Kolumne

Politbiro: Genijalne vijesti iz SDA. Asim ponovo “prvi do Bakira”!

Kako trenutno stoji situacija na terenu, meščini da je Asim Sarajlić ponovo zauzeo najvažniju sporednu ulogu unutar Stranke demokratske akcije. Naime, nakon višemjesečnog turbulentnog perioda, izazvanog objavljivanjem koruptivnih razgovora gdje se Sarajlić jasno i nedosmileno, hajmo tako reći, samooptužio, poznati političar uspješno se (po)vraća na velika vrata lokalnog društveno-politčkog života.

Novinarima je na raspolaganju, komentira i postavlja dijagnoze, vrckasto promišlja o aktuelnim problematikama, a čak ga je tokom sjednice Doma naroda BiH uhvatilo kako prijateljski egleniše sa Njegovim veličanstvom, Bakirom Izetbegovićem, lično i personalno. Sudeći prema današnjoj fotografiji, između Asima i Bakira više nema prepreka ni vrata. Poznati dvojac opet jaše zajedno i skupa. Radujmo se zbog toga...

A kol'ko jučer, ne ponovilo se, dotični je kadrovik bježao od kamera. Pritisnut ubitačnim dokazima na osnovu kojih bi- da je sreće, prava i pravde- ponešto trebalo da kažu i nadležna tužiteljstva, Sarajlić se osamio tihujući k'o pauk. Međutim, priznati se mora kako je državni delegat ispravno računao na poznati sindrom pamćenja naivne zlatne ribice te da će, pošto se medijske bure i dokoličarske oluje stišaju, mirno i dostojanstveno iznova okupirati poziciju koja mu najprirodnije pripada, poziciju „prvog do Bakira“.

I eto, stigla ga je nezaslužena nafaka. Sarajlića više niko okolo ne pita đe ono, ba, zapelo sa audio snimcima objavljenim prije nekoliko mjeseci. Niko ga pošteno ne uznemirava dokumentiranim koruptivnim djelatnostima, niti se usuđuje problematizirati brojne moralne horizontale Izetbegovićevog malog od kužine. Jer, Centrala iz Mehmeda Spahe sa broja 14 jednoglasno je odlučila, a većina medija po komandi prihvatla: Kapak, mi smo Asimovi, Asim je naš! Idemo dalje u nove objede...

Da napokon remiziramo svakodnevnu jadikovku utorkom... Ukoliko bi ovdje postojala- kao što tragično ne postoji- makar mrvica jedna tužiteljskog profesionalizma, Sarajlić odavno ne bi predstavljao temu jalove javne rasprave, nego bi se njegovim koruptivnim djelatnostima adekvatno bavile pravosudne institucije. Uostalom, razlika između odavno eutaniziranog genseka Amira Zukića te povratnika na funkciju „prvog do Bakira“ eventualno se i možda jedino zrcali u frizuri, odnosno količini putera na glavi. A obojica su masni dozavrat.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.