Svijet

‘Ovo je najžešći udar, ne izlazite na ulice’. U Lavovu su oguglali na sirene za uzbunu, a onda se sve promijenilo

Otkako je Moskva 24. februara krenula u invaziju na Ukrajinu, Lavov, grad koji je od poljske granice udaljen samo 60 kilometara, dosad je uspijevao da izbjegne žestoka bombardovanja i borbe koje su opustošile ukrajinske gradove bliže Rusiji.

Četiri rakete pogodile su Lavov u subotu i ranile petero ljudi. Lokalni zvaničnici rekli su da je ovo bio do sada najžešći napad na grad od početka ruske invazije, piše Jutarnji list.

Glasne eksplozije odjeknule su gradom u noći između petka i subote i bilo je jasno da je u pitanju granatiranje grada.

"Ostanite u skloništima! Ne izlazite na ulice!", upozorio je gradonačelnik svoje sugrađane nakon prvog raketiranja.

Prije subote je, međutim, u gradu bio vidljiv sve manji broj volontera koji pletu kamuflažne mreže. Sklonište, smješteno kraj dečijeg igrališta više nikome nije upadalo u oči - postalo je dio vizure grada. Lavov se bio udomaćio u novi ritam života u napadnutoj zemlji.

Alkohol je zabranjen nedugo nakon invazije, noćni život obuzdava policijski sat, a ulice još vrve vojnim kontrolnim tačkama. Ipak, stanovnici ovog grada iz 13. stoljeća - poznati po ljubavi prema kafi, šahu i kulturi - danas su svoje dnevne rutine prilagodili ratnim ograničenjima.

Ovo im je nova stvarnost s kojom se nije lako suočiti.

"Ovo je zaista užasan osjećaj. Sada svaki dan živimo kao da nam je zadnji", kazala je 30-godišnja majka Katerina Oluškevič.

Prve dane rata u Ukrajini obilježili su šok i nevjerica, a zatim porast prkosnog nacionalizma zbog pripreme građana na rat. U trenucima dok sukob ulazi u petu nedjelju - dok su ruske snage pred gradovima na istoku - sve je veći osjećaj da će rat biti maraton, a ne sprint.

"Teško je, veliki teret je na našim leđima. Uprkos tome, život se u ovom gradu nastavlja", rekao je gradonačelnik Lavova Andrij Sadovij prošle nedjelje.

Lavov je ratno nasilje uglavnom dosad bilo zaobišlo pa su zabrinutost zbog rata ipak zamijenile svakodnevne brige. Mladi prodavač kafe u jutarnjim satima na svojim kolicima kuha mlijeko. Iza ugla, mladi vojnici izlaze iz gradskog autobusa noseći ukrajinsku zastavu s crnim pojasom. Idu na sahranu jednog od saboraca.

U prodavnicama se prodaju plastične figurice vojnika. Tri saobraćajca ispred biblioteke na automobile stavljaju kazne za nepropisno parkiranje. Naoružani vojnici zaustavljaju pješake zbog nasumične provjere ličnih dokumenata.

"Šta da kažem, dovoljno je reći da smo u ratu… Ljudi su se prilagodili ovom novom ritmu života", kazao je 70-godišnji penzioner Mihajlo.

Oko 500 volontera na početku rata svaki se dan okupljalo u galerijskom prostoru u centru grada kako bi šivali komadiće tkanine na kamuflažne mreže za vojne objekte. Sada ih se svakodnevno okuplja samo stotinjak.

Kujalo za vodu stalno ključa. Čuje se ležerno čavrljanje poznatih lica. Na ulazu u galeriju mlada volonterka zadužena za bezbjednost svira ukulele, dok njen kolega olovkom crta obrise Lavova u sveski. Sa lijeve i desne strane okruženi su kulama od vreća sa pjeskom, navodi "Jutarnji list".

Lavov je smješten samo 60 kilometara istočno od granice s Poljskom - najprometnijeg prelaza za 3,5 miliona izbjeglica koje su već napustile zemlju, kažu iz Ujedinjenih nacija.

U prvim danima rata glavna željeznička stanica bila je puna žena i djece iz svih dijelova zemlje koji su u prepunim vagonima odlazili na granicu. Broj pristiglih smanjivao se svakim danom otkad su se pojačali organizacioni napori dobrotvornih organizacija, nevladinih organizacija i vlade.