Kolumne

Politbiro: Odjeb je lansiran, Čović je škartiran

Nije šala uskratiti gostoprimstvo ministru vanjskih poslova nuklearne velesile. S tim u vezi, sarajevski debakl Sergeja Lavrova zbilja jeste događaj vrijedan planetarne medijske pažnje. Uostalom, kada ste posljednji put čuli da je nekog ruskog diplomatu ne(t)ko hladno odjebao poput loše navike? Dobro, jednako nije ispravno dotični događaj slavodobitno uspoređivati sa Titovim „historijskim ne“ drugu Staljinu. Druga su danas vremena, a drugačije su i- kako se to kaže- geopolitičke okolnosti.

Rusija haman tridesetak godina uporno nabacuje tone soli na nezarasle bosanskohercegovačke rane. Takvo je stanje čvrsto zakucano u ratu. Nažalost, jednaka destrukcija preživjela je i našu postdejtonsku fazu. Ruske su se naopake aspiracije kontinuirano zrcalile neprijateljskim postupcima prema cjelovitosti, jedinstvu, suverenitetu međunarodno priznate države. Otvorena podrška zvanične Moskve okorjelim ratnim zločincima, njihovim familijama, te općenito republičkosrpskom separatizmu prema dokazanom velikosrpskom modelu, nikada nije prestala biti ruska trajna orijentacija. Naprotiv, destabilizacija BiH demonstrirana je potpuno javno, da ne kažemo krajnje transparentno.

Međutim, ministar Lavrov ovoga se puta meščini malo preračunao. Neuspjela epizoda iz Lukavice, gdje je uz neprimjerenu ikonografiju, provokatorske trobojke i očigledni litijaško- pravoslavni šmek antibosanskohercegovački čavrljao sa pobješnjelim Miloradom Dodikom, prouzrokovala je žestoki odjeb kojem je svjedočila kompletna svjetska javnost. Da nije bilo zbunjenog Dodika, Lavrov bi po svoj prilici usamljen svršio u neuglednoj menzi adresiranoj na Titovoj broj 16. Planirani domaćini, Željko Komšić i Šefik Džaferović, dakle, glatko su odbili dočekati gosta iz daleke zemlje.

Eventualne posljedice takvog poteza niko- osim Vladimira Putina- trenutno nije u stanju predvidjeti. Jer, bila je to najveća blamaža međunarodne ruske politike još od Hladnog rata naovamo. Da se razumijemo, neka su namazanog špijuna povalili k’o bekana.

Utješnu nagradu poniženom Putinovom bedelu predstavljao je tek prijem kod Bisere Turković, tradicionalno neinformirane, takozvane pupa-hava ministrice vanjskih poslova BiH. Izraženo je usput i zvanično zadovoljstvo nakon navodno srdačnog susreta.

Na koncu da remiziramo. Ubjedljivo najveći gubitnik prilično devastirane turneje ruskog ministra vanjskih poslova jeste nesretni Dragan Čović. Koji je službenim vozilom ruske ambasade sinoć u porno terminu dobacio do karikaturalne prijestolnice Lukavice da se tamo manirom zadnje kurave ponizno pokloni simbolu jednog diktatorskog režima. Da sam, nedajbože, simpatizer HDZ-a, poglavito iz slobodarske Hercegovine, tačno bih se nakon svega osobno i lično prepisao kod Dodika. U proruske Laktaše.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.



Povezani postovi: