Politbiro: Glupost je neuništiva! Milorad i dva patuljka

2720

Glupost je neuništiva! Tako je, naime, glasio naslov albuma nenadjebivih KUD Idijota iz 1992. godine. Prošlo je, evo, dvadeset i osam ljeta, a ništa se povodom dotične konstatacije promijenilo nije. Hoću da kažem, glupost je i dalje neuništiva!

Željko Komšić nedavno je slavodobitno na dnevni red neredovne sjednice Predsjedništva Bosne i Hercegovine kandidirao temu bosanskohercegovačkog prizna(va)nja državnosti Republike Kosovo. Iznenađujuće naivnim jeste, ali njegov je sumanuti poduhvat tokom prvobitnog kolektivnog glasanja prošao „k’o flak“ kod prostala dva trudbenika iz preduzeća na sarajevskoj adresi Titova broj 16. Nedokazani pravni ekspert Šefik Džaferović, jednako kao i njegov laktaški kolega Milorad Dodik, sa obje su ruke podržali da se o prijedlogu političke kamikaze iz nebodera u Hrasnom zvanično i konačno izjasne prvom zgodnom prilikom. Tada su botovi Komšićeve Demokratske finte uz nesebičnu podršku jurišnika iz Stranke demokratske akcije združeno po društvenim mrežama proglašavali novu veliku pobjedu takozvanih patriotskih snaga. Pokazalo se, međutim, da su tradicionalno džaba krečili.

Nakon totalne strovale prilikom glasanja o kosovoskoj nezavisnosti na sjednici Predsjedništva BiH valjda su svakom normalnom neporecive postale razmjere društveno pogubnih ubleha koje Komšić deceniju i kusur prosipa k’o bisere pred svinje. Osim što je beznadežno potkapacitiran, tragično nesposoban, te lišen elementarne odgovornosti, lider vječito vladajuće stranke i budžetski trut sa neograničenim rokom trajanja napokon je uspio prebaciti normu, a državu u koju se, kao, zaklinje izložiti blamaži iz koje se nemoguće izvaditi.

Prije dvije godine, tokom kampanje za velike izbore, Komšićevi su odani sljedbenici zavijali kako je važno da Dragan Čović ne dobaci do Predsjedništva BiH jer će to, k’o biva, razvaliti jednu i jedinu domovinu od Une do Drine, tojest, od zapadne Hercegovine do Neuma. Nije sporno, dakle, da je poglavica Hrvatske demokratske zajednice BiH opasan poput korone, ali također je tačno da i bez Čovića ova zemlja nema naročite perspektive. Zatečeno stanje pogotovo podgrijavaju Komšićeve učestale gluparije koje nemilice (pro)izvodi između kafanskih tura. Kobna posljedica takve politike je i recentno ugrožavanje kosovsko-bosanskohercegovačkog prijateljstva.

Napokon, kako razočaranim Albancima sa Kosova objasniti da je Komšić ustvari presaug’o onda kada je uz hladnu travaricu sa kabinetskim savjetnicima pomislio da će Dodika jednostavno preveslati na okolnosti nekadašnje srbijanske autonomne pokrajine? Zaista nije pjanska, ali kojom je primjerenom izvlakušom danas moguće makar djelimično sanirati Komšićevu nekompetentnost iz oblasti pravne struke te sramotnu Džaferovićevu ulogu malog od kužine Bakira Izetbegovića kada su njih dvojica zajednički i skupa, nepotrebno i malo je reći kretenski, nasjeli na vješto postavljenju klopku lidera Saveza nezavisnih socijaldemokrata zbog koje je eventualno priznavanje Kosova zauvijek liferovano sa dnevnog reda državnih institucija BiH?

Glupost je, vidite, neuništiva! A tamo gdje glupaci vladaju sreće pouzdano nema…Kosovari, oprostite im. Komšić i Džaferović ne znaju šta rade.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.