Sudeći prema najfriškijim izjavama Bakira Izetbegovića nikad nam nije bilo bolje.
Čovjek, za kojeg se često čini da živi u nekom paralelnom univerzumu, sinoć je rekao ovo: "Vlada Federacije Bosne i Hercegovine uspjela je napraviti 2021. godinu najboljom godinom nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To brojke govore. U novembru ćemo imati izravan broj zaposlenih sa onim predpandemijskim".
Kao i obično, rekao je ovo bez treptaja okom, bez trunke stida i zadrške. I nije ovo prvi put da slušamo ovakve i slične izjave. Obično slušamo i ne vjerujemo. Slika nam se ne poklapa sa tonom koji ide u pozadini. Bakir se vjerovatno, nikada u svom životnu nije zacrvenio od stida zbog ovakvih nebuloza, niti razumije zašto bi. Možda 2021. godina za Bakir Izetbegović i jeste bila najbolja nakon Dejtona. 30 godina on i stranka koju vodi bahato vladaju našom državom. Godinama on i ljudi oko njega, školski primjeri uhljeba i leziheljebovića, sisaju pare iz budžeta koji punimo mi - rudari, građevinari, učitelji, profesori, ljekari, novinari, vozači, krojači, kopači...
Njemu i njima ne manjka ništa, a državi ne manjka nezaposlenih, nezadovoljnih, poniženih, gladnih. Bogme i nepravde, korupcije i kriminala imamo za izvoza. Ali, ne Bakir iz staklenog zvona ne sluša nas i narod koji vodi. Za informisanje i pumpanje prvog u Bošnjaka ekonomskim podacima zadužen je čovjek kojeg Bakir smatra zaslužnim što nam je ovako dobro - Fadila Novalića. Čovjek je to koji za svaki problem ima rješenje.
Ljudi ne dobivaju otkaze, nego samo imamo manje zaposlenih, nismo nabavili vakcine jer se ne želimo igrati države i biti pokusni kunići... Nakon što je ubijedio stranačkog predsjednika da nam je super, krenuo je ubjeđivati i narod. "Nije ulje skuplje, samo ga manje kupujete". I eto rješenja. I tako sve u krug. Iz dana u dan, čovjek na čelu Vlade ne vidi problem. Ne vidi problem da se njegove kolege i građani crvene zbog njegove bruke koja je prešla granice naše države. Ne vidi da je ovo znak da se skloni i ne bruka više.
Oni samo nastavljaju da pogađaju tamo gdje najviše boli. I mlade i stare. Zadiru u tamo gdje najtananije, najintimnije, počesto i tamo gdje najviše boli. I dok je nama pravo dobro, danas je vjerovatno neko dijete šehida spakovalo kofere i otišlo u svijet. Negdje gdje još uvijek ima obraza, a ne samo stranačkog interesa. Ili što bi rekli ovi vladajući: Nije on otišao, samo nas je svakim danom sve manje. Ili su promijenili agregatno stanje?
