Baloni za velike visine (aerostati) pogonjeni vrućim zrakom mogli bi postati ključan dio nadzorne mreže američke vojske za praćenje hipersoničnih raketa. Ideja možda zvuči kao znanstvena fantastika, ali informacije iz Pentagona to potvrđuju
"Baloni kao platforme na visinama između 18.200 i 27.400 metara imaju puno prednosti, od izdržljivosti i manevarskih sposobnosti do fleksibilnosti za prijenos raznih korisnih tereta", objasnio je Tom Karako iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz Washingtona, piše Politico.
Hipersonično oružje
U protekle dvije godine američka vojska potrošila je oko 3,8 miliona dolara na razvijanje balona, a planira potrošiti dodatnih 27,1 milion dolara u idućih godinu.
U međuvremenu Pentagon radi na vlastitom programu hipersoničnog oružja, unatoč dosadašnjim neuspjesima na tom području.
Ohrabrujuće je za Sjedinjene Američke Države to što bi baloni mogli pomoći u praćenju i odvraćanju hipersoničnih raketa koje razvijaju Kina i Rusija.
I Peking ulaže velika sredstva u hipersonično oružje - jedno takvo u julu prošle godine preletjelo je 40.000 kilometara u više od 100 minuta leta. Rusija je pak debitirala hipersoničnim projektilom zemlja-zrak u napadu na Ukrajinu, prenosi Tportal.hr.
Baloni bi mogli ojačati satelitsko praćenje projektila. Letjelice punjene toplim zrakom u obliku suze upravljane AI algoritmima prikupljale bi složene podatke.
Već godinama američko ministarstvo odbrane provodi testove koristeći balone za velike visine u kombinaciji s bespilotnim letjelicama na solarni pogon za prikupljanje podataka i pružanje komunikacijske podrške kopnenim snagama kao alternativu satelitima.
Alternativni načini
Prije tri godine pisalo se o projektu Covert Long-Dwell Stratospheric Architecture (Cold Star), u sklopu kojeg je američka vojska provodila testove nadzora u šest država Srednjeg zapada koristeći eksperimentalne balone za velike visine.
Tad je bilo lansirano 25 bespilotnih balona na solarni pogon kako bi locirale rute trgovaca drogom.
Pronalaženje alternativnih načina praćenja zemaljskih ciljeva prioritet je za Pentagon jer američka Ratna avijacija polako povlači avione za nadzor iz zraka.
Velika prednost balona u odnosu na avione i satelite je to što se oni mogu izgraditi i lansirati za nemjerljivo manje vremena i novca.
Primjerice, trošak lansiranja i upravljanja balonom nekoliko sedmica iznosi nekoliko stotina hiljada dolara, a deseci miliona dolara potrebni su za lansiranje i kontrolu aviona i satelita.
Istina, iza Pentagona je velik neuspjeh s projektom Joint Land Attack Cruise Missile Elevated Netted Sensor System (JLENS).
Testiranje visokotehnoloških cepelina za otkrivanje raketnog napada započelo je 2015. i neslavno je ugašeno dvije godine kasnije.
Presudio mu je incident u Marylandu u Pennsylvaniji s letjelicom koja se "oslobodila" te je za sobom vukla tri kilometra dug kabl. Na svom putu cepelin je potrgao dalekovode, zbog čega je više od 25.000 ljudi ostalo bez struje.
Vojska je na koncu ugasila program JLENS, a dotad ju je koštao gotovo dvije milijarde dolara.
"Ako smo nešto naučili iz JLENS-a, to je da je budućnost svijetla za balone i cepeline", uvjeren je Karako.
