Do sada se činilo da ljudi nemaju otprije postojeći imunitet na virus SARS-CoV-2, no je li to doista tako? Naučnici sada istražuju moguće imunološke odgovore, piše British Medical Journal.
Čak i u lokalnim područjima koja su doživjela neke od najvećih porasta prekomjernih smrtnih slučajeva tokom pandemije covida-19, serološka ispitivanja od vrhunca epidemije pokazuju da tek oko petine ljudi ima antitijela na SARS-CoV-2: 23 posto u New Yorku, 18 posto u Londonu i 11 posto u Madridu. Među općom populacijom brojevi su znatno niži, a mnoga nacionalna istraživanja izvještavaju o jednocifrenim brojevima.
S obzirom na to da su odgovori javnog zdravstva širom svijeta temeljeni na pretpostavci da je virus ušao u ljudsku populaciju bez prethodno postojećeg imuniteta prije pandemije, četiri podatka navode na zaključak da virus ima, kao što je rekao Mike Ryan, šef za vanredne situacije Svjetske zdravstvene organizacije, 'dug put izgaranja'.
No niz studija koje su zabilježile T-ćelije koje reagiraju na SARS-CoV-2 i kod ljudi koji nisu bili u doticaju s virusom, sada otvaraju nova pitanja o stvarnoj prirodi epidemije.
Najmanje šest studija ukazalo je na postojanje T-ćelija reaktivnih na SARS-CoV-2 kod 20 do 50 posto ljudi koji, koliko je poznato, nisu bili u kontaktu s virusom.
U istraživanju krvi od donora čiji su uzorci u SAD prikupljani između 2015. i 2018., kod 50 posto su pronađeni oblici T-ćelija koje reagiraju na SARS-CoV-2. Slična studija provedena je u Nizozemskoj te su u uzorcima prikupljenima davno prije pandemije pronađene T-ćelije kod dvoje od deset ljudi koji nisu bili izloženi virusu.
U Njemačkoj reaktivne T- ćelije uočene su kod trećine na SARS-CoV-2 seronegativnih zdravih darivatelja krvi (23 od 68). U Singapuru je tim naučnika analizirao uzorke uzete od ljudi koji nisu bili u kontaktu sa SARS-om ili covidom-19; 12 od 29 uzoraka uzetih prije srpnja 2019. pokazali su reaktivnost na SARS-CoV-2, baš kao i sedam od 11 ljudi koji su bili seronegativni na virus. Reaktivnost je također uočena u Velikoj Britaniji i Švedskoj.
Iako su ove studije male i još ne pružaju precizan uvid u otprije postojeći imunološki odgovor na SARS-CoV-2, teško ih je zanemariti, a nekoliko ih je objavljeno i u časopisina Cell i Nature. Alessandro Sette, imunolog s Instituta za imunologiju La Jolla u Kaliforniji i autor nekolicine studija, kaže: „U ovom trenutku imamo nekoliko studija koje pokazuju reaktivnost na različitim kontinentima. Kao naučnik znam da je to nešto što ima čvrste osnove.“
Istraživači su također uvjereni da su na tragu utvrđivanja porijekla tog imunološkog odgovora.
„Naša hipoteza je, dakako, da se radi o imunitetu proizašlom iz običnih prehlada koje također uzrokuju koronavirusi“, kaže Daniela Weiskopf, jedna od autorica studije. „Pokazali smo da je to stvarna imunološka memorija proizašla dijelom iz virusa obične prehlade.“
Naučnici u Singapuru došli su do sličnih zaključaka o ulozi virusa obične prehlade, no naznačili su i da reaktivnost T-ćelija možda dolazi i od nekih drugih koronavirusa, možda i od onih životinjskih.
Uzevši sve to zajedno, sve veći broj radova koji su dokumentirali otprije postojeći imunološki odgovor na SARS-CoV-2, možda će potaknuti one koji se bave upravljanjem pandemijom da ponovno analiziraju neke temeljne pretpostavke o tome kako mjeriti osjetljivost stanovništva i pratiti doseg širenja pandemije.
Istraživanje seroprevalencije, koje detektira prisutnost antitijela, preferirana je metoda mjerenja omjera ljudi u nekoj populaciji koji su bili inficirani virusom SARS-CoV-2 i koji su zbog toga do neke mjere imuni, i procjene pragova imuniteta krda što daje osjećaj o tome u kojoj se fazi pandemije nalazimo. Bez obzira na to hoćemo li to postići prirodnim putem ili vakcinacijom, čini se da sve skupa neće biti gotovo dok ne postignemo imunitet krda.
Činjenica je da tek manji broj ljudi, čak i u najpogođenijim područjima, ima antitijela na SARS-CoV-2, što je mnoge navelo na pretpostavku da je pandemija još daleko od završetka. U New Yorku, gdje se pokazalo da samo petina ispitanih ima antitijela, naučnici su zaključili da 'praćenje, testiranje i traženje kontakata ostaju glavne javnozdravstvene strategije'.
„Koliki god taj prag imuniteta krda bio, još mu se nismo približili“, rekao je Ryan iz Svjetske zdravstvene organizacije.
Istraživanja T-ćelija nisu izazvala veliku pažnju medija, pogotovo u poređenju s istraživanjem antitijela, koja, čini se, dominiraju u vijestima (Gupta kaže da je to vjerojatno zgog toga što je istraživanje antitijela lakše, brže i jeftinije). Dvije nedavne studije pokazale su da antitijela na SARS-CoV-2 iščezavaju nakon samo dva do tri mjeseca, što je potaknulo i spekulacije o ponovnim zarazama.
No, proučavanje T-ćelija pruža drugačiju, optimističniju, interpretaciju. U studiji provedenoj u Singapuru, T-ćelije reaktivne na SARS-CoV-2 pronađene su kod onih koji su imali SARS i to čak 17 godina nakon infekcije.
Proučavanje T-ćelija može pomoći rasvijetliti neke misterije vezane uz covid-19, poput one zašto su djeca iznenađujuće pošteđena ove zaraze, zešto različiti ljudi reagiraju različito i zašto mnoga djeca i mladu ljudi uopće nemaju simptoma.
Imunolozi se slažu da bi T-ćelije mogle biti ključan faktor u objašnjenju zašto su neka mjesta poput New Yorka, Londona i Stockholma, imale velik val infekcija no ne i val naknadnih infekcija. Možda se radi o tome da razina imuniteta koji pruža zaštitu, no ne može se mjeriti putem seroloških testova, već je rezultat otprije postojećeg i novoformiranog imuniteta, sprečava bujanje epidemije i nove infekcije.
No, imunolozi također upozoravaju da je sve ovo još uvijek na nivou spekulacije. Kliničke implikacije otprije postojećih T-ćelija još su otvoreno pitanje.
Razumijevanje zaštitne vrijedosti otprije postojeće reaktivnosti T-ćelija na SARS-CoV-2, 'identična je situaciji s vakcinom, kaže Antonio Bertoletti, profesor infektivnih bolesti na Duke-NUS medicinskom fakultetu u Singapuru.
Njemački naučnici su došli do istog zaključka te kažu kako njihova otkrića o T-ćelijama predstavljaju 'presudno obrazloženje za pokretanje istraživanja na svjetskom nivou' koja bi istražila utjecaj otprije postojeće reaktivnosti na klinički ishod bolesti.
Može li, zaista, prethodno postojeći imunitet štititi čak i više od vakcine? Bez kvalitetne studije to jednostavno ne možemo znati, zaključuje British Medical Journal.
