Nauka

Od Wuhana do omikrona: Šta nas čeka 2022.? Ovo je deset ključnih spoznaja o virusu

U ovo doba prije dvije godine Velika Britanija iščekivala je Brexit, zbog čega EU nikad nije bila toliko jedinstvena, dok se Donald Trump u ulozi američkog predsjednika spremao za summit NATO-a u Londonu. Istovremeno, gotovo neprimjetno u 11-milionskom kineskom gradu Wuhanu u provinciji Hubei širio se novi virus koji će ubrzo postati globalna prijetnja. Dvije godine od početka pandemije u Globusu donosimo rezime spoznaja o koronavirusu SARS-CoV-2 i bolesti covid-19 koju uzrokuje, piše Jutarnji list.

  1. Kad se zapravo pojavio covid-19?

    Kina je 31. decembra 2019. godine prijavila Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) prve slučajeve neobične upale pluća, koji su zabilježeni u gradu Wuhanu. Prvi slučajevi bolesti, kasnije nazvane covid-19, bili su povezani s “mokrom” tržnicom Huanan gdje se prodaju meso, riba, morski plodovi, ali i žive divlje životinje u kavezima. Časopis Science nedavno je objavio studiju dr. Michaela Worobeyja sa Univerziteta u Arizoni koja pokazuje da je prvi dosad poznati slučaj bila žena koja je radila kao prodavačica morskih plodova na tržnici Huanan. Toj prodavačici s tržnice pozlilo je 11. decembra 2019. te je hospitalizirana, a ubrzo je ljekarima došlo još nekoliko desetaka ljudi povezanih s tržnicom Huanan. Ipak, naučnici još ne znaju tko je bio “nulti slučaj”, osoba koja se prva zarazila. Studije promjena u genomu koronavirusa SARS-CoV-2, uključujući i onu koju je napravio Worobey, sugeriraju da se prva zaraza dogodila otprilike sredinom novembra 2019., nekoliko sedmica prije nego što se prodavačica razboljela.
  1. Šta znamo o porijeklu koronavirusa?

    Kineske vlasti objavile su 9. januara 2020. da je kao uzročnik nove bolesti identificiran novi koronavirus, poslije nazvan SARS-CoV-2. Taj virus potječe od koronavirusa detektiranih kod šišmiša potkovnjaka. Pritom je najvjerovatniji scenarij da se virus proširio sa šišmiša diektno na ljude ili putem životinje koja je bila posrednik. Ipak, naučnici još nisu uspjeli identificirati životinju s koje je bolest prešla na ljude. Početkom ove godine ekspertni međunarodni tim Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) proveo je mjesec dana u Kini te zaključio da je riječ o virusu iz prirode odbacivši teoriju da je SARS-CoV-2 slučajno “izašao” iz Wuhanskog instituta za virologiju (WIV), u kojem se naučnici bave istraživanjem koronavirusa. No, u otvorenom pismu objavljenom u časopisu Science u maju ove godine, 18 uglednih naučnika zatražilo je nastavak istraživanja o porijeklu koronavirusa SARS-CoV-2, što je bio i poticaj za istragu o porijeklu koronavirusa koju je naredio američki predsjednik Biden. Krajem augusta američke obavještajne agencije zaključile su da virus nije razvijen kao biološko oružje te da nije vjerovatno da je genetski modificiran. Također, utvrdile su kako kineski dužnosnici nisu “imali predznanje” o koronavirusu prije pojave prvih slučajeva. Ipak, zasad još ne možemo sa sigurnošću odbaciti teoriju da je došlo do slučajnog “bijega” virusa SARS-CoV-2 iz laboratorija.
  2. Je li bilo moguće iskorijeniti virus na početku pandemije?

    Prvih mjeseci pandemije mnogi su laici, ali i stručnjaci vjerovali kako će novi koronavirus nestati kao i njegov “stariji brat” SARS-CoV-1 koji je uzrokovao bolest SARS (teški akutni respiratorni sindrom). Podsjetimo, virus SARS-CoV-1 prešao je 2002. godine sa šišmiša potkovnjaka, a izašao iz špilje u kineskoj pokrajini Yunnan i zarazio gotovo 8500 ljudi. Samo sedam mjeseci od početka epidemije, 2003. godine, dogodilo se novo iznenađenje, virus je iz ljudske populacije netragom nestao. Nada da će novi koronavirus nestati “umrla” je u proljeće 2020. godine, kad je došlo do mutacije D614G u genomu koronavirusa koja povećava zaraznost. “Tog trenutka mogli smo pretpostaviti da virus SARS-CoV-2 neće podijeliti sudbinu svog starijeg brata, nego da je došao među ljude da tu i ostane. Sve daljnje mutacije i širenje novih zabrinjavajućih sojeva samo su dodatna virusna usavršavanja u evolucijskoj prilagodbi na novog domaćina, na socijalni i biološki ustroj ljudi. Podižući svoju infektivnost i imunoevazivnost, umanjivao je naše mogućnosti da ga eliminiramo”, pojasnio je imunolog Zlatko Trobonjača, profesor na Sveučilištu u Rijeci.
  3. Mutira li SARS-CoV-2 brzo?

    Svi virusi mutiraju. Koronavirusi, uključujući i SARS-CoV-2, imaju nešto nižu stopu mutacija od mnogih drugih RNA virusa. Primjerice, SARS-CoV-2 mutira sporije nego virusi gripe i HIV.

Ponašanje koronavirusa izvrsna je lekcija iz evolucije. Alfa-soj bio je 50 posto zarazniji od virusa iz Wuhana. Četvrti pandemijski u Evropi, diktira delta-varijanta koja je detektirana u Indiji krajem 2020. godine. Delta-varijanta je čak 100 posto zaraznija nego originalni soj koronavirusa iz Wuhana. Trenutno je poznato oko 1600 varijanti koronavirusa SARS-CoV-2.

  1. Šta znamo o učinkovitosti raznih vakcina?

    Najsnažniji imunološki odgovor kod vakcinisanih pokazale su mRNA vakcine (Pfizer/BioNTech i Moderna), zatim AstraZenecina, dok je najslabiji odgovor bio kod Janssenove vakcine – preliminarni su podaci istraživanja dr. Beate Halassy, naučne savjetnice Centra za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji Univerziteta u Zagrebu. “Kako četiri vakcine odobrene za upotrebu u Hrvatskoj nisu međusobno uspoređivana u jedinstvenoj studiji, na grupi od petnaestak dobrovoljaca za svaku od vakcina upoređivali smo nivo induciranih neutralizirajućih antitijela te njihovu trajnost. Uočili smo da najviši nivo neutralizirajućih antitijela po završetku cijepljenja razvijaju ljudi vakcinisanih s obje mRNA vakcine, i te su vrijednosti usporedive s onima koje mjerimo u preboljelih nakon težeg oblika bolesti. Najniže vrijednosti inducirala je vakcina Janssen, s vrijednostima u donjem dijelu raspona uočenog u preboljelih. Srednje snažan odgovor induciralo je cjepivo AZ. Ovo su rezultati dobiveni na malom broju uzoraka, no rezultati po grupama su vrlo homogeni i usklađeni s prvim studijama koje izlaze i iz drugih evropskih laboratorija”, pojasnila je dr. Beata Halassy, voditeljica projekta Stvaranje preduvjeta za uvođenje SARS-CoV-2 seroterapije u Hrvatskoj (CoVIg).
  1. Kako se razlikuje imunost nakon vakcinacije od one stečene preboljenjem?

Imunost stečena preboljenjem razvija se i protiv ostalih virusnih proteina, pa može obuhvatiti reakciju ne samo protiv S-proteina nego i protiv proteina nukleokapside (N), proteina ovojnice (E), membranskih proteina (M) i nekih drugih nestrukturnih proteina koje virus u svom genomu kodira. Nadalje, imunost koju razvijamo vakcinacijom lišena je imunomodulacijskih učinaka samog virusa. Pojednostavljeno rečeno, većina preboljelih stvori adekvatne imunosne zaštitne mehanizme koji, s jedne strane, eliminiraju virus, a, s druge strane, ostavljaju imunosnu memoriju koja štiti u ponovljenoj infekciji i koju nazivamo prirodnom imunošću. No, važno je naglasiti da nema zemlje na svijetu u kojoj su prirodno preboljenje i prirodni imunitet stavili pandemiju pod kontrolu. U zemljama poput Irana i Brazila vrlo visoke razine prirodne infekcije nisu spriječile nove valove infekcije, pojasnio je prof. Trobonjača.

Sve je očitije da imunitet stečen vakcinacijom opada s vremenom, te se i dva puta vakcinisane osobe mogu zaraziti i razboljeti. No, vakcinisani su izloženi puno manjem riziku da će biti hospitalizirani ili umrijeti. Prema podacima koje su objavili američki Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), necijepljeni ljudi u SAD-u izloženi su 14 puta većem riziku smrti od covida od onih koji su potpuno vakcinisani. Iako su postojeće vakcine proizvedena protiv wuhanskog soja, što znači da su manje učinkovita protiv delte, i dalje su učinkovita u prevenciji teških slučajeva covida i smrti. Drugim riječima, najveći dio onih koji su vakcinisani, a koji se zaraze i razbole, razvit će blaži oblik prehlade ili hunjavice. Imunološki kompromitiranim osobama preporučuje se treća doza vakcine, a o vremenu njenog davanja odlučit će specijalist koji liječi pacijenta. Ostalima se šest mjeseci nakon druge doze preporučuje booster-doza koja se u nekim zemljama, naprimjer Izraelu, pokazala vrlo učinkovitom u zaustavljanju širenja delta-varijante.

  1. Kako ide razvoj lijekova protiv covida-19?

    Uz postojeće vakcine, u borbi s covidom-19 uskoro bismo mogli imati i dva specifična lijeka protiv te bolesti. Riječ je o lijekovima Lagevrio (molnupiravir) kompanije Merck i Paxlovid (ritonavir) kompanije Pfizer, a Hrvatska se priključila razgovorima o javnoj nabavi Evropske komisije, što je procedura koja je vrlo slična onoj kod nabavke vakcina protiv covida-19. Oba lijeka uzimaju se pet do 10 dana nakon pojave prvih simptoma bolesti. Molnupiravir je antivirusni lijek širokog spektra, što znači da može djelovati protiv velikog broja virusa. Po svom djelovanju sličan remdesiviru koji se već koristi u liječenju covida i koji blokira replikaciju virusnog genoma. No, za razliku od remdesivira, molnupiravir se prima kao tableta i može se početi davati i u ranim fazama bolesti, što je korisno jer se time sprečava da se virus proširi plućima. Pfizerov lijek Paxlovid također se prima u obliku tablete. Lijek djeluje tako da blokira enzime SARS-Cov-2 neophodne za umnažanje virusa i širenje zaraze.
  2. Šta znamo o novoj varijanti omikron?

    Varijanta B.1.1.529, koju je WHO nazvao omikronom, detektirana je 23. novembra u Južnoafričkoj Republici iz uzoraka uzetih između 14. i 16. novembra. Naučnici smatraju da se omikron razvio u tijelu oboljelog od covida koji pati od infekcije HIV/AIDS pa se zbog narušenog imuniteta sedmicama borio s koronavirusom. Omikron ima čak 32 mutacije u proteinu šiljka (S) u odnosu na originalni wuhanski soj zbog čega se toliko promijenio da ga postojeća antitijela teško prepoznaju, a posljedično ga teško prepoznaju i testovi. Neke od mutacija povezuju s većom zaraznošću i imunoevazivnošću, što znači da bi omikron mogao izbjegavati postojeću imunost stečenu bilo vakcinacijom, bilo preboljenjem bolesti. Još nije jasno uzrokuje li infekcija omikronom težu bolest u poređenju sa zarazama s drugim varijantama, uključujući deltu. No, i protiv varijante omikron i dalje vrijede sve uobičajene mjere socijalnog distanciranja, pranja ruku, nošenja maski, cijepljenja i uzimanja booster-doze.
  3. Mogu li se postojeće vakcine modificirati protiv omikrona?

    Kompanije Pfizer, Moderna i Johnson & Johnson objavile su ovih dana kako njihovi naučnici pokušavaju utvrditi zaobilazi li omikron zaštitu koju pružaju postojeće vakcine. Za cjelovitiji uvid bit će im potrebno dvije do četiri sedmice. U slučaju da postojeće vakcine nisu učinkovite kod omikrona, one se relativno brzo mogu prilagoditi i protiv nove varijante. “O sposobnosti sadašnje vakcine da pruži zaštitu trebali bismo znati u sljedećih nekoliko sedmica. Ako moramo napraviti potpuno novu vakcinu, mislim da će to biti početkom 2022. godine, prije nego što će ona stvarno biti dostupno u velikim količinama”, rekao je za BBC dr. Paul Burton iz Moderne.
  4. Kad će pandemija završiti?

    Niko nema odgovor na to pitanje. Vrlo je vjerovatno da će ovaj virus ostati ozbiljna prijetnja još barem nekoliko godina. Naučnici smatraju da ćemo SARS-CoV-2 suzbiti protuepidemijskim mjerama i naročito kampanjom vakcinacije, ali ga nećemo iskorijeniti. Smatra se da će covid u budućnosti postati bolest koja se širi sezonalno, naročito u jesen ili zimi. U tom scenariju vjerovatno ćemo se jednom godišnje vakcinisati protiv covida-19 kao i protiv gripe.


Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare