Vijesti

Petritsch: Fokusirati se na sudska pitanja. Tada bi koruptivni lideri bili uklonjeni sa političke scene

Siguran sam da će normalizacija odnosa na kraju podrazumevati neku vrstu priznanja Kosova od strane Srbije, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Wolfgang Petritsch, bivši izaslanik EU za Kosovo i visoki predstavnik za BiH, komentarišući nedavno pismo Joea Bidena Aleksandru Vučiću povodom Dana državnosti Srbije.

Petritsch ističe da je EU opreznija oko kosovskog pitanja te da rešenje “nije iza ćoška”.

“Za mene je u ovom trenutku veoma važno pitanje šta EU može da uradi ne samo kada je riječ o Srbiji, da omogući zemljama regije pristup evropskim programima koji su dosada bili rezervisani samo za države članice. To bi bilo pomoćno sredstvo za postepeno vezivanje, korak po korak, Zapadnog Balkana za Evropsku uniju. Čekanje i odlaganje zato što Francuska i Holandija ne žele skoro proširenje – jeste najgora strategija jer ide u prilog Rusiji i Kini,” smatra Petritsch.

On kaže da je iznenađen potezom Njemačke da predloži Christiana Schmidta za novog visokog predstavnika u BiH, jer je, po njegovim riječima, Ured visokog predstavnika sada dio problema, a ne rešenja, “pošto se radi o postratnoj instituciji koju je Rusija često zloupotrebljavala koristeći veto”.

“Naravno, treba da ozbiljno prihvatimo inicijativu Berlina i vidimo šta se može postići”, ističe Petritsch dodajući nema načina da se vratimo na pređašnje stanje jer je situacija sada potpuno drugačija, te da će EU morati da promjeni svoju strategiju i ne fokusira na promjene Ustava BiH, što je uzaludno, već na suštinska pitanja kao što je sveopšta korupcija u zemlji.

“Nažalost, na Balkanu i dalje preovlađuje postratni mentalitet. Uzroci rata nisu otklonjeni i transformisani u neku vrstu kohabitacije i prihvatanja države Bosne i Hercegovine. Ne postoji transformativni trenutak, potencijal na Zapadnom Balkanu, kao što je to bio slučaj u Zapadnoj Evropi u vreme Maršalovog plana. Njemačka je sada uzorna demokratija uprkos djelovanju ultradesničarske Alternative za Njemačku. Austrija je potpuno drugačija zemlja nego što je bila prije 50 godina. Nažalost, Balkan još nije dostigao taj nivo. Zbog toga ne vidim sjvetlo na kraju tunela”, kaže ovaj bivši austrijski diplomata koji je sada na čelu Maršalovog fonda u Beču.

 Međutim, taj transformativni potencijal ne može doći samo iznutra, već mora da se podstakne i spolja.

Naravno, ali se mora stimulisati transformativni potencijal u samim balkanskim zemljama. Posljednji lokalni izbori u BiH su bili veoma interesantni. Mladi gradonačelnik Banje Luke (Stanivuković) je srpski nacionalista, ali se ne zalaže otvoreno za secesiju od BiH, što je već pomak.

Američki predsjednik Biden je u pismu upućenom predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću povodom Dana državnosti, pozvao na postizanje sveobuhvatnog sporazuma između Beograda i Prištine kako bi obje države mogle da normalizuju svoje odnose na osnovu međusobnog priznavanja.

Iako to nije ništa novo u američkom stavu o Kosovu, pismo je izazvalo negativne reakcije u Beogradu. Srpski zvaničnici ističu da je Bidenova poruka netaktična. Biden je vrlo iskusan političar koji je decenijama uključen i u spoljnu politiku.

Dakle, to se ne može smatrati diplomatskim lapsusom, već jasnom porukom Washingtona da nema više vremena za dosadašnji pristup odugovlačenja sa rješavanjem ovog pitanja već dvije decenije. Kako komentarišete Bidenovo pismo i reakciju Srbije?

Najprije, mislim da je to početak zvanične komunikacije između Bidena, kao predsjednika SAD, i Vučića. Veći dio pisma govori pozitivno o odnosima dvije zemlje. Međutim, Biden je želio da ovim pismom još jednom pošalje poruku da su SAD uz zemlje koje su već priznale Kosovo.

U slučaju Evropske unije to znači većina njenih članica, ali ne sve. Također, da treba uvažiti realnost i da završetak dijaloga o normalizaciji odnosa – što je ključna riječ – za SAD znači diplomatsko priznavanje Kosova. To je korak dalje u jeziku u odnosu na rječnik koji koristi EU kao posrednik u dijalogu.

Priznanje Kosova bit će uslov za ulazak Srbije u EU

Znači da će na kraju tog procesa kada god to bude, za godinu, pet ili deset, direktno priznanje Kosovo biti preduslov za ulazak Srbije u EU?

Da. Siguran sam da će normalizacija odnosa na kraju podrazumijevati neku vrstu priznanja Kosova od strane Srbije. Međutim, za mene je u ovom trenutku veoma važno pitanje šta EU može da uradi ne samo kada je riječ o Srbiji, da omogući zemljama regije pristup evropskim programima koji su dosada bili rezervisani samo za države članice. Ima toliko programa u kojima bi učestvovale zemlje koje nisu članice EU u zavisnosti od napretka u određenim oblastima.

To bi bilo pomoćno sredstvo za postepeno vezivanje, korak po korak, Zapadnog Balkana za Evropsku uniju. Čekanje i odlaganje zato što Francuska i Nizozemska ne žele skoro proširenje – jeste najgora strategija jer ide u prilog Rusiji i Kini. Treba da imamo u vidu da zemlje sa Zapadnog Balkana neće biti uskoro primljene u EU. Dakle, šta treba da činimo u međuvremenu? Čekati i posmatrati nije opcija. Umjesto toga, treba formalizovati postepeni ulazak zemalja regije u evropske programe.

Tokom nedavnog telefonskog razgovora Bidena i njemačke kancelarke Angele Merkel, Zapadni Balkan je pomenut kao jedan od šest prioriteta u njihovom budućem djelovanju. Da li će nastupati u koordinaciji ili će nesporazumi tradicionalnih transatlantskih saveznika tokom Trumpove administracije ostaviti traga i u budućnosti?

Američki eksperti, poput Richard Haass, upozoravaju Evropljane da ne očekuju previše od Bidenove administracije s obzirom na razmere domaćih problema. Najviše što EU može dobiti jeste podrška Washingtona za njene poteze i da je ne ometa, kao što je to bilo slučaj za vreme Trumpa. Međutim, Evropa će morati sama da se pozabavi malim, regionalnim problemima, kao što su na Balkanu, kako bi potom imala odriješene ruke da se pozabavi globalnim pitanjima.

PROČITAJTE  Hitna pomoć vratila Općini Centar motore koji su plaćeni 80.000 KM

Dakle, EU će predvoditi proces uz podršku SAD i neće se ponoviti situacija iz 1990-ih kada je Washington imao vodeću poziciju u rješavanju problema na Balkanu?

Da, ali EU mora da ispuni očekivanja da je u stanju da rješava probleme u svom susejdstvu.

Nepoznanice oko njemačkog prijedloga za novog visokog predstavnika u BiH

Njemačka je nominovala Christiana Schmidta za novog međunarodnog visokog predstavnika u Bosni predočavajući to kao nastojanje da osnaži ovu instituciju. Međutim, taj prijedlog je objavljen 20. januara na dan kada je inaugurisan predsjednik SAD Biden, pa se postavlja pitanje čemu ta žurba?

Da li da se preduprede neki potezi nove američke administracije, imajući u vidu da i dalje postoje razlike između SAD i EU, prije svega Njemačke, nakon što je evropski blok potpisao investicioni sporazum sa Kinom, a Berlin želi da se dovrši gradnja ruskog gasovoda Sjeverni tok 2, uprkos protivljenju Washingtona?

Pomenuli ste nekoliko izazova koji globalnog karaktera i ne tiču se Zapadnog Balkana. Oba ova pitanja – investicioni sporazum EU sa Kinom i Sjeverni tok 2 – od ključnog su značaja za odnose Washingtona i Brisela zbog razlika u njihovim stavovima.

Kada je riječ o njemačkoj inicijativi za Bosnu, bio sam iznenađen jer Valentin Inzko nije ostvario veliki pomak zbog veta Rusije u Vijeću sigurnosti. Stoga sada stižu proturječni signali. S jedne strane, Angela Merkel nije tek tako predložila Schmidta na ovu poziciju.

S druge, šta to znači za poziciju Rusije. Da li je odustala od ideje o zatvaranju Ureda visokog predstavnika (OHR)? Da li će se uzdržati od korišćtenja veta u Vijeću sigurnosti? Ne znam odgovore na to, ali sam nedavno prisustvovao razgovoru manje grupe ljudi sa Schmidtom i postavio sam ova pitanja, ali njegovi odgovori su bili neodređeni. Istovremeno, čuo sam da je ruski ambasador u Beogradu rekao da nema saglasnosti o Schmidtovom izboru. Ako Njemačka bude insistirala na svom prijedlogu bez saglasnosti Rusije, time će se dramatično umanjiti legitimitet Međunarodnog predstavnika.

Da li može biti imenovan bez saglasnosti Rusije?

Ne vidim kako je to moguće jer je potrebna saglasnost Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija. Nadam se da je Berlin to razjasnio sa Moskvom. U suprotnom, to će voditi daljem rascjepu Milorada Dodika sa ostatkom Bosne.

Na koji način?

Dodik već ne priznaje aktivnosti sadašnjeg visokog predstavnika. On nema formalnih razloga za to, ali u praksi čini. Ukoliko bi Schmidt bio imenovan uprkos vetu Rusije, onda bi legitimitet OHR-a bio u potpunosti dezavuisan. Nadam se da se to neće desiti i da Berlin ima iskustva u nalaženju rešenja u ovakvim situacijama, ali je situacija čudna.

Kako komentarišete činjenicu da je Schmidt predložen 20. januara, istoga dana kada je Biden inaugurisan?

Ne znam, ali sam prilično uvjeren da je Berlin o tome postigao prethodni dogovor sa Bidenovim timom.

Stari instrumenti u BiH nisu više djelotvorni

Međutim, sveukupno situacija u Bosni i na Kosovu je manje više zamrznuta više od 20 godina nakon završetka ratova. Ostvaren je mali napredak, dok jačaju etničke podjele. U Bosni je bilo pomaka neposredno nakon rata u vrijeme i kada ste vi bili visoki predstavnik. Međutim, nakon neuspjeha da se usvoji “Aprilski paket” 2006., stanje se pogoršava u posljednjih 15-ak godina.

Pominjale su se razne ideje o potrebi promjene Dejtonskog sporazuma, organizovanja nove Dejtonske konferencije 2, na kojoj bi se iznova rješavalo pitanje BiH i Kosova. Da li EU i SAD raspolažu sa novim instrumentima kako bi istovremeno izvršili dodatni pritisak i pružili nove podsticaje sukobljenim akterima? Jasno je da je geostrateška situacija sada drugačija nego 1990-ih imajući u vidu mnogo ofanzivniji nastup Rusije i Kine na globalnoj sceni.

Nema načina da se vratimo na pređašnje stanje jer je, kao što ste rekli, situacija sada potpuno drugačija. To znači da stari instrumenti, poput Ureda visokog predstavnika, više nisu djelotvorni. Nije riječ o greški samog Valentina Inzka zato što nema napretka u BiH. Naprotiv, radi se o nazadovanju. Rezultati sadašnjeg Ureda visokog predstavnika su slabiji nego bilo kojeg prethodnog.

Stoga su potrebni novi instrumenti sa novim pristupom, a to ne može biti Ured visokog predstavnika jer je to postratna institucija. Riječ je o mehanizmu uspostavljenom u vrijeme kada su odnosi sa Turskom i Rusijom bili veoma dobri. To znam iz ličnog iskustva kada mi je Turska pomogla o pitanjima vezanim za Bošnjake, a Rusija u slučaju Srba.

PROČITAJTE  Dodik odbio da se slika sa Power, pa zakazao press u Istočnom Sarajevu. Pogledajte video

Međutim, to vreme je zauvijek prošlo. Dakle, kao što sam rekao, potrebni su novi instrumenti i pristup, a njihovo središte mora biti misija Evropske unije u Sarajevu i Brisel sa snažnom političkom i finansijskom podrškom evropskog bloka. Nažalost, katastrofalna poseta Borella Moskvi, također ima negativan utjecaj na situaciju u BiH i generalno na Zapadnom Balkanu.

Dakle, postojeći mehanizmi više ne mogu da daju rezultat bez obzira na najbolje Schmidtove namjere. On zna dosta o ovoj regiji jer se dugo njome bavio, ali se situacija suštinski promijenila pa stari instrumenti više ne funkcionišu.

OHR sada dio problema a ne rješenja

To znači da se zalažete za zatvaranje Ureda visokog predstavnika?

Da. Predložili smo 2002. da se ova institucija zatvori 2006. godine je jednoglasno prihvaćen što je najbolji način da se transferišu ovlaštenja i odgovornost na EU, naravno uz podršku SAD. Možda da se uspostavi novi institucionalni okvir koji bi zamijenio Ured visokog predstavnika, u čijoj bi osnovi bile EU i SAD, a mogao bi da se pridruži svako ko želi, ali sa iskrenim namjerama. Na taj način bi ostala otvorena vrata za Rusiju, ali znam da se ona ne bi priključila.

Rusija zloupotrebljava Ured visokog predstavnika. Prisjetite se mnogih sjednica Vijeća za implementaciju mira i pojavljivanja Milorada Dodika na sjednici Vijeća sgurnosti. To je bilo moguće zato što je Rusija članica ovih tijela. Mi smo joj pružili priliku da uništava napore EU u uspostavljanju mira u BiH. Dakle, zašto nastaviti sa ovom platformom i pružati Rusiji priliku? To je za mene neshvatljivo. Ured visokog predstavnika je sada dio problema, a ne rješenja.

Hoće li biti korištena bonska ovlaštenja?

Zašto onda Njemačka predlaže novog Visokog predstavnika?

Naravno, treba da ozbiljno prihvatimo inicijativu Berlina i vidimo šta se može postići. U tom smislu bi valjalo napraviti ocjenu dosadašnjeg rada Ureda visokog predstavnika od njegovog osnivanja, kao i listu šta nije učinjeno u posljednjih 15 godina, a što bi trebalo sada da obavi ova institucija.

Također, gospodin Schmidt bi trebalo da predoči plan jasne podjele rada između njegovog Ureda i misije Evropske unije u Sarajevu jer su ljudi često zbunjeni ko je za šta zadužen očekujući čuda od visokog predstavnika i, istovremeno, nisu impresionirani djelovanjem EU koja investira stotine miliona eura u BiH. Naravno, nužno je predočiti i izlaznu strategiju.

Opozicija u Skupštini RS protiv rasprave o visokom predstavniku

Da, Dodik je u više navrata kritikovao i ulogu međunarodnih sudija optužujući ih da su pristrasni te da podržavaju uglavnom Bošnjake.

Schmidt bi trebalo zapravo da osnaži ulogu međunarodnih sudija koristeći prvobitnu ideju u djelovanju Ureda visokog predstavnika u izgradnji države, a vladavina prava je u njenoj srži. Kada sam razgovarao sa Schmidtom nije rekao da neće koristiti bonska ovlaštenja, koja su se upotrebljavala u prošlosti protiv političara koji nisu poštovali Dejtonski sporazum.

Kada je riječ o bonskim ovlaštenjima, postavlja se pitanje ko će da ih primijeni i da li je međunarodna zajednica spremna da u tom slučaju koristi vojnu silu, kao što je to činila u prošlosti, jer bi to moglo da utiče na sigurnosnu situaciju.

Rusija želi da formira humanitarni centar u RS

I kako bi Rusija reagovala u tom slučaju.

Da, Rusija želi da uspostavi u Republici Srpskoj humanitarni centar kao u Nišu. Stoga se postavlja pitanje da li bi Moskva zaoštrila situaciju. Ili, ako je Merkel postigla sporazum sa Putinom, da li to uključuje i položaj Dodika u smislu da ga puste na miru, a on bi zauzvrat ublažio svoju retoriku.

Međutim, ako nema tog dogovora, onda je velika dilema kako će Moskva reagovati na Schmidtovu nominaciju, a potom ako bi se u slučaju upotrebe bonskih ovlaštenja našao na udaru neki srpski političar u BiH.

Da li se može očekivati odlučnija inicijativa EU i SAD na Balkanu da bi se pronašao izlaz iz ćorsokaka. Pomenuo sam maloprije da se razmatralo i sazivanje Dejtonske konferencije 2. Ili će se manje više nastaviti po starom?

Ne, mislim da će EU morati da promijeni svoju strategiju i da se ne fokusira na promjene Ustava BiH, što je uzaludno, već na suštinska pitanja kao što je sveopšta korupcija u zemlji. Sistem je veoma netransparentan. Rukovodstva svih partija su involvirano u sistemsku korupciju.

To znači da treba ponovo uvesti međunarodne pravnike u Bosnu koji su, nažalost, otišli za vrijeme mandata Valentina Inzka. Nije trebalo da im dopusti da odu na pritisak Milorada Dodika i Dragana Čovića. Prisjetite se da su ti međunarodni tužioci priveli Čovića pravdi, odnosno osuđen je na pet godina zatvora (2006.) ali se od toga kasnije odustalo.

Bili su na tragu dokaza za korupciju protiv Dodika, ali su sve istrage potom obustavljene. Dakle, treba se fokusirati na sudsko-pravna pitanja. Prije godinu dana je objavljen “Pribeov izvještaj” o vladavini prava u BiH i treba ga primijeniti. U tom slučaju, koruptivni lideri bi bili u defanzivi ili uklonjeni sa političke scene.

 



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare