Politbiro: Kameni džoker Alija Izetbegović

1892

Predizborna kampanja definitivno je počela. A kada predizborna kampanja krene, sjecikese iz Stranke demokratske akcije redovno se dosjete svoga osnivača. Nekako ezdeaovski spontano, svake druge godine, ni kriv ni dužan, Alija Izetbegović završi na plakatima, u televizijskim spotovima i radijskim džinglovima, a nepravedno se upravo događalo i da svojim pamtljivim likom, kako bi to rekao Dino Konaković, osvane na zapuštenim kontejnerima za smeće. Nasmijan, u punoj radnoj snazi, zagledan u daleku budućnost…

Pretpostavljate, tamo ga, da prostite na kontejnere, nije instalirala neprijateljska jugokomunističko-opoziciona propaganda, nego su to udarnički (u)radile aktivističke snage naroda, plaćene iz sehare najveće bošnjačke stranke. Jer, kontejner možda jeste kontejner, ali i dnevnica je četrdeset maraka. Stranački trudbenici koji uspiju prebaciti propisane norme, nesumnjivo više i zarade. Pa, majkamustara, nije kontejner sapun, neće se istopiti. Je l’ tako, tako je!

Ovih dana, međutim, pojedini zvaničnici SDA prekucali su predizbornu igricu. Izetbegović stariji je, javno se kolektivno ibretimo, napokon skončao na kamenim, nazovimo ih tako, pločama, instaliranim širom općine koju je biološki nasljednik prvog predsjednika Bosne i Hercegovine glupo precijenio „važnijom od deset drugih“, jednako bosanskohercegovačkih.

Ali, kažem, nije ni to „najglavniji“ problem naše problematike…

Zamislite samo da su, umjesto tragikomično nasađenih plagijata, autori kamenjarske kampanje za lokalne izbore iz SDA osnivaču stranke muslimansko-povijesnog kruga ukazali historijsku bitnost isključivo uz njegove autentične izjave na koje polaže i neotuđiva autorska prava? Šta bi, pitate se, takvim sticajem okolnosti trebalo pisati „po kamenju sarajevskom“?

Navest ću samo nekoliko citata, strogo naprvu loptu…

„Nemojte glasati za one koji su se pretvorili u lokalne moćnike.“

„Nemojte glasati za one koji su stekli bogatstva pa im se ne zna porijeklo. Bogati jesu, ali ti se nikako ne daju uhvatiti odakle mu najedanput pare. Nemojte glasati za tu sortu ljudi.“

„Nemojte glasati ni za one koji mnogo govore, a rade prijatne poslove. Znate, nađu i u toku rata prijatno da rade, ali puno govore.“

„Nemojte glasati za one koji za sebe agituju. Kažu, glasaj za mene, treba da za mene glasaš.“

„Ne glasajte za one koji traže vlast. Nemojte za njih glasati.“

„Ako me pitate da li moj sin Bakir treba da se kandidira za člana Predsjedništva BiH, savjetovao bih mu da to ne čini. Ali, koliko znam, ni Bakirove ambicije ne idu u tom pravcu.“

Eto, ispade prosto k’o grah sa suhim mesom!

Znam ja dobro da se moja sugestija ništa ne pika, ali idejnom tvorcu „Kamenog Alije“, načelniku Nedžadu Ajnadžiću iz SDA, dakle, ovim putem predlažem da dopodne po ulicama općine kojom komanduje (za)drži svoje izabrane citate, a popodne neka ih zamijeni stvarnim promišljanjima njegovog jedinog predizbornog džokera. Kontam, bilo bi, majkamustara, pošteno. Makar prema Aliji Izetbegoviću.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.