Svijet

Prošlo 15 godina od trovanja bivšeg tajnog agenta Litvinjenka: Sud utvrdio da iza ubistva stoje ruske državne vlasti

Istragom trovanja Aleksandra Litvinjenka bavilo se više istražnih timova. U Londonu i Strasbourgu smatraju da iza toga zločina stoje ruske vlasti. DW je sažeo rezultate tih istraga.

Jučer se navršilo se 15 godina od smrti Aleksandra Litvinjenka, bivšeg saradnika ruskih tajnih službi KGB-a i FSB-a. U trenutku trovanja on je već imao britansko državljanstvo i otkrivao prljave rabote u strukturama vlasti u Moskvi, piše DW.

Politički azil

Aleksander Litvinjenko je 11 godina bio saradnik ruskih tajnih službi, od 1988. do 1999. Godine 2000. je pobjegao u Veliku Britaniju i tamo zatražio politički azil.

Ali, otkrivanje poslova ruskih vlasti počelo je nekoliko godina ranije. U novembru 1998. on i još nekoliko kolega iz FSB-a su na konferenciji za medije objavili da su dobili nalog da ubiju utjecajnog ruskog oligarha i političara Borisa Berezovskog.

Nakon toga je Litvinjenko dobio otkaz u FSB-u i više je puta hapšen. Predbacivano mu je da je počinio razna kaznena djela, od zloupotrebe ovlasti do ilegalne trgovine oružjem. Prvi sudski procesi su završavali ili oslobađajućom presudom ili obustavom postupka zbog nedostatka dokaza, ali je uvijek istoga dana pokretan novi sudski postupak.

Tek u posljednjem postupku, nakon što je Vladimir Putin postao predsjednik Ruske Federacije, Litvinjenko je osuđen na tri i pol godine zatvora uvjetno – ali on je već bio uspio pobjeći iz Rusije.

Od 2004. je bivši oficir ruske tajne službe bio saradnik britanske tajne službe MI6, a sarađivao je i sa španskom tajnom službom i dostavljao informacije o ruskoj mafiji u Evropi i vezama mafije s ruskim vlastima.

Litvinjenko je iznosio optužbe protiv ruskih tajnih službi i Putina osobno. Veliku pozornost je izazvala njegova knjiga koju je napisao skupa s povjesničarom Jurijem Felštinskim: „FSB razara Rusiju“.

Teroristički napadi

U toj knjizi se navodi da je FSB organizirao podmetanje eksplozivnih naprava u stambene kuće 1999. i nekoliko drugih terorističkih napada u Rusiji kako bi opravdao rat u Čečeniji i Vladimira Putina doveo na vlast. Opisane su i veze FSB-a s kriminalnim skupinama.

Prvog novembra 2006. je Litvinjenko, koji je već imao britansko državljanstvo, otrovan, utvrdilo je britansko pravosuđe. Tri sedmice kasnije je umro u bolnici. Istraga je u njegovom tijelu otkrila tragove rijetkog radioaktivnog izotopa polonija 210.

Istražitelji Scotland Yarda su zaključili da je Litvinjenka otrovao njegov dugogodišnji poznanik, bivši oficir Glavne uprave za nadzor Ruske Federacije Andrej Lugovoj, uz pomoć ruskog poduzetnika Dmitrija Kovtuna – i to tako što mu je za vrijeme sastanka u baru jednog londonskog hotela u čaj ubačen polonij.

Britanska tajna služba je saopćila da trovanje ima sve karakteristike „ubistva uz pomoć države“.

Litvinjenko umro u bolnici

Godine 2007. je Velika Britanija od Rusije zatražila izručenje Lugovoja zbog sumnje da je ubio britanskog državljanina, ali je Rusija to odbila uz obrazloženje da izručenje ruskih državljana zabranjuje Ustav. To je dovelo do diplomatskog sukoba pa su Velika Britanija i Rusija protjerale po četiri diplomata druge strane.

Gotovo deset godina kasnije, u januaru 2016. su u Londonu objavljeni rezultati istrage o trovanju Litvinjenka. Predstavio ih je sudac Robert Owen i rekao da je ubojstvo bivšeg agenta FSB-a „vjerojatno odobrio ruski predsjednik Putin i direktor tajne službe Nikolaj Patrušev“.

Reakcija Kremlja

Kremlj, koji je odbacivao bilo kakvo sudjelovanje u ubistvu, označio je britansku istragu „neprofesionalnom“ i „površnom“. Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov je govorio o „kvazi-istrazi“ u kojoj se ne radi o činjenicama nego o tvrdnjama zasnovanim na vjerojatnosti i o tajnim informacijama nepoznatih tajnih službi.

Tumačenje britanskog pravosuđa, prema kojem iza ubistva stoje ruske državne vlasti, prihvatio je i Evropski sud za ljudska prava. U septembru 2021. on je prihvatio tužbu Litvinjenkove udovice Marine i dosudio joj odštetu od 100.000 eura te objavio da je Moskva odgovorna za taj zločin.

Jedan od glavnih argumenata je bilo to da je polonij 210 vrlo rijetka tvar koju je praktično nemoguće proizvesti bez sudjelovanja države.

„Planirana i kompleksna operacija nabavljanja rijetkog smrtonosnog otrova, putovanja dviju osoba i višekratni i uporni pokušaji trovanja ukazuju na to da je Litvinjenko bio cilj operacije“, kaže se u izjavi Suda.

Moskva je imala više godina vremena da opovrgne rezultate britanske istrage. Ali, ruske vlasti nisu poduzele nikakve ozbiljne napore da dostave informacije koje bi pokazale da London nije u pravu, naglasio je sud u Strasbourgu.

Kremlj je objavio da Moskva „nije spremna slušati odluke Suda iz Strasboruga“. Ruske vlasti su izrazile sumnju da Evropski sud za ljudska prava uopće ima „ovlasti i tehnološke mogućnosti da dođe do informacija o toj stvari“.

Peskov: Reakcije iz Rusije

Putinov glasnogovornik Peskov je rekao da do danas nema rezultata te istrage te da su takve izjave „u najmanju ruku neodržive“, a rusko ministarstvo vanjskih poslova je odluku Europskog suda za ljudska prava označilo ispolitiziranom.

I njemački istražni organi su vodili istragu u vezi s ubistvom Litvinjenka. U stanu bivše supruge Dmitrija Kovtuna u Hamburgu, gdje je on prenoćio na putu prema Londonu, otkriveni su tragovi plutonija, kao i u automobilu koji ga je dovezao od zračne luke.

Tragovi polonija

Ali, nije moglo biti sa sigurnošću utvrđeno da je tragove polonija ostavio Kovtun pa je ta istraga obustavljena. Ipak, Kovtunu je poništena dozvola boravka u Njemačkoj koju je imao od sredine devedesetih godina.

Kovtun, kao i Lugovoj, opovrgava sudjelovanje u atentatu. On tvrdi da je i sam bio žrtva trovanja radioaktivnim materijalom zbog čega je navodno liječen u jednoj moskovskoj bolnici.

Kovtun je 2015. godine odbio svjedočiti na londonskom sudu uz pomoć videoveze uz obrazloženje da on sudjeluje u ruskoj istrazi koja ga obavezuje na šutnju.

Andrej Lugovoj je odbacio sve optužbe i ustvrdio da su za ubojstvo Litvinjenka odgovorne britanske službe ili ruska mafija ili Boris Berezovski, koji je 2013. umro u Engleskoj. Da je ubojstvo Litvinjenka organizirao Berezovski tvrdi i rusko državno odvjetništvo.

Lugovoj je 2007. izabran u ruski parlament u kojem je i danas zastupnik Liberalno-demokratske stranke. Obojica osumnjičenika za ubojstvo Litvinjenka, Lugovoj i Kovtun, nalaze se u više zemalja na popisu osoba koje krše ljudska prava u Rusiji, takozvanoj Magnitski-listi. SAD je 2017. Lugovoja i Kovtuna stavio na popis sankcioniranih osoba, a godinu kasnije i Velika Britanija.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare