Ima tome i pet godina otkako je Sebija Izetbegović postala apsolutna vladarica zdravstva na- kolokvijalno kazano- frtalju državnog grunta kojeg je “Famiglia“ feudalno naslijedila Dejtonskim mirovnim sporazumom. U međuvremenu je sa širih slobodnih teritorija pod Sebijinom i kontrolom stranke muslimanskog povijesnog kruga razgulilo više od hiljadu primarijusa, specijalista, doktora nauka, medicinskih sestara, tehničara i sitnijeg medicinskog osoblja. Deficitarna radna snaga, kako znamo, skrasila se od Australije do Amerike, sa posebnim akcentom na Saveznu Republliku Njemačku i finansijski tradicionalno prihvatljivi arapski poluotok.
Ovih dana neizbježni „The New York Times“ objavljuje priče o neadekvatnom zbrinjavanju žrtava koronavirusa širom planete. Između ostalih, problematizirani su i propusti unutar razjebanog, kako se to kaže, sarajevsko-kantonalnog lagoritma, kojim već godinama samostalno rukovodi i oficirski komanduje „prva doktorka u Bošnjaka“. Naravno, fokusirana je očigledno nepotrebna smrt dr. Šefika Pašagića. Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu nisu reagirali na iznesene primjedbe. Valjda su se zabavili silnim testiranjinjima unutar dobrostojećeg karantina.
Inače, nije prvi put da se priviligirani Izetbegovići ukazuju na radaru NYT-a. Negdje krajem devedesetih godina prošlog stoljeća ( da se ne lažemo, znatno nakon BH Dana i Slobodne Bosne, tojest, dva Senada, Avdića i Pećanina) novinar Chris Hedges objavio je opširan tekst o finansijskim malverzacijama tadašnjeg samozatajnog direktora Zavoda za izgradnju Kantona temeljito raskrinkavajući produhovljene poslovne veze Bakira Izetbegovića sa banditima raznih profila. Nažalost, konkretan politički ishod Hadgesovog raskivanja slobodnih aktivnosti „sina nacije“ pokazao se, zapravo, ponižavajućim. Upravo zahvaljujući mazohističkoj podršci bošnjačkog naroda umjesto prosječnog robijaša, dobili smo Izetbegovića lidera.
Da stvar bude apsurdnija, „Famiglia“ je početkom ovog milenija gromoglasno najavljivala tužbu protiv NYT-a zbog nepostojećih kleveta na račun „prinčeve“ časti, a koje su potklocane talovima Izetbegovića juniora sa Senadom Šahinpašićem Šajom i sličnom finom gradskom rajom. Tih olovnih godina samo na pripremu neosnovane tužbe protiv ugledne novine (uz punu koruptivnu asistenciju Edhema Bičakčića) iz ovdašnjeg je budžeta kriminalno spiskano više od milion maraka. Međutim, pošto su tokom gostovanja u Sarajevu pažljivije „prošli kroz papire“, unajmljeni američki pravnici nabrijanim su nalogodavcima iz SDA dobronamjerno preporučili da odustanu od ćorava posla i tužakanja.
E sad, ne pitajte zašto bosanskohercgovačko pravosuđe do danas nije procesuiralo kriminalne radnje iz Hedgesovog teksta... Ostanite zato kod kuće. I čuvajte zdravlje.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
