Svijet

Oni jedva čekaju rat s Rusima: Azov, desnu ukrajinsku jedinicu, NATO ne želi obučavati zbog veze s neonacizmom

Dok cijeli svijet strepi od ishoda aktualne krize na rusko-ukrajinskoj granici, jedna jedinica jedva čeka 'čas konačnog obračuna'. Riječ je o pukovniji Azov, bivšoj dobrovoljačkoj jedinici koja otvoreno konotira imidž nacista iz Drugog svjetskog rata. Njihovo službeno znakovlje je doslovno precrtano iz SS-ovskih historijskih priručnika: čine ga Wolfsangel, njemački heraldički znak inspiriran zamkom za vukove, te Crno sunce, simbol Obergruppenführera Heinricha Himmlera i njegovih okultnih grupa iz neo-poganskog pokreta.

Nakon ruske aneksije Krima i pobjede separatista u istočnoj ukrajinskoj regiji Donbas, mnogi dobrovoljački bataljoni, među kojima i Azov, bili su ključni u pružanju otpora i odbrani zemlje. Jedinica je, baš kao svojedobno hrvatski HOS, brzo dobila reputaciju jedne od najodlučnijih, ali i one koja otvara vrata nepokolebljivim neonacistima i kojekakvim 'psima rata' sa svih strana svijeta. Prije više od pet godina službeno su prerasli u pukovniju Azov i postali sastavni dio ukrajinske Nacionalne garde, no stara ideološka reputacija nije ih do danas prestala resiti.

Pukovnija ima svoje političko krilo, stranku Nacionalni korpus, na čelu koje je utemeljitelj jedinice i ekstremno desni političar Andrej Bileckij. Njihova popularnost u Ukrajini je jako minorna i uglavnom ne prelaze izborni prag, te im vojno djelovanje kroz 'Azov' predstavlja ključ opstanka. Krajnja desnica u Ukrajini je u velikoj mjeri inspirirana Stepanom Banderom, vođom ukrajinskih nacionalista i nacističkih kolaboracionista iz Drugog svjetskog rata. Neki Ukrajinci Banderu smatraju ključnim čovjekom u odbrani nezavisnosti države.

Kako se ratna temperatura na ukrajinsko-ruskoj granici iznova jako zagrijava, 'Azov' postaje velik problem zapadnim saveznicima ukrajinskog predsjednika Vladimira Zelenskog, ali i samom NATO savezu: oni ne žele imati nikakve veze s jedinicom koju resi etiketa ekstremno desničarske, profašističke, vojske. Oružje i municiju, kao i tenkove i transportere, 'Azovu' osigurava ukrajinska vlada, no gotovo 90 posto opreme za njihove kampove za obuku financira se isključivo vanjskim donacijama, iz krajnje suspektnih izvora.

NATO ih zbog ekstremno desničarske reputacije uporno odbija obučavati zajedno s drugim ukrajinskim jedinicama: uvjereni su da se 'duhovna' filozofija ove pukovnije nije znatno promijenila u odnosu na njezine početke. Andrej Bileckij i njegov Nacionalni korpus na zapovjedništvo Azova još imaju više nego ključan utjecaj, a njihova povezanost s brojnim svjetskim neonacističkim, profašističkim i supremacističkim grupacijama odavno nije nikakva tajna. Pokušavalo se raznim pritiscima natjerati 'Azov' da se distancira i odrekne negativnoga nasljeđa, no oni uporno to odbijaju, tvrdeći kako samo služe ukrajinskom narodu i da su zapravo tek nevina žrtva ruske propagande.