Politika

Obrazovanje je bitno, ali su životi djece bitniji. Ili, jesmo li i zašto nismo spremni za povratak u školske klupe

Goruća tema na društvenim mrežama zadnjih dana je zasigurno treba li djecu vratiti u školske klupe ili nastaviti realizirati online nastavu. Roditelji pišu na društvenim mrežama, jer partnera za razgovor u institucijama nemaju. Traže pravo da odluče i zaštite svoju djecu.

Opravdano se pitaju kolikom riziku će njihova djeca biti izložena ako se vrate u učionice, da li u školama postoji infrastruktura koja će garantirati najviše epidemiološke standarde, kako je moguće dezinficirati sve učionice za tri minute malog odmora, provoditi mjere distance... i na kraju ko će biti odgovoran ako se dijete, ipak, zarazi?

Prebacivanje vrućeg krompira

Ovo je mali dio pitanja koja more roditelje. Nemaju ih kome postaviti, a i pitanja koja postavljaju mediji, uglavnom su bez odgovora. Zašto? Jedan od razloga je sigurno i taj što ministarstva obrazovanja, a imamo ih mnogo, te odgovore nemaju.

U RS je odlučeno, nastava se vraća tradicionalnom modelu. U FBiH kantoni traže od federalnog nivoa naredbu, a federalni nivo kaže kako će donijeti preporuku pa će svaki kanton odlučivati za sebe. Naravno, prema već dobro ustaljenom modelu, vrući krompir niko ne želi i vješto ga prebacuju jedni drugima.

U toj njihovoj igri, u kojoj prema pravilu, niko nema odgovornosti, djeca i njihovi roditelji su žrtve spore, a često i bezobrazne i bezobzirne administracije.

Prosvjetni radnici, barem prema onome što iznose javno, nisu spremni za nastavu u učeonici. Plaše se, opravdano. I oni imaju svoju djecu, roditelje, rizične grupe u porodici.

Roditelji su mahom protiv, jer su zabrinuti za zdravlje i žovote svoje djece, ali i vlastite te članova svojih porodica. Vlast uvježbano ponavlja floskule: Uradili smo sve, spremni smo, uradit ćemo najbolje... Ali, još nismo vidjeli da je bilo koji ministar na bilo kojem nivou kazao da će preuzeti odgovornost za svoju odluku. Nismo čuli ni plan šta će raditi ako se zaraza počne širiti. Ili će o tome misliti kada se požar pojavi.

Šta ako se dijete zarazi? Kome će se obratiti roditelji? Postoje li pravne konsekvence za školu, direktora škole, ministra? Koga mogu tužiti za ugrožavanje zdravlja i života djeteta?

A da ne govorimo o zdravstvenom sistemu, koji je iovako preopterećen i na izmaku snaga. Može li podnijeti širenje virusa u školama? Teško.

Jer ako se zarazi samo jedno dijete u jednom jednom razredu, ugrožen je cijeli razred, nastvno osoblje, roditelji svakog djeteta i njihovi kontakti, privatni i poslovni. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da djeca koriste javni prijevoz, što je dodatni rizik od zaraze i njenog širenja.

Ekonomija i zdravstveni sistem

To su desetine osoba od samo jednog zaraženog djeteta, što je opet veliki pritisak za zdravstveni sistem i ekonomiji. Jer ako sve te osobe idu u izolaciju, šteta je nemjerljiva.

Ko će za to preuzeti odgovornost? Teško je za povjerovati da će bilo ko dići ruku. Ali, zato su roditelji spermni preuzeti odgovornost za svoje dijete, online peticijama traže da mogu odlučiti hoće li njihovo dijete u školu ili će nastavu pohađati online.

Obrazovanje je vrlo bitno i sigurno da treba raditi na tome da se unaprijedi, ali vodeći računa o novim uvjetima u kojima životimo. Zdravlje svakog djeteta i njegov život, ipak, su mnogo bitniji. Njihovim roditeljima sigurno, a nadati se i državi.