Nova studija o moćnom Megalodonu donosi intrigantne dokaze koji odgovaraju na neka od najvećih pitanja o ovim drevnim predatorima. Kolika je bila njihova veličina i oblik tijela? Kako su se rađali? Zašto su izumrli? Sve će biti otkriveno…
Megalodon predstavlja poseban izazov za naučnike jer, uprkos tome što je bio jedan od najvećih morskih predatora u historiji, fosilni zapis nam ne daje mnogo osim njegovih zuba. Ipak, pronađeni su i pršljenovi i ljuske, a savremeni morski psi pomažu nam da razumijemo ove davno izumrle divove.
Kolika je bila veličina i oblik Megalodonovog tijela?
Tim od 29 stručnjaka za morske pse, fosile i kičmenjake, predvođen profesorom paleobiologije Kenshuom Shimadom sa Univerziteta DePaul u Chicagu, nastojao je odgovoriti na ovo pitanje. Koristeći gotovo potpunu kičmu Megalodona pronađenu u Belgiji, uporedili su proporcije 145 modernih i 20 izumrlih vrsta morskih pasa, piše IFLS.
Ako je Megalodon slijedio obrazac većine ajkula, tada je ovaj primjerak sačuvanih pršljenova imao dužinu od 16,4 metra dok je još imao glavu i rep. Ipak, ovaj morski div vjerovatno nije bio u potpunosti odrastao. Kada su istraživači uporedili ovaj primjerak sa najvećim Megalodonovim pršljenovima pronađenim u Danskoj, procijenili su da je mogao dostići nevjerovatnih 24,3 metra dužine.
Njihova analiza podržava teoriju koja se pojavljuje posljednjih godina – Megalodon nije imao masivno tijelo poput velike bijele ajkule, već vitkiji oblik, sličan limun ajkuli. Ovaj oblik tijela mogao je biti ključan za njegovu gigantizam, budući da i drugi okeanski divovi poput kit ajkule i ajkule hranilice imaju izdužena, vitka tijela.
Međutim, nemojte se zavarati – vitkije tijelo nije umanjilo Megalodonovu sposobnost lova.
"Postoji mnogo fosiliziranih kostiju morskih sisara sa ugrizima koji se pripisuju Megalodonu", rekao je Shimada za IFLScience. "Znamo da se hranio kitovima i tuljanima, i ta činjenica ostaje nepromijenjena."
Ova otkrića možda čak objašnjavaju zašto neki morski kičmenjaci mogu narasti do ogromnih dimenzija, dok drugi ne mogu.
Megalodon je rađao žive mlade
Jedan od najzanimljivijih zaključaka studije je da su Megalodoni vjerovatno već pri rođenju dostizali dužinu od 3,6–3,9 metara.
Megalodoni su najvjerovatnije rađali žive mladunce, a njihova velika početna veličina bila je posljedica oofagije – oblika intrauterinog kanibalizma, gdje se embrioni hrane neizleženim jajima unutar majčine utrobe.
"Na osnovu mojih ranijih analiza, naša nova studija sugerira da su Megalodonovi mladunci pri rođenju bili već 3,6–3,9 metara dugi", rekao je Shimada. "Ova velika neonatalna veličina sugerira da je Megalodon rađao žive mlade, a kao i svi današnji lamniformni morski psi (grupa kojoj Megalodon pripada), embrionalni Megalodoni su se vjerovatno razvijali hraneći se neizleženim jajima u maternici."
Ovakva veličina značila je da su mladunci već bili dovoljno veliki da se hrane morskim sisarima i izbjegnu napade drugih predatora.
Zašto je Megalodon izumro?
Još uvijek ne znamo tačan razlog izumiranja Megalodona, ali vjerovatno je kombinacija faktora dovela do njegovog nestanka. Jedan od ključnih faktora moglo je biti pojavljivanje velike bijele ajkule.
"Naša analiza rasta pokazala je blago smanjenje stope rasta Megalodona kada je imao oko 7 ili 8 godina i bio dug približno 6,5 metara (21 stopu)", objasnio je Shimada. "Zanimljivo je da se ta veličina poklapa s maksimalnom veličinom velike bijele ajkule."
"Naš tim je pretpostavio da je Megalodon morao rasti brže dok je bio mlad kako bi brzo prerastao najveće bijele ajkule i osigurao prednost u lovu. Konkurencija između ove dvije vrste ranije je zabilježena, a naši podaci podržavaju tu teoriju."
"Vremenom je linija velikih bijelih ajkula razvila nazubljene zube, kakve danas vidimo, što ih je učinilo još efikasnijima u lovu na morske sisare. Sumnjamo da je manja, okretnija velika bijela ajkula mogla barem djelimično doprinijeti izumiranju mnogo većeg, ali manje pokretljivog Megalodona kroz 'konkurentsko isključivanje'."
Velike bijele ajkule danas izgledaju zastrašujuće, ali možda bismo im trebali biti zahvalni – barem ne moramo plivati s nečim tri puta većim.
