Vijesti

“Poljima smrti” bit će prva stalna postavka u Memorijalnom centru: Sjećanje na genocid u Srebrenici

“Životi iza polja smrti“, “Koracima onih koji (ni)su prešli“, “Naša priča“ neke su od izložbi koje se nalaze u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.

Kašika, tabakera, nož, sveske, crteži djece iz osnovnih školi u Srebrenici, lična karta, čekovna kartica, dnevnik… Samo su neke od ličnih stvari osoba ubijenih u genocidu u ljeto 1995. godine na području Srebrenice, a koje su izložene u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari.

Jedinstvena institucija

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari je jedinstvena institucija koja se bavi sjećanjem na genocid iz jula 1995. godine u Srebrenici, ali i sjećanjem na ratna dejstva od samog početka pa do kraja rata. Pokušavaju na sve načine skrenuti pažnju i na zločine koji su se desili i u drugim opštinama u Bosni i Hercegovini.

U julu prošle godine završena je prva faza projekta “Muzeja sjećanja na žrtve genocida” u okviru koje je renoviran krov na bivšoj Fabrici akumulatora, a koji je podržan od strane Turske agencije za saradnju i koordinaciju (TIKA).

“Na planu fizičke obnove mi smo prošle godine zahvaljujući i uz pomoć TIKA-e završili krov. To nije bio mali posao, to je bio posao površine oko 16.000 kvadratnih metara. To je bilo jako skupo i jako vrijedno za nas jer smo od tada bili u stanju da postavimo nekoliko različitih izložbi koje ne bismo bili u stanju da postavimo”, rekao je direktor Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari Emir Suljagić.

Direktor Centra Suljagić (Foto: AA)

Tu se nalazi i izložba usmene historije koja se zove “Naša priča”.

“Organizovana je tako da u 20 različitih tema pokriva iskustvo opsade Srebrenice pod uglom od 360 stepeni. Pruža potpuni uvid u to kako je ovdje bilo do jula 1995. godine, a onda kako je bilo i tokom tog jula. Tu je i izložba koju su radili Azir Osmanović, Elma Hodžić i Semina Tanović, a koja predstavlja mali dio priče o ‘maršu smrti’, jedan do sada neispričani dio o ljudima koji nisu uspjeli proći u julu 1995, a nisu bili ni zarobljeni pa su se vraćali i mjesecima nakon pada Srebrenice živjeli po šumi, pećinama. Imamo čak i dokumente iz bratunačke brigade koji pokazuju da je vojska bosanskih Srba doslovno lovila te ljude i u oktobru i novembru 1995. godine”, pojasnio je Suljagić.

Treća izložba je “Životi iza polja smrti”.

“To je izložba koja je kombinacija predmeta u vlasništvu žrtava ili preživjelih genocida iz perioda 1992-1995. i njihovih ličnih ispovijesti”, rekao je Suljagić.

Zajednički projekt

Izložba predstavlja zajednički projekat Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari i BIRN-a BiH, koji je finansirala Vlada Kraljevine Holandije.

Spomen-soba “Životi iza polja smrti” predstavlja multimedijalni prostor u kojem su izloženi predmeti koji su pripadali ubijenim i preživjelim svjedocima genocida u Srebrenici.

U okviru projekta, koji se sastoji iz dva dijela, snimljeno je 100 svjedočanstava preživjelih svjedoka genocida (usmena historija) i 100 videosvjedočenja o doniranim predmetima Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari. Snimanja svjedočenja su počela u oktobru 2020. i trajala su tokom 2021. godine u Srebrenici, Sarajevu i Tuzli.

Do kraja ove godine planirana dva projekta (Foto: AA)

Stotinu preživjelih i članovi porodica ubijenih dali su na trajno čuvanje predmete koji ih vežu za događaje tokom opsade i genocida u “Zaštićenoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenica“ u julu 1995. godine.

“Onaj ko želi, hoće i ima vremena da odvoji dan može steći puno, kontekstualizirano iskustvo, odnosno edukovanje iz oblasti ovoga što se događalo od 1992. do 1995. godine”, rekao je Suljagić.

Do kraja ove godine planiraju dva projekta uz pomoć dvije različite institucije, veći dio će da finansira Federalno ministarstvo za raseljene osobe i izbjeglice, odnosno Vlada Federacije BiH.

Lične stvari osoba ubijenih u genocidu (Foto: AA)

“S njima ćemo završiti tri strane vanjske fasade na zgradi bivše Fabrike akumulatora. Četvrtu zgradu će da završi TIKA s kojom radimo i na prvoj, stalnoj izložbi, postavci koja priča cijelu priču o Srebrenici od početka do kraja. Nadam se da ćemo to završiti do kraja godine. Izložbu smo nazvali ‘Poljima smrti’ i ona priča cijeli narativ od početka opsade Srebrenice – od maja 1992. godine do novembra, decembra 1995. I kasnije, kroz priču o majkama, ženama, njihovom aktivizmu koji je i doveo do toga da Memorijalni centar postoji ovdje. Cijela ova stvar je i muzej koji treba da bude posvećen genocidu, ali ovo je istovremeno i istraživački centar, mjesto gdje mi obrazujemo ljude”, naglašava je Suljagić.

Kako je kazao, izložba “Poljima smrti” će biti prva stalna u Memorijalnom centru.

“Bit će jako vrijedna. Nju radimo s jednom grupom ljudi iz Turske. To za sada ide jako dobro i očekujemo da do kraja godine budemo u stanju da postavimo tu izložbu”, istakao je Suljagić.

Mnogo posjetilaca

Naglasio je da u planu imaju različite projekte u zgradi bivše Fabrike akumulatora.

“Po našem projektu, ovdje je predviđen i veliki arhiv i svašta nešto, ali najveći dio prostora će i dalje biti izložbenog tipa. Voljeli bi da kroz naše izložbe ili izložbe drugih ljudi, osvijetlimo različite aspekte i iskustva Bošnjaka sjeveroistočne Bosne između 1992. i 1995. godine.

Ali, isto tako želimo da ovo bude mjesto koje će na izvjesnom nivou biti gravitacioni centar našeg opšteg sjećanja na ‘90-e. U tom smislu ćemo imati i dvije izložbe posvećene Sarajevu, odnosno Bosni i Hercegovini, za ovogodišnju komemoraciju”, izjavio je Suljagić.

Memorijalni centar Srebrenica – Potočari posjećuju ne samo građani Bosne i Hercegovine nego i ljudi iz svih dijelova svijeta koji žele odati počast žrtvama genocida. ali i vidjeti i čuti na licu mjesta o dešavanjima na području Srebrenice ‘90-ih godina.

Istovremeno i istraživački centar (Foto: AA)

“Prije korone smo godišnje imali oko 150.000 posjetilaca, vjerujem da će se taj broj vrlo brzo vratiti, ako ne ove onda sljedeće godine. Ono što je nama mnogo važnije je da u posljednjih godinu dana imamo organizovane posjete osnovnih i srednjih škola barem kantona u Federaciji BiH. Imamo organizovane posjete fakulteta, univerziteta, imamo ljetnu školu koju radimo sa Centrom za postkonfliktna istraživanja, program za volontere, javne pozive za pripravnike i ko god hoće je dobrodošao jer nama treba svako ko želi da radi”, zaključio je Suljagić.

Za projekte i dalje uređenje Memorijalnog centra potrebne su donacije jer sami to ne mogu.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare