Svijet

‘Putin je kopile, bili smo braća’: Nina, Irina i Olena žive u paklu pod ruskim bombama i imaju poruku za ‘cara’

u paklu pod ruskim bombama razrušena zgrada u Ukrajini starica pokrivena maramom licem pokrila lice tužna zbog nesreće ljudi voze kolica ulicama kupe komade namješaja dnevna svjetlost ljudi se iseljavaju ulaze na kamione

Nina, Irina i Olena žive u paklu pod ruskim bombama i imaju poruku za 'cara'. Naime, život Ukrajinaca pretvorio se u noćnu moru otkako je počela ruska invazija na njihovu zemlju. Veliki broj ljudi je otišao iz svojih domova bježeći od rata, a oni koji ostali dane provode u pokušaju da prežive i da se zaštite od ruskih udara. Guardijan donosi priču iz grada Nikolajeva, čiji su stanovnici otkrili kako izgleda njihova svakodnevnica pod bombama.

Tri dana nakon što je ruska raketa S-300 pala na krov njenog stambenog bloka u nedeljnim jutarnjim satima, Irina Davidjuk je širila veš na onome što je ostalo od njenog balkona. Bilo je toplo oktobarsko popodne u južnom lučkom gradu Nikolajevu, ali na teresi ispod nje ležao je betonski blok i ogromna količina šuta.

Na sreću, Davidjuk (48) je odlučila da se skloni kod rođaka na selo tokom vikenda i tako je izbjegla noćni udar. Kada se vratila u ponedjeljak ujutru, bila je zapanjena kada je otkrila veliku štetu na porodičnoj kući.

Strah prisutan u svakodnevnom životu

„Nisam mogla da razumijem zašto, zbog čega?. Zašto su ovo uradili? Samo smo mirno živjeli. Zašto se ovo dogodilo?“, rekla je ona.

U 1.40 u toku noći 23. oktobra, dvije rakete S-300 su pale na njeno imanje u razmaku od nekoliko minuta. Jedna je udarila u njen blok, a druga je raznijela radnju i napravila ruševine na dečijem igralištu, prenosi Guardian.

Olena Izotova (46) je rekla da ju je probudila prva bomba, dok ju je udarni talas odbacio u drugu sobu. Za čudo, niko nije stradao, jer se napad desio u toku noći, a veliki broj ljudi se odselio.

Od marta, Nikolajev je nemilosrdno na meti ruskih trupa, nakon što je njihovo napredovanje zaustavljeno nekoliko kilometara odatle. Rakete i bombe su padale većinu dana od početka invazije. Samo 25 dana je bilo bez granatiranja, a 148 civila je ubijeno, uključujući i dječaka od 11 godina u oktobru.

Strah je i dalje prisutan u svakodnevnom životu.

„Čujemo granatiranje svaki dan i noć. Ponekad trčiš na posao i pomisliš: ‘Hvala bogu da sam živ’. Ponekad se noću nagneš na zid radi sigurnosti i osjećaš kao da se stapaš sa zidom“, rekla je Davidjuk.

Ljudi su za ovo vrijeme razvili sopstvene strategije preživljavanja.

Rakete S-300 ne bi trebale da se koriste ovako. To je ruski sistem protivvazdušne odbrane, modifikovan da gađa kopnene ciljeve jer Rusima navodno ponestaje projektila i municije koja je korištena u prvim danima rata.

Izotova ističe da sada može da razlikuje oružje pri slijetanju: „S-300 je veoma glasan, a kasetne bombe nisu tako bučne“.

S jedne strane, čini se da nemilosrdni ruski udari nemau utjecaja na želju ljudi da se odupru. Stojeći pored olupine na svom balkonu, Davidjuk je rekla da su ruski bombaši „najgori ljudi koji postoje“.

„Nismo željeli ovaj rat, ali došao je do nas“, rekla je.

U paklu pod ruskim bombama

Svoju djecu je iselila iz grada, ali je zbog posla admistratora u lokalnoj bolnici ostala u gradu i nema namjeru da se evakuiše.

„Kako da ostavim pacijente“, rekla je ona.

Ali sa dolaskom zime, javljaju se i sumnje. Nikolajev od proljeća nema tekuću vodu. Voda koja dolazi iz slavina je žuta i slana. Crveni krst i druge organizacije distribuiraju vodu za piće širom grada.

Tu je sada i pitanje grijanja koje treba riješiti pred hladne dane.

Vitalij Lukov, zamenik gradonačelnika rekao je da je potrošnja gasa već na desetini normalnog nivoa, jer su industrijska postrojenja koja su i najviše trošila energente prestala da rade zbog rata.

Ali struja je druga stvar.

„Zaista smo zabrinuti“, rekao je on, zbog nedavne promjene ruske vojne taktike. Lukov ističe da je od početka rata oštećeno 2.219 zgrada.

Snalazi se tako što spava u hodniku

Istakao je da postoje znaci novog ruskog pristupa kako se zima nadzire.

„Nedavno smo videli znake ciljanja“, rekao je on, uključujući i pokušaje da pogode „trafostanice, energetske i infrastrukturne objekte“.

Za sada je zabrinutost teoretska, ali pošto nestanci struje postaju normalna pojava u Ukrajini, preijtnja visi nad gradom.

Međutim, građani nisu toliko pesimistični. Mnogi koji su otišli počeli su da se vraćaju u grad ohrabreni poboljšanim izgledima Ukrajine na bojnom polju.

Lukov je rekao da su se on i njegova supruga i kćerka preselili u Nemačku u maju, da bi se vratili u septembru i odustali od statusa izbeglice.

Nina (73) je rekla da je odlučila da se vrati 22. septembra sa zapada Ukrajine. Priznala je da je uplašena ali je rekla da snalazi tako što spava u hodniku, kako bi bila bezbjedna od granatiranja.

Nina je odbila šansu da pridruži kćerki i unucima u Nemačkoj, stigavši na autobusku stanicu u Lavovu, a zatim se predomislila.

„Pogledala sam ljude koji ulaze u autobuse i pomislila: Ne, ovo nije za mene“, rekla je ona.

Stanovnici se u ranim popodnevnim satima okupljaju za besplatnu hranu i ćaskaju kako bi prekratili vrijeme.