Svijet

Od “Putinovog bankara” do bjegunca: Oligarh pomogao ruskom predsjedniku da stigne do vrha, a njegove tvrdnje su razbjesnile Romana Abramoviča

Ruski oligarh Roman Abramovič podnio je 22. marta u Londonu tužbu za klevetu protiv izdavačke kompanije Harper Colins i autorkice knjige „Putinovi ljudi“ Chaterine Belton zbog tvrdnje da je kupio fudbalski klub Chelsea po direktnom naređenju ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji je navodno želio da ga koristi kao oruđe meke moći.

Abramovič tvrdi da priča jednostavno nije istinita i sada će Belton i njen izdavač morati da sebe i priču brane na sudu.

Ovo bi trebalo da bude veoma zanimljiv slučaj, jer se ne sudi samo „Putinovim ljudima“, već i čitavom žanru narativnog izvještavanja o Rusiji. Optužbe i anonimni navodi iz jednog izvora redovno se pojavljuju na međunarodnim naslovima sa malo pokušaja da se provjere činjenice ili potkrepe tvrdnje nezavisnim informacijama.

Ako Abramovič pobijedi na sudu, to bi moglo otvoriti vrata sličnim tužbama.

Intervju centralni dio knjige o Putinu

U centru slučaja se nalazi opsežni intervju Belton sa prognanim oligarhom i nekadašnjim insajderom Kremlja Sergejem Pugačovom, koji je iznio tvrdnje o Abramoviču i Putinu tokom intervjua u septembru 2017. godine, i koji je potom istu tvrdnju iznio u izjavi Višem sudu 2018. godine u okviru slučaja koji je protiv njega pokrenula njegova bivša banka Međunarodna industrijska banka (MPB, na ruskom poznata kao MežPromBank) koja je doživjela krah pa je nacionalizovana 2011. godine, piše Intellinews.

Pugačov je bio na sudu u Velikoj Britaniji dok je ruska državna Agencija za osiguranje depozita (DIA) pokušavala da povrati zajam od milijardu dolara koji je izdala Pugačovinovoj banci 2010. godine za koji ruske vlasti tvrde da je Pugačov jednostavno ukrao, a zatim pobjegao iz zemlje u London.

Roman Abramovič

DIA je glavna agencija koja je provela izuzetno uspješno rusko čišćenje bankarskog sektora tokom posljednjih nekoliko godina i tokom većeg dijela posljednjih pet godina zatvarala je u prosjeku tri banke sedmično  i podnosila krivične prijave protiv stotina bankara koji su na sličan način pljačkali depozite svojih banaka.

U slučaju Pugačova, DIA je pokrenula slučajeve u Londonu i Francuskoj kako bi pokušala da povrati dio ovog novca.

I tu počinju problemi za Beltoni izdavačku kuću. Pugačov je u razgovoru sa Belton ponovio priču da je Putin naložio Abramoviču da kupi Chelsea u političke svrhe. Belton je to uvrstila u svoju knjigu, ali sada će se od nje tražiti da to dokaže.

To će biti teško, jer je Pugačov izuzetno nepouzdan svjedok. Tokom njegovih nastupa u Visokom sudu sudije koje su saslušavale slučaj zaključile su da su njegovi dokazi „potpuno nepouzdani“ i naizmjenično su ih označili kao one koji „koriste njemu“ i „u koje je nemoguće vjerovati“.

Jedan od sudija zaključio je da je sam Pugačov „bio prilično spreman da laže i namjerno iznosi lažne izjave ako to odgovara njegovoj svrsi“, prema komentarima sudija u sudskim dokumentima. Sudije Višeg suda bile su jednoglasne u zaključku da je Pugačov bio nepouzdan svjedok.

Istina je da Belton izričito kaže da je utvrđeno da je Pugačov lagao na sudu i izvještava da je nepouzdan svjedok, ali ova činjenica nije dovoljno istaknuta u njenoj knjizi. Uprkos velikom znaku pitanja koji se nadvio nad Pugačovljevim svjedočenjem i njegovom motivacijom, Belton se u velikoj mjeri oslanja na njega u knjizi.

Pugačov je citiran i pojavljuje se u osam od 15 poglavlja.

Suština slučaja koji je Abramovič pokrenuo protiv Belton svodit će se na to može li se vjerovati Pugačovu ili da li je autorka opravdano citirala njega, čak i ako mu se ne može vjerovati, jer je to „u javnom interesu“.

Pomogli Putinu da stigne do vrha?

Dijelove Pugačovljevih tvrdnji je lako dokazati. Nema sumnje da je Abramovič također bio insajder Kremlja i da odlično poznaje Putina. Abramovič je bio ključna figura u takozvanoj Porodičnoj kliki koja je okruživala Borisa Jeljcina zajedno sa predsjednikovom kćerkom Tatjanom Jumaševom krajem 90-ih, gdje ga je lokalna štampa prozvala „ Jeljcinovim blagajnikom“ – optužba koju je Abramovič stalno poricao.

Mnogi smatraju da je Abramovič zajedno sa Jumaševom lično izabrao Putina za premijera 1999. godine i to navodno na prijedlog Pugačova, što mu je dalo platformu da postane predsjednik 2000. godine – mada za to ne postoje konkretni dokazi osim da je Porodična klika efektivno vodila Rusiju u vreme kada je Jeljcin postajao sve slabiji.

Pugačov je 1999. i 2000. godine bio jedan od vođa Putinove kampanje i Financial Times je tvrdio da je upravo on pomogao Putinu da se popne na vrh.

Nakon što je Putin preuzeo vlast 2000. godine, Abramovič je postao guverner Čukotke i ostao je u orbiti Kremlja. Ali, također je počeo da smanjuje svoje poslovne aktivnosti u Rusiji, najviše time što je prodao svoju naftnu kompaniju Sibnjeft (koja se danas naziva Gazpromnjeft) državnom gasnom gigantu Gazpromu.

Abramovič, između ostalog, još uvijek ima značajna ulaganja u Rusiji u sektoru nekretnina i čelika, ali danas ima vrlo nizak profil i mnogo je manje aktivan nego 1990-ih.

Iako su Abramoviča često nazivali “Jeljcinovim blagajnikom”, Pugačov je, prema tadašnjim nagađanjima u štampi, stupio u ulogu „Putinovog bankara“.



Povezani postovi: