Magazin

Pet knjiga koje su zabranjene iz apsurdnih razloga

Od kada postoje knjige, postojale su inicijative i donošne su odluke da se zabrane neke od njih. Jedna legenda kaže da je kineski car Ćin Ši Huang 213. godine p.n.e. spalio mnoge knjige i druge dokumente iz prošlosti, kako njegovi savremenici, ali i naredne generacije, ne bi bili u stanju da porede period vladavine ovog cara sa periodima prije njegovog dolaska na vlast.

Praksa zabranjivanja knjiga, međutim, nikada nije prestajala. Sljedećih pet primjera pokazuju da neki ljudi i u moderno doba žele da zabrane pojedine knjige iz najapsurdnijih razloga, a u tome najčešće prednjače roditelji pretjerano zabrinuti za svoju djecu, pišu na sajtu City Magazine.

E. B. Vajt – Šarlotina mreža (1952)

Ovaj klasik dječije literature već decenijama zabavlja mališane. Vjerovatno se pitate šta je u njemu toliko sporno da bi neko poželio da ga zabrani? Nećete vjerovati, ali roditelji u jednoj školi u Kanzasu su 2006. protestovali zbog uvrštavanja ove knjige u školsko gradivo jer su smatrali da nije prirodno da djeca čitaju o životinjama koje govore. Oni su rekli da je „prikazivanje nižih vrsta sa ljudskim sposobnostima svetogrđe i izraz nepoštovanja prema Bogu.“

Šel Silverstajn – Svetlost na tavanu (1981)

Silverstajnova kolekcija Svjetlost na tavanu sadrži luckaste i zabavne pjesme za djecu, u kojima su opisane apsurdne situacije koje čak i najmlađi mogu prepoznati kao farsu. Njihovi roditelji, s druge strane, ponekad su previše bukvalni. U jednoj pjesmi pod nazivom Kako da ne morate da brištete sudove, Silverstajn je u šali napisao da je rješenje da ih polomite. Kada su pročitali ovu pjesmu 1985. godine, roditelji djece iz jedne škole u Viskonsinu su bili veoma bijesni i odmah su tražili da se Silverstajnova knjiga zabrani.

Vilijam Golding – Gospodar muha (1954)

U ovom čuvenom romanu, grupa dječaka je zatočena na pustom ostrvu. Bez nadzora odraslih, oni ubrzo otkrivaju svoju životinjsku prirodu i počinju da se međusobno sukobljavaju. Goldingova knjiga je poznata po svom pesimističkom shvatanju ljudske prirode, zbog čega je u više navrata zabranjivana. Neki su smatrali da ona promoviše nasilje, drugima je smetao njen navodno netačan prikaz ljudske prirode, koji nas izjednačava sa životinjama, a postoje i oni koji su tvrdili da roman izaziva depresiju kod mladih.

Ana Frank – Dnevnik Ane Frank (1947)

Godine 1943, 13-godišnja Jevrejka Ana Frank živjela je sa svojom porodicom u tajnoj sobi na tavanu kuće u Amsterdamu. Oni su se sakrivali od nacista, a tokom ovog stravičnog perioda za nju i njenu familiju, Frank je pisala svoj dnevnik, koji je željela da objavi po završetku rata. Nažalost, nacisti su otkrili ovo skrovište i poslali porodicu Frank u logor. Jedini iz ove porodice koji je preživio kraj rata bio je Anin otac Oto, koji je ispunio ćerkinu želju i objavio njen dnevnik 1947. Pedeset godina kasnije, knjiga je dobila svoje kompletno izdanje koje je uključivalo do sada neobjavljene dijelove iz Aninog dnevnika, uključujući i one u kojima ona opisuje buđenje svoje seksualnosti tokom puberteta. Ti detalji su zasmetali roditeljima iz jednog grada blizu Vašingtona, pa su oni tražili od njihove lokalne škole da se knjiga izbaci sa spiska lektira.

Mirijam-Vebster rječnik

Vjerovali ili ne, čak je i jedan rječnik bio na meti cenzora. U nekim školama u Kaliforniji, popularni Mirijam-Vebster rječnik je 2010. uklonjen iz učionica za peti i šesti razred, jer je otkriveno da u njemu piše definicija riječi „oralni seks“. Ova odluka je, međutim, ubrzo ipak preinačena. Rječnici su već sljedeće sedmice vraćeni u učionice, s tim da su škole poštovale odluke pojedinih roditelja, koji su zahtjevali da se njihovoj djeci ne omogući korištenje ovih rječnika.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare