Sport

Puč u Banjoj Luci nije uspio: Zdravko Mamić više nije gazda Dinama!

Zdravko Mamić je nedavno u Banjoj Luci okupio vodeće ljude zagrebačkog Dinama.

Nije to prvi put otkako je u bijegu od hrvatskog zakona – zbrisao je početkom juna 2018. godine, dan uoči izricanja osuđujuće presude – da se u prekograničnu audijenciju kod Mamića spuštaju najbliži suradnici iz kluba, ali ovaj sastanak bješe drukčiji od ostalih, piše Jutarnji list.

Ako su prethodnih sezona za mjesto Zdravkova ukazanja, logično, birali Međugorje, jer su u njemu pronalazili i mir, i spokoj i šalabahtere s uputama za daljnji rad, sada je za mjesto susreta izabrana Banja Luka, jer već izvjesno vrijeme odnose neformalnog klupskog šefa i njegovih saradnika opterećuje otvoreno nepovjerenje.

Otrgnuli se kontroli

Buka i galama s kriznog sastanka lakše će se utopiti u vrevi relativno velikog grada.

Prema onome što saznajemo od dobro upućenih izvora bliskih Izvršnom odboru, sastanak pod radnim naslovom “konsolidacija vlasti” otrgnuo se kontroli, završio malim raskolom, a možda i trajnom promjenom arhitekture moći u Dinamu, i to ga definitivno izdvaja iz fascikla o Dinamovim bh. sastancima.

U Banjoj Luci su pored Mamića, od važnijih sudionika bili predsjednik kluba Mirko Barišić, predsjednica uprave Vlatka Peras te članica uprave Amra Peternel.

Za priču je, međutim, važnije da na sastanku nije bilo Krešimira Antolića, na papiru još jednog člana uprave, a u stvarnosti prvog klupskog operativca.

Otkako je otac završio na maratonskom službenom putu u susjedstvu, Antolić je izrastao u frontmana s ključnim utjecajem u donošenju strateških odluka, a te su odluke sve rjeđe bile po Mamićevu ukusu.

To da bi jedan posustali kriminalist i prebjeg iz policijskog sistema mogao kvariti planove najmoćnijoj personi hrvatskog nogometa i čovjeku koji ga je izmislio, koji ga je unovačio u Dinamo sa zadatkom da sastavi crne liste navijača i izda im zabrane dolaska na stadione, djelovalo je kao dobro uigran igrokaz, nešto u funkciji apaurina za smirivanje javnosti.

Posljednje vijesti, međutim, sugeriraju da konfrontacija nije bila paravan za javnost nego ozbiljan sukob. Koliko ozbiljan?

Toliko da komunikacije između njih dvojice na koncu više nije niti bilo, ili se odvijala preko posrednika koji se često zvao Zoran Mamić.

Priprema terena

Uvidjevši da Antolić ne namjerava ispustiti volan iz ruku, Zdravko je sastanak u Banjoj Luci zamislio kao pripremu terena za njegovu smjenu i izbacivanje iz kluba, a onda odmah i za sljedeći korak, promociju Damira Zorića, dojučerašnjeg šefa Hrvatske udruge poslodavaca, za novog predsjednika prvaka Hrvatske.

Onda se dogodilo nešto neočekivano: kontra struje je zaplivao Mirko Barišić. Na sjednici Izvršnog odbora nakon Banje Luke vječni predsjednik nije dopustio da Antolića bace pod autobus, a pogotovo nije šmekao ideju da se preseli u red počasnih predsjednika.

Nije naodmet podsjetiti: proslavio je predsjednik 86. rođendan, životna logika i biologija nalažu da uskoro nasljednicima pročita oporuku, ali Barišić je u vrlo dobroj kondiciji i odlučan je istrčati još poneki krug (godinu) na predsjedničkoj funkciji.

Dakle, do daljnjeg ništa od svečane inauguracije Damira Zorića, 62-godišnjaka rodom iz Gruda, koji je zvanje diplomiranog povjesničara davno zamijenio za političku i menadžersku karijeru.

Ali vratimo se ovdje još malo Antoliću, njegovu rastućem utjecaju i odlukama kojima će porušiti mostove prema vladaru iz izbjeglištva.

Sukob s Mamićem tinjao je mjesecima prije nego što se proljetos rasplamsao.

Ako su bili na približno istoj frekvenciji kada se odlučivalo o smjeni Željka Kopića – krajem aprila na tržištu nema slobodnih trenerskih asova, izabran je vjerni klupski vojnik Ante Čačić – samo mjesec poslije šum u komunikaciji postao je smetnja saradnji.

Dotad su na tlo popadali konfeti, i klub se probudio iz šampionskog mamurluka. Mamić je krenuo u akciju, iz Međugorja je stigla depeša:

Novi trener

“Sutra u jedanaest sati na potpis dolazi novi trener. Neka ga dočeka pripremljen ugovor”, poručio je gazda saradnicima nakon što je pružio ruku Darku Milaniču.

Takav rasplet značio bi da je za Čačića rezerviran topli stisak ruke na odlasku, ili u blažem slučaju, ured sportskog direktora.

Ali poruka je uskomešala duhove u Maksimiru i rodio se otpor. Nije se ovdje radilo samo o privrženosti treneru koji je upravo isporučio titulu, nego i o toj folklornoj sitnici da bi ga trebao zamijeniti deklarirani “grobar”.

Zahovič je rođeni, a ja zaraženi partizanovac”, hvalio se negdje Milanič, što nije promaklo Dinamovim navijačima.

Tako je Ante Čačić preživio prvi pokušaj smjene.

Drugi se dogodio dva mjeseca poslije, nakon onog zabrinjavajućeg nogometnog mucanja protiv Shkupija u 2. pretkolu Lige prvaka. Mamić se spremio prema Maksimiru poslati Sergeja Jakirovića (trener mostarskog Zrinjskog), ali Antolićeva struja još je jednom osujetila pokušaj smjene.

Napad na ponos

Dva neuspjela pokušaja trenerske smjene Mamić je doživio kao napad na ponos, ali da vrag odnosi šalu shvaćati je počeo kada mu je zagrebačka centrala počela narušavati novčane tokove.

“Sjećate se Mamićevih prognoza da će se Dinamo raspasti za tri ili najkasnije šest mjeseci od njegova odlaska? Sjećate se poruke Game over? Dinamo nikad nije izgledao bolje i zdravije nego danas”, kaže jedan od sagovornika Jutarnjeg, žaleći što proces emancipacije nije započeo ranije.

Dok je priča s Mamićevim optužnicama još bila svježa, Dinamo je požurio izglasati da Zdravkovim poslovnim potezima klubu nije učinjena materijalna šteta.

Na temelju takve odluke klub je kasnije morao platiti 15 miliona kuna PDV-a.

Informacije s terena kažu da Zdravko Mamić u Hercegovini planira budućnost s novom, bitno mlađom životnom družicom, ali 63-godišnjak je pritom vjerovao da bi jedan razvod trebao biti dovoljan stres do kraja života.

Iskustvom i vještinom namjeravao je isposlovati da brak na daljinu s Dinamom potraje dok ih smrt ne razdvoji, no svjedočimo da i toj neraskidivoj vezi sve sigurnije istječe rok trajanja.

Zdravka Mamića (i brata mu također) čeka novi i bitno delikatniji sudski proces od onog prvog s optužnicom za malverzacije teške oko 200 milijuna kuna.

Ako se ikad izvuče i fizički vrati u Zagreb, u njemu bi, kako stvari stoje, napokon mogao zateći svoju ljubav pod novim krovom.

Ukazao se Boban

Naizgled na margini priče o borbi za vlast u Dinamu, a zapravo vrlo znakovito, u Maksimiru se nakon sto godina apstinencije ukazao Zvonimir Boban. Dobivši garancije da je zrak čist, na utakmicu Lige prvaka priveo je Aleksandera Čeferina.

U neformalnim razgovorima uoči i nakon meča s Chelseajem, prvi šef nogometa u UEFA-, prenose insajderi, rekao je kako je Hrvatskoj u sportskom smislu dao puno, ali da je Zagrebu zapravo ostao dužnik. Kako bi se mogao revanširati?

Ideja koju Boban danas ima na umu jest moderni stadion. UEFA bi u toj investiciji kroz svoje fondove obilato participirala, a za ostalo bi se ipak trebali pobrinuti Dinamo i Grad Zagreb.

A drugi način kojim bi se Zvonimir Boban mogao revanširati Dinamu, klubu iz kojeg je otišao u bijeli svijet s velikom karizmom, ali uz slabašan “legacy”, navijače bi mogao još više zaintrigirati.

U ranim pedesetima, još itekako produktivan, Boban je premlad za neku ceremonijalnu dužnost u UEFA-i, dok je u Dinamu kultna figura, koja bi lakoćom ujedinila fanove i udahnula klubu energiju za sljedećih deset godina života.

Je li nakon razočaranja u Milanu zainteresiran za novu, malo drukčiju klupsku avanturu, drugo je pitanje. Ako jest, ovo je taj trenutak…



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare