Sastanak ruskog predsjednika Vladimira Putina i kineskog mu kolege Xija Jinpinga tokom Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, bio je prvi nakon izbijanja pandemije koronavirusa
Ovaj susret bio je znakovit po tome što se zbio usred najveće krize u odnosima Rusije i Zapada još od Hladnog rata. Stoga ne čudi da su obojica lidera izrazili želju za produbljivanjem suradnje.
Bez značajnijih pomaka
Ponajprije se to odnosi na geopolitiku i energetiku. Iako je Kina pokazala razumijevanje za zabrinutost Rusije zbog utjecaja NATO-a, nije bilo temeljnih pomaka, prenosi Net.hr.
Podrška Moskvi je stigla isključivo zbog zabrinutosti oko američke politike. U zajedničkoj je izjavi navedeno da odnos Kine i Rusije premašuje savezništvo te da nema zabranjenih područja suradnje.
Međusobna diplomatska i politička podrška odgovor je na turbulentna lokalna i globalna zbivanja te pokušaj jačanja međunarodnog položaja. Iako je pokazatelj rastuće suradnje Kine i Rusije, pekinški sastanak nije urodio drastičnijom promjenom u odnosima, piše East Asia Forum.
Naime, ništa novo se nije dogodilo. Retorika suprotstavljenih vojno-odbrambenih saveza, ekskluzivnih blokova te međunarodnih pravila i normi te prijetnja razmještanjem američkog proturaketnog sistema dublje u Evropi su više-manje stalni, kao i američka kritika kineskog hegemonističkog utjecaja u Indopacifiku.
Nije iznenađenje da su Moskva i Peking izrazili zabrinutost zbog AUKUS-a, za kojeg smatraju da remeti sigurnost, potiče utrku u naoružanju te stvara rizike za režim neširenja.
Ruska podrška politici "jedne Kine", odnosno tvrdnja da je Tajvan dio Kine, samo je nastavak poštivanja zajedničkih deklaracija iz devedesetih te Ugovora o dobrosusjedstvu i prijateljskoj suradnji iz 2001. godine.
Zajednička izjava
Novost je podrška Pekinga ruskom protivljenju proširenju NATO-a. U zajedničkoj se izjavi navodi da Kina poštuje i podržava ruske prijedloge za dugoročna pravno obvezujuća sigurnosna jamstva u Evropi, što je jasna referenca na dokument kojeg je Rusija predala Sjedinjenim Američkim Državama i Evropskoj uniji u decedmbru 2021.
Iako takav korak kineskog vodstva jasno ukazuje na jačanje diplomatske potpore Moskvi, malo je vjerojatno da će evoluirati u nešto dublje.
Moskva i Peking u ovom trenutku osjećaju pritisak sa Zapada, stoga ne čudi njihova tendencija da se međusobno više podupiru.
No, to ne znači da će njihovi odnosi postati tješnji. Do stvaranja nekakvog zajedničkog vojnog saveza neće doći.
Vjerojatnije je da će dvije zemlje unapređivati sigurnosnu suradnju i poboljšavati interoperabilnost bez formalnih obveza.
Rusija ostaje po strani kada je riječ o brojnim sukobima Kine u Aziji. Isto vrijedi i za kinesku reakciju na sukobe Rusije s NATO-om. Peking cijeni svoju privrednu suradnju s EU-om i SAD-om i ne želi to ispustiti.
Teška pozicija
Kina je u teškoj poziciji jer pokušava izbjeći bilo kakvu reakciju na rusku agresiju u Ukrajini. Jedino što ističu je poteba za mirnim rješenjem sukoba.
S druge strane, izrazili su protivljenje sankcijama Zapada te, kao i Rusija, krive SAD za propast sporazuma iz Minska. Zasad su to samo diplomatski signali dobre volje.
Treba vidjeti koliku će ekonomsku podršku Peking moći pružiti Moskvi i kako će se nositi s ruskim tvrtkama i bankama koje su obuhvaćene sankcijama, ali i mogućnosti vala ograničenja koji bi zahvatio i njih.
S druge strane, postoji stav da bi Kini bilo lakše surađivati s Rusijom, napose na polju trgovinske razmjene i opskrbe zapuštenog ruskog tržišta, s obzirom na sve dulji popis kineskih tvrtki pod američkim sankcijama.
Stoga ne treba zanemariti ni ekonomski aspekt susreta Putina i Xija. Potpisana su dva energetska ugovora. Prvi je sporazum Rosnefta i China National Petroleum Corporationa o izvozu 100 milijoa tona nafte prema Kini u sljedećih deset godina, s opcijom da Kinezi sami prerađuju uvezenu naftu.
Drugi ugovor je potpisan između Gazproma i CNPC-a, a obuhvaća izvoz deset milijardi kubnih metara prirodnog plina s ruskih bušotina na krajnjem istoku. Godišnje bi, zajedno s plinom iz plinovoda Snaga Sibira, Kina trebala dobivati 48 milijardi kubika plina.
Potražnja za energijom
Rusi nastoje preorijentirati svoj izvoz prema Aziji, a kineska potražnja za energijom raste. Uz to, ove dvije zemlje dijele ogromnu granicu, pa je njihovo partnerstvo u energetici logično.
Izvoz ruskog plina i nafte postao je još važniji, jer će Moskva morati zavrnuti ventile prema Evropi. EU se ionako nastoji riješiti ovisnosti o ruskim energentima do 2027.
O tome koliko su dvije zemlje važne jedna drugoj govori i Xijeva izjava da je međusobna trgovinska razmjena u 2021. iznosila 140 milijardi dolara, što je novi rekord i povećanje od 35 posto u odnosu na 2020.
Potpisani ugovori poslužit će za ispunjavanje zajedničkog cilja od 200 milijardi dolara trgovinske razmjene do 2024.
No, porast trgovinske razmjene prati rast cijena energenata. Rusija nastoji svoju ekonomiju lišiti ovisnosti o dolaru, ali se u odnosima s Kinom najviše oslanja na euro.
Trenutno se finansijske transakcije između kineskih i nesankcioniranih ruskih banaka uredno obavljaju. Ali, finansijske sankcije i nemogućnost konverzije rublje u dolar ili eure, stimuliraju banke obje zemlje da više koriste svoje domaće valute, a ekonomsko restrukturiranje neće biti lako zbog rastućih sankcija Rusiji.
