Politbiro: Mini šengeni, maksi problemi

777

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine danas je održalo tri identično besmislene sjednice. Jedna je bila redovna, preostale dvije proglašene su vanrednim. Ispada da je konkretan rezultat dvosatnog baljezganja Šefika Džaferovića. Željka Komšića i Milorada Dodika, jednostavno, trostruko golo. Međutim, vrana vrani oči ne vadi! Zajednička strategija tragikomičnog trilinga s ciljem dodatnog sluđivanja bosanskohercegovačkih građana svakako fercera k’o singerica, a to se naročito pokazuje tokom olovnih predizbornih mjeseci disonantnim brujanjem nacionalističkih truba.

Ni ostali bh. zvaničnici ne zaostaju za poglavicama iz Predsjedništva BiH. Evo, naprimjer, privatna ministrica vanjskih poslova bračnog para Izetbegović ovih je sati navalila na jučerašnju Dodikovu posjetu čelniku susjedne države Zoranu Milanoviću. Poručuje tako Bisera Turković da je Dodik sa Milanovićem morao razgovarati o odlagalištu nuklearnog otpada kojeg, kako znamo, Hrvatska divljački planira konstituisati na Trgovskoj Gori. Ne bi tu, kažem, ništa bilo sporno, samo da Turkovićka nije posljednja osoba na dunjaluku koja ima pravo držati predavanja o zdravstvenoj (odbrani i) zaštiti dvjestotinjak hiljada naših državljana stacioniranih na obalama rijeke Une.

Da se ne lažemo, upravo je gospoja ministarka- penzionerska miljenica „Poljinskog klana“- nekako spontano izrasla u najistaknutiju opstruktorku donošenja adekvatnih mjera unutar Vijeća ministara BiH na okolnosti izgradnje odlagališta nuklearnog otpada sa hrvatske strane granice. Sada se, kao, Turkovićka javno žali na Dodikovo nehumano ponašanje, a zapravo hinjski aplaudira bezobrazluku zvaničnog Zagreba. Neko je navodno nedavno napisao da se to događa zbog izvjesnog državljanstva, ali ne bih se tamo petljao..

Agencijski kazano, Predsjedništvo BiH na tri odvojene sjednice nije podržalo takozvani „Mini Šengen“, nije priznalo nezavisnost Kosova, niti je usvojilo odluku o premještanju bh. ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem. Ništa se, dakle, novo nije dogodilo. Ipak, ostala je nacionalistička predizborna retorika, upravo onako kako je (is)planirano.

Džaferović, Dodik i Komšić imaju razloge za zadovoljštinu. Jednako kao i njihovi ucijenjeni glasači. Jer, raspirivanje mržnje pouzdano prekriva kokuzluk, beznađe i očajno društveno stanje. Njima je dobro, taman kako su zaslužili.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.