Ivo Komšić, profesor emeritus iz Sarajeva, doktor filozofije, bivši gradonačelnik Sarajeva i aktivni politički analitičar, za Net.hr analizirao je medijske istupe ruskog ambasadora u BiH, Igora Kalabuhova, koji kao svojevrsni glasnogovornik Kremlja najavljuje dokle će ići Putin u ratu u Ukrajini.
Dokle će Putin ići u „specijalnoj vojnoj operaciji“ u Ukrajini? Koji su njegovi krajnji ciljevi? Ovo su najvažnija pitanja danas, a još niko nije dao jasan i pouzdan odgovor na njih.
Čini se da Zapad čeka konačan ishod Putinove „vojne operacije“ da bi dao odgovor. Zapravo, čeka se da sam Putin odgovori na to, da pokaže da li je njegova „vojna operacija“ ograničena na jednu zemlju ili je ona uvod u šire „operacije“. Tada će biti kasno. Ako je prvobitna namjera i bila ograničeni vojni pohod, previđa se da vojna sila kao i svaka druga sila ima svoju inerciju i da se ne zaustavlja sama po sebi. Ograničeni vojni uspjeh samo je podsticaj za daljnje širenje. Zato su bitne procjene ratnih ciljeva u svakom ratu pa i u ovom. Te procjene se izvode iz ratne ideologije. Niti jedan rat se nije vodio bez ideologije pa tako ni ovaj. Ideologije kojima se ratovi opravdavaju mogu biti različite: ekonomske, rasne, nacionalističke, političke, kultrološke, vjerske.
Putinove namjere u Ukrajini i krajnji ratni ciljevi su vezani za ideologiju kojom on rat opravdava pred svijetom i pred svojom javnošću. To se ne može iščitavati iz njegovih javnih nastupa i nastupa njegovih glasnogovornika pošto je polje legitimiranja te agresije široko postavljeno, teško je prodrijeti do njegove osnovne ideološke matrice. Ona je prekrivena pragmatičko-političkim cijevima, lažnim uzrocima i neistinitim opravdanjima. U svim tim nedoumicama i namjerno isprepletenim obmanama, uvijek se desi nešto nepredviđeno i nenadano, temeljni uzrok se otkrije tamo gdje se najmanje očekivalo. Tako se desilo i sada s Putinovom „specijalnom vojnom operacijom“.
Šta smo saznali od Kalabuhova?
U BiH, zemlji ruske zone utjecaja ali još na periferiji agresije na Ukrajinu, Putinov ambasador, Igor Kalabuhov, dao je intervju za lokalnu televiziju, FACE TV, voditelju Senadu Hadžifejzoviću. Ambasador je očito potcijenio iskusnog novinara koji je u opuštenoj atmosferi, kao da se radi o prigodnom sijelu, izrekao i ono što možda nije želio. Zapravo, odgovore na najvažnija pitanja koja se danas postavljaju on je dao.
Prvo, ambasador Kalabuhov otkrio je da će Putin svoju „specijalnu vojnu operaciju“ provoditi u Ukrajini do konačne pobjede. Ta pobjeda znači primorati Ukrajinu strategijom „spržene zemlje“ na pregovore u kojima će prihvatiti kapitulaciju i samostalnost samoprogašenih republika Donjeck i Lugansk. Što se tiče Krima, po riječima ambasadora, o njemu nema pregovora, Krim je definitivno ruski.
Drugo, Putin će ratovati sve dok bivše „sovjetske države“ (ambasadorov pojam) ponovno ne stavi pod rusku kontrolu. Drugim riječima, rat se neće završiti u Ukrajini. Putin želi obnoviti granice sovjetske rusije, moćno carstvo „ruskog sveta“.
Treće, ambasador Kalabuhov objelodanio je ono što se naslučivalo u pozadini svih dosadašnjih Putinovih „specijalnih akcija“, a to je njihova legitimirajuća ideologija. Ideološka osnovica i njena širina otkriva širinu „specijalnih vojnih akcija“ kojima se ona ostvaruje. Ne radi se dakle o ratu za teritorije, prirodna bogatstva, ekonomsku nadmoć, neki prestiž ili dominaciju. Radi se o nečem višem, a svi ovi pragmatičko-politički razlozi su samo povod. Ambasador je tu ideologiju formulirao jednostavno, bez opširnih teorijskih obrazloženja, kao spašavanje „ruske duše“. On je ovim sintetizirajućim i razumljivim pojmom izbjegao široku raspravu o „ruskom svetu“, o „svetoj Rusiji“ pravoslavlja, o podjeljenom ruskom narodu, o „Novorusiji“, o jedinstvenoj ruskoj kulturi, ruskoj civilizaciji itd.
Perspektiva Putinove ratne ideologije
Pitanje je samo odakle u tom „carstvu“ Hrvatska i BiH, države koje nikada njemu nisu pripadale. Odgovor na ovo pitanje razumljiv je samo iz perspektive Putinove ratne ideologije. Obje države su u istom geopolitičkom prostoru sa Srbijom, zemljom pravoslavlja, i u obje žive pravoslavci. One su dio „srpskog sveta“, a to je „ruski svet“. Po najnovijem memorandumu SANU-a, zapadne granice tog „sveta“ su one iz prošlog rata, Virovitica-Karlovac-Karlobag. „Ruska duša“ se i tamo spašava.
Dakle, lažna je teza da je Ukrajina napadnuta zbog toga što želi u NATO, ili zbog toga što želi u EU. To je samo povod. U Ukrajini se spašava „ruska duša“ a to je mnogo više od članstva u nekom savezu i od neke pragmatičko-političke dobiti.
Patološka borba za „rusku dušu“
Duša se ne može kvantificirati, ne može se čak ni politizirati jer je iznad svake političke ideje. Kada se u slavenskoj tradiciji poziva na dušu, koda se kaže „nadušu ti“, „duše mi moje“, „dobre je duše“, to je više od dobra i morala, od zakletve, od privrženosti, od povjerenja. Isto je sa suprotnostima: „dušman“, „bezdušan“ - to je više od neprijateljstva jer neprijatelj s dušom može biti manje opasan od prijatelja bez duše. Pogotovo „duša“ dobiva posebno značenje ako je narodna, ako je u njoj sadržana historijsko -kulturna supstanca nekog naroda. Ovdje se radi o „ruskoj duši“. Po riječima ambasadora Kalabuhova, Putin „specijalnom vojnom akcijom“na Ukrajinu spašava „rusku dušu“, Ukrajinci su ruska braća, uz Bjeloruse - to su iste duše. Duša je u pitanju, ona se mora spasiti. Ambasador je u svom nastupu uporno ponavljao: „Rusija u Ukrajini se ne vodi rat, ona oslobađa ukrajinski narod“, oslobađa „rusku dušu“ ukrajinskog naroda jer je ta „duša“ opsjednuta vrijednostima zapadne civilizacije.
Za Putina je problem što su Ukrajinci izgubili dušu, koja nije samo njihova, ona je i ruska, to je ista duša. Rusija ne može dozvoliti da nestaje ruska duša, da se rastače, da gubi supstancu. Ako narod izgubi dušu, gubi sebe, nema budućnosti. Zadaća Putinove generacije je spasiti „rusku dušu“, osigurati joj budućnost. Po riječima ambasadora, „mi ne možemo preboljeti rusku dušu“, što znači da se ona mora spašavati po svaku cijenu. To je „historijska zadaća generacije“, tj. sadašnjih lidera Rusije na čelu s Putinom. Cijela generacija se mora založiti, ona se mora žrtvovati za buduće generacije - ambasador je stalno potcrtavao ovu generacijsku historijsku zadaću.
Najava 'nove strukture'
„Ruska duša“ je, po riječima ambasadora, temelj ruske civilizacije i ona se u Ukrajini spašava. Ukrajinska duša je u „tuđim rukama“, treba je iščupati iz njih i vratiti nazad. Ovo se pitanje „mora raščistiti“, Putin je preuzeo „historijsku i ljudsku“ odgovornost da se „ovo pitanje očisti za buduće generacije“.
Treba zaustaviti Zapad koji želi „kulturološki uništiti Rusiju“, tvrdi ambasador. Kada se ovo „očisti“, kada se ovo riješi, dobit će se „novi podsticaji za uspostavljanje novog sistema“. To će biti „nova struktura“ iz koje će se tek određivati odnos Rusije prema svijetu. Ta „nova struktura“ je nova ruska civilizacija, s novom „ruskom dušom“. Dakle, Putin u Ukrajini ne vodi rat protiv Ukrajine i ukrajinskog naroda, oni su samo usputna žrtva. Rat se vodi protiv zapadne civilzacije koja je oličena u EU i NATO-u. Obje ove asocijacije su neprijatelji koje treba uništiti.
Odgovor na pitanje dokle će Putin ići u Ukrajini je jasan. Dok se ne uništi NATO i EU. To je izgovorio Putinov ambasador, to je prava informacija za NATO i EU. Iz te namjere treba dati i odgovor na Putinovu agresiju na Ukrajinu. „Ruska duša“ je ugrožena sve dok postoji NATO i njegove pretenzije na rusko okruženje. A tu spadaju sve „sovjetske države“, to je dakle okvir koji je Putin zacrtao. Po iskazu ambasadora, Ukrajina je samo platforma za „spašavanje“ ostalih „sovjetskih država“ od Zapada i njegove civilizacije. Jer, kako je ambasador rekao: „što vam to NATO daje od kulture“, „on vam je donio korupciju i kriminal kroz zapadne investicije“. Svi koji su pod tim utjecajem ostaju „bez duše“, treba ih osloboditi.
Redoslijed oslobađanja odrediti će Putin. Sada je Ukrajina na redu. „Kako znate da nemamo planove za Hrvatsku, Poljsku i Mađarsku“, zaletio se ambasador s kontra pitanjem voditelju. Zatim se popravio i ublažio stavom da je NATO neprijatelj i da Rusija ima plan za NATO. Dakle, Putin zna šta će s NATO-om, zna li NATO što će s Putinom? NATO je okružio Rusiju i vrši „derusifikaciju“ tih zemalja i to je opasno, to se mora spriječiti. Sukob je sukob civilizacija a takvi sukobi u prošlosti su se vodili do istrebljenja. Dio napada na rusku civilizaciju su i sankcije koje je Zapad uveo. Za Putina, dakle, Zapad je već u ratu s Rusijom ali to još ne zna i ne shvata ozbiljno. Putin shvata. „Cijela Evropa je na listi neprijatelja Rusije jer je uvela sankcije“, izjavit će ambasador. Pri tome, nije toliko odgovorna za to Evropa koliko Vašington. Iz Vašingtona se onemogućuje razvoj jake Evrope, ne dozvoljava se vezivanje Evrope za Rusiju, to je strategija SAD-a, po riječima ambasadora. SAD želi Evropu vezati za sebe, želi izolirati Rusiju i okružiti NATO snagama.
Dok se ne ostvare ciljevi...
Dokle će trajati Putinova vojna kampanja prema Zapadu koja je počela napadom na Ukrajinu? Po riječima ambasadora, sve dok se ne ostvare ciljevi, a oni se ne završavaju na Ukrajini. Cilj je uništenje NATO saveza ili barem odmicanje od „sovjetskih država“. To je pragmatički cilj. On će osigurati stabilnost Rusije i otkloniti opasnosti za njene građane. On će osigurati spašavanje „ruske duše“. „Sve baze militarizacije protiv Rusije moraju biti uništene“, Ukajina je samo prva među njima.
Na koju „rusku dušu“ misli Putin, o čemu govori ambasador? Rusku dušu u pravom smislu riječi smo upoznali kroz rusku kulturu, kroz znanost i veliku i neizmjernu rusku umjetnost u svim žanrovima. Tu dušu smo upoznali kroz borbu ruskog naroda protiv fašizma. Ta duša se nije mogla lako ubiti, a mnogi su je ubijali. Dostojevski je tu dušu pronašao i u područjima „mrtvog doma“, u onim ljudima koji su u njemu prebivali. Pronašao ju je kod najvećih razbojnika i najokorjelijih ubojica. I oni su u nekim okolnostima pokazivali da imaju dušu, da nije ugašena, da bljesne ponekad, pri nekom slavlju ili pripitosti.
Ponekad je votka potrebna da se ta duša uzdigne iz vlastitog blata i pojavi. Ta ruska duša, o kojoj očito Putinov glasnogovornik Kalabuhov u Sarajevu ništa ne zna, je i ona duša koja tvrdi da niti najveća ideja nije vrijedna jedne dječije suze. Da li je Putin ikada čitao ruske klasike, da li je ikada slušao rusku muziku, da li je ikada čitao ruske pjesnike, čitao ruske naučnike i njihove biografije.? U ruskoj historiji rusku dušu su najviše ubijali sami Rusi, njihovi vladari. Ali nikada je nisu slomili ni izbrisali, ona se održavala u najtežim iskušenjima. Nisu zatvorska zlostavljanja slomila ni Dostojevskog, ni Solženjicina, ni Saharova, ni bezbroj drugih. Svi su oni sačuvali svoju dušu. To je ruska duša. Ona je puna, ona je snažna, ona je neuništiva. Danas je uništava Putin svojom doktrinom o „ruskoj duši“. On ubija tu dušu, on je udaljava od civilizacije kojoj pripada. Generacije su se odgajale i školovale na ruskoj duši koja danas nestaje. Ne gine ona od zapadne ruke, gine od ruske, od Putinove. Putinov rat za spas „ruske duše“ mogao bi trajati do posljednje njene kapi, do posljednjeg zrna koje nosi u sebi, do posljednjeg ruskog vojnika.
