Svijet

Ovo je čovjek koji u šaci drži SAD i EU: Putinov je prijatelj, ali niko i ne pomišlja da ga sankcioniše. Sada je jasno i zašto je to tako

Najbogatiji Rus Vladimir Potanin jedan je od ruskih oligarha kojeg dosadašnji paketi sankcija SAD-a, Europske unije i Ujedinjenog Kraljevstva nisu obuhvatili, piše Financial Times, skrećući pozornost na nedosljednost zapadnih saveznika u sankcioniranju Rusije.

- Šest sedmica nakon početka ruske agresije na Ukrajinu, Potanin je samo tokom ove sedmice dogovorio preuzimanje poslovanja francuske banke Société Générale za Rusiju - piše FT, navodeći da Potanin nije pod sankcijama EU i SAD-a, ali jest pod sankcijama Australije i Kanade.

Polazeći od deklarirane prakse zapadnih saveznika da se sankcioniraju najbliži saradnici ruskog predsjednika Vladimira Putina, list podsjeća da je Potanin najveći proizvođač nikla u Rusiji, financijer organizacije zimskih Olimpijskih igara u Sočiju 2014. te Putinov saigrač u rekreativnom hokeju na ledu.

Kao primjere nedosljednosti zapadnih saveznika u sankcioniranju ruskih oligarha FT navodi i slučajeve Alekseja Mordašova, Leonida Miheljsona, Ališera Usmanova i Andreja Gurijeva starijeg. Aleksej Mordašov, prema istome izvoru, pod sankcijama je EU i Ujedinjenog Kraljevstva, ali ne i SAD-a. List podsjeća da je Mordašov jedan od najvećih proizvođača čelika u Rusiji i jedan od manjinskih dioničara Banke Rusije.

Promjena smjera

Ališer Usmanov kao ruski kralj metala i rudnika stavljen je pod sankcije već na početku ruske agresije na Ukrajinu, ali njegove kompanije, tvrdi FT, dandanas nisu pod sankcijama. Sankcije Zapada zasad je izbjegao i Andrej Gurijev stariji iako je, podsjeća list, najveći pojedinačni dioničar kompanije PhosAgro, lidera u proizvodnji umjetnog gnojiva u Rusiji. I iako je, dodaje se, njegov sin Andrej Gurijev mlađi stavljen pod sankcije EU i Ujedinjenog Kraljevstva.

Kao poseban slučaj nedosljednosti zapadnih sankcija Rusiji FT navodi primjer Romana Abramoviča, koji je odmah nakon napadu Rusije na Ukrajine obuhvaćen sankcijskim paketom EU i Ujedinjenog Kraljevstva, ali ne i SAD-a, nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao Abramoviča da posreduje u mirovnim pregovorima Kijeva i Moskve.

List ukazuje i na promjenu smjera tek u posljednjoj rundi zapadnih sankcija. Istražujući pozadinu takvog pristupa isti izvor je dobio neslužbena očitovanja prema kojima SAD nije htio ponoviti greške koje su napravljene prilikom sankcioniranja ruskog oligarha Olega Deripaske 2018.

Ne žele poremećaje

Sankcioniranje Deripaske koji kontrolira proizvodnju aluminija u Rusiji dovelo je do poremećaja na tržištu aluminija i cjenovnih udara. Kako se ne bi ponovio sličan scenarij, pojašnjava se, administracija SAD-a prije zavođenja sankcija dijelu ruskih oligarha prethodno je obavila pripremne radnje kako sankcije ne bi prouzročile tržišne poremećaje.

Na temelju Deripaskina slučaja FT zaključuje kako bi uvođenje sankcija Vladimiru Potaninu moglo uzdrmati tržište nikla i paladija s posljedicama na industriju vozila na električni pogon. Slično bi se dogodilo, dodaje list, i u slučaju sankcioniranja Leonida Miheljsona, vlasnika Novateka koji je najveći proizvođač tekućeg plina u Rusiji.

Dogovori EU o mjerama pretvorili su se u 'trgovinu konjima'

Kongresmen iz redova Demokratske stranke David Scott, navodi FT, zatražio je očitovanje ministrice financija Janet Yellen odgovarajućim tijelima Kongresa o tome postoji li popis ruskih oligarha čije sankcioniranje američko ministarstvo financija nije prihvatilo.

- Neću komentarisati pojedinačne slučajeve koje nismo sankcionirali - poručila je Janet Yellen u Kongresu. List prenosi i njezinu izjavu da je "cilj SAD-a otpočetka bio zadati maksimalnu štetu Rusiji, u skladu s najvećim mogućnostima koje imamo, nastojeći pritom poštedjeti SAD i naše saveznike pretjerane štete".

Prelazeći s američkih na nedosljednosti Europske unije u sankcioniranju Rusije, FT tvrdi da se unutar EU dogovaranje o paketima sankcija Moskvi pretvorilo u "trgovinu konjima" između ključnih članica EU.

Odmjeravalo se, prema istome izvoru, kako će sankcije određenim ruskim kompanijama djelovati na ekonomske djelatnosti u kojima posluju. U prilog toj ocjeni list navodi da su se u nekoliko slučajeva pod sankcijama EU našli izvršni direktori ruskih kompanija, a ne njihovi vlasnici.

Isti izvor skreće pozornost i na slučajeve Mihaela Fridmana i Petra Avena. Naime, Fridmanu i Avenu EU i Ujedinjeno Kraljevstvo nametnuli su sankcije, a SAD nije, podsjeća FT, s obrazloženjem da je riječ o ruskim oligarsima koji su godinama gajili bliske veze sa Zapadom.