jedinica koje je grupirala Rusija govori više u korist Rusije. Ali to nije uvijek pitanje brojnosti. To je pitanje vještine vođenja bitke kombiniranih oružanih rodova i morala vojnika.