"Da se više ne lažemo, Sarajevo će dobiti gradonačelnika kakvog i zaslužuje." Ovako je Danis Tanović opisao aktuelnu političku blamažu sa izborom čelnika glavnog grada Bosne i Hercegovine. Da skratimo- isrpljen višemjesečnim pehlivarenjem lokalnih političkih autoriteta, izložen odvratnoj medijskoj kampanji, a pogotovo ljudski razočaran cjelokupnim "razvojem situacije na terenu", Bogić Bogićević ponovo je rekao definitivno NE. Ljubazno se zahvalio predsjedniku SDP-a BiH na ukazanom povjerenju i odbio kandidaturu za gradonačelničku funkciju. Tako smo valjda izgubili posljednju nadu za ozdravljenjem oboljelog društva. Bogić će akutno stanje sigurno preživjeti, ali potpuno je jasno da Sarajevo biti neće takve sreće.
Tema svakako nije za nadobudno hvalisanje međutim priznati se mora kako odavno uzaludno upozoravam prijatelje, poznanike, slučajne političke prolaznike, na veliku mogućnost poražavajućeg scenarija sa Bogićevićevim odustajanjem. Nažalost, niko me ozbiljno nije shvatio. Naprosto, pojedinci nikako ne razumiju da, srećom, postoje i ljudi čiji moralni principi nadilaze kvadrature službenih kancelarija sa stilskim namještajem.
Naravno da je danas potpuno nebitno ko je zapravo veći krivac za dotičnu svinjariju. Naročito tako ispada ukoliko pouzdano znamo da je konkretna kolateralna žrtva međustranačkih obračuna, potkupljivanja i ucjenjivanja bijednika sa vijećničkim mandatima, poražavajuće nesposobnosti samozvanih lidera takozvane trojke ili četvorke, licemjerja raznih skaka i sličnih kvaka, na koncu ustvari ispao čovjek koji je, eto, ponovo pokušao pomoći i svome gradu i svojoj državi, koje je prethodno neponovljivo i zauvijek zadužio. Izdaja Bogićevićeve čestite namjere zato i jeste posebno užasavajuća. Uzalud vam sada trud politički svirači. Džaba brzopleta saopštenja, patetične peticije, krivičnopravne indicije. Od naknadne pameti nikakve koristi nema.
Važno se ovdje prisjetiti kako je samo jedan (jedan, to znači jedini) bh. političar tokom proteklih nekoliko mjeseci javno upozoravao na izvjesnu mogućnost propasti Bogićevićevog imenovanja gradonačelnikom Sarajeva. Zove se Irfan Čengić. Očajan usljed jučerašnjeg teškog debakla, Čengić je podnio neopozive ostavke na razne funkcije unutar SDP-a. „ Na sve sam javno upozoravao, ali nekada vas smatraju paranoikom i da pretjerujete, jer misle da ne postoje toliki neljudi o kojima sam im pričao...Volio bih da sam umro nego što sam bio sa Bogićem sam u kancelariji dok smo pratili sjednicu“, poentirao je, između ostalog, kasno sinoć mladi socijaldemokrata. I tako je, nažalost, priča završila.
Da napokon zaključimo sumornu temu. Sarajevo zaista, kako ispravno veli Danis, treba imati gradonačelnika kakvog i zaslužuje. Bogićević očigledno ne pripada našoj fildžan ligi. Uostalom, zar i profesorski angažman dobitinika Oskara na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti nije svojevremeno onemogućen preko odvratne afere za brutalno medijsko iživljavanje iskompleksiranih (polu)likova? Ko je nas proklinjao, nijedne sekunde nije dangubio.
Bogi, oprosti im, ne znaju šta rade...
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
