Svijet

Rat za Tajvan nikad nije bio izvjesniji: Analitičar otkrio u čemu se krije opasnost za svijet. Igra je gotova?

Eskalacija sukoba oko Tajvana gotovo je neizbježna i rat u toj regiji nikad nije bio izvjesniji, piše BBC u analizi situacije nakon jučerašnjeg dolaska na Tajvan predsjednice Zastupničkog doma američkog Kongresa Nancy Pelosi. Ona je najviši američki dužnosnik koji je posjetio Tajvan u posljednjih 25 godina.

Neće li isto pokušati učiniti i neki budući visoki američki dužnosnici? A nakon što je Kina održala velike vježbe s bojevim gađanjem sasvim blizu teritorija Tajvana, zašto to ne bi i ponovila? Svaki put kad kineski borbeni avioni lete sasvim blizu otoku, koji žele vratiti pod svoju upravu, uspostavlja se novi standard "normalnosti". Dakle, ako kineska vojska sljedeći put ne proleti tako blizu, kakvu poruku će time poslati - pita se komentator BBC-ja Stephen McDonell.

Ne tako davno, plan Pekinga za Tajvan izgledao je sasvim drugačije. Mladi Kinezi s kopna putovali su s ruksacima na leđima po Tajvanu, a tajvanske kompanije su poslovale širom Kine. Međutim, pristup sadašnjeg kineskog predsjednika Xi Jinpinga postao je mnogo ratoborniji, uz sve veći pritisak na Taipei.

Oni s više militarističkih poriva u gornjim ešalonima kineske vlasti sigurno su potajno pozdravili posjetu Pelosi Tajvanu. To im je dalo savršenu izliku za pojačavanje ratnih igara oko Tajvana u pripremi za ono što vide kao neizbježan dan kada će silom zauzeti otok na koji polažu pravo. Možda je najveći izazov za regionalnu stabilnost to što je javna pozicija svih ključnih aktera u situaciji oko Tajvana smiješna. Doima se poput divovske igre u kojoj se svi pretvaraju, a koju je sve teže održavati.

Kina se pretvara da je Tajvan trenutno dio njezina teritorija, iako otok ubire vlastite poreze, glasa o vlastitoj vladi, izdaje vlastite pasoše i ima svoju vojsku. SAD se pretvara da ne tretira Tajvan kao neovisnu zemlju, iako mu prodaje visokotehnološko oružje i povremeno je posjeti neki visoki političar na nečemu što izgleda kao službeno putovanje. Očito je da ne bi trebalo ništa poduzeti da se ova slabašna predstava, osmišljena da jamči status quo, raspadne.

No, opasnost za svijet je u tome što u Pekingu postoje oni koji bi htjeli da se ta igra pretvaranja završi, piše BBC.

Desetljećima su mediji pod kontrolom kineske Komunističke partije nudili sličnu retoriku o Tajvanu, ali ideja o ratu za vraćanje otoka pod okrilje Pekinga nikada nije bila bliža nego sada. Većina u Kini s kojima razgovarate uvjerena je da predsjednik Xi želi zauzeti Tajvan tokom svog mandata, čime bi si osigurao status besmrtnika, kao vođa koji je ujedinio domovinu. Već je učinkovito obuzdao Hong Kong, grad koji Kini postaje sve veći problem puno prije nego što se to očekivalo.

Činjenica da će za neoliko mjeseci Xi započeti svoj historijski treći predsjednički mandat tek neznatno smanjuje napetost. Sada kada može ostati na čelu koliko god želi - za razliku od prethodnih vođa od Mao Zedonga naovamo koji su bili ograničeni na dva mandata - Xi ne mora žuriti napasti Tajvan. Ali svakim danom smo korak bliže tome i korak dalje od mira.

Dio kineske propagande, osmišljene kako bi osigurala široku potporu vojnom rješenju, pokazuje razinu naivnosti prije Prvog svjetskog rata o tome što bi takav rat doista podrazumijevao.

Čak i uz snažno cenzurirano izvještavanje o ratu u Ukrajini, gledanje te invazije sigurno bi natjeralo Kineze da zastanu i razmisle o uključivanju svoje zemlje u krvavi sukob. Ali nacionalizam je moćno oruđe i zabluda lako može uzeti maha.

"Ako bi Peking napao Tajvan, čak i uz moć Narodne armije morao bi izvesti veliku invaziju s iskrcavanjem preko opasnog tjesnaca - i onda se suočiti s ukopanim, motiviranim neprijateljem koji se bori za slobodan način života, što se smatra snažnijim motivom od patriotskih opravdanja za osvajački napad. Takav bi rat mogao biti dug, pretvoriti Kinu u izopćenika na duže vrijeme i ubiti kinesku ekonomiju. Čak i da kineska vojska pobijedi, dovelo bi to do okupacije golemog otoka naseljenog milionima ljudi koji bi se vjerojatno bunili protiv vlasti Pekinga. To bi bilo katastrofalno i pametne glave u glavnom gradu Kine to dobro znaju", stoji u BBC-jevoj analizi.