Kolumne

Politbiro: Milo, Bakir i Željko. Državnik i dva picopjevca

Izbori su u Crnoj Gori. Važan je to događaj za budućnost Balkana. Crnogorke i Crnogorci znaju najbolje koje je najbolje rješenje za budućnost njihove domovine. Ne bih se ja tu naročito petljao, odgovoran je crnogorski narod. Uostalom, izbor je prilično jednostavan! NATO i Evropska unija, umjesto rusko-srbijanske gubernije. I kapak.

Povodom crnogorskih izbora propagandno su se po ovdašnjim medijima raskokodakali i bosanskohercegovački zvaničnici. Naročito se to zrcali na osnovu javnih nastupa dokumentiranih iz brloga interešdžijske koalicije Demokratske fronte i Stranke demokratske akcije. Lideri „muslimanskog bratstva“ sa uzdignuta četiri prsta ovih se dana tragikomično utrkuju (t)ko će više, žešće, srčanije podržati tvorca crnogorske države Mila Đukanovića na nedjeljnom glasanju.

Ništa tu objektivno ne bi bilo sporno da se sticajem nesretnih okolnosti zapravo ne radi o notornom Bakiru Izetbegoviću te njegovom kompiću Željku Komšiću. Dotična dvojica, matematika egzakntno veli, zajedno su proveli više od osamnaest godina na najvažnijim funkcijama u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Da stvar bude gora, Komšić je nedavno po dužini mandata na jaslama vrhovne državne institucije, stacionirane na sarajevskoj adresi Maršala Tita broj 16, prešišao čak i Izetbegovića starijeg. Znam, zvuči to valjda potpuno nevjerovatno, ali Komšić je zbilja više života proveo na funkciji predsjednika države od osnivača SDA Alije Izetbegovića.

„Ma, hajte, molim vas“, k'o da odnekud čujem lidera DF-a kako- između gorkih gutljaja ledene travarice- komentira nedavno oboreni predsjednički rekord…

Poražavajuće je utemeljeno, dakle, da su Izetbegović i Komšić udruženo protraćili gotovo cijela dva desetljeća rukovodeći i komandujući vanjskom politikom naše domovine. Za sve te puste godine (koje su zauvijek požderali skakavci), duet političkih picopjevaca iz Predsjedništva BiH nikada se bileteralno, dakle, državnički zvanično, nije sasta(vi)o sa, historijski nedvojbeno, najznačajnijim crnogorskim društveno-političkim radnikom. Doduše, viđali su Izetbegović i Komšić gospodina „Gorskog Mila“ tu i tamo, na različitim konferencijama, poglavito tokom kolektivnih međudržavnih hepeninga te besmislenh okruglih stolova, izdašno finansiranih milionima eura iz proračuna Evropske unije.

Da lideri DF-a i SDA posjeduju barem zrno državničke odgovornosti, a naročito elementarne pameti, Komšićevi i Izetbegovićevi samostalni susreti sa Đukanovićem preplavili bi internet. Pošto ni pameti ni odgovornosti nikada nije bilo, njihovi zvanični susreti sa upravnikom Crne Gore mogu se isključivo materijalizirati u fotošopu.

To je ta, da prostite, vanjska politika. Između nebodera i Poljina.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.

 



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare