kolumna sa juga

Reklama za raskol: Sam, Dragane!

Ispisao je netko u deklaracijskom dokumentu i prepisao od prošlog puta što su to zadaci hrvatskih političara na bilo kojoj razini vlasti i osnažio ego onih koji misle da ne prave pogrešne poteze
Foto: Fena

Trebalo je dugo vremena, a još duže sa skupljanje mudašca da veće hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini, a manje od HDZ-a BiH, istupe i kažu kako je Hrvatski narodni sabor u BiH već četvrt stoljeća pozornica za HDZ-ove ideje i bacanje sjene na sve one koji taj predznak stave u svoja tri slova.

Popucalo zajedništvo

Iako se godinama trubi o zajedništvu, pokazalo se kako je ono popucalo zbog HDZ-ove želje da dominira i kako je HNS samo platforma s koje bi stranka Dragana Čovića dobivala još na važnosti u vrijeme kada je narodu dosta svega a pogotovu ispraznih priča.

Malo je kome jasno što znači usvajanje silnih deklaracija na Saboru, kakva je njihova uloga i snaga i kakve promjene one donose. Uvijek se usvaja isto, uvijek se priča o ciljevima, zadacima i o neodustajanju, a onda, nakon lažnog blještavila, svatko ode svojim putem i baci se u političku trgovinu.

Dugo je svim drugim hrvatskim strankama trebalo da se dogovore i da skupe hrabrosti i odbiju zasjedanje u kojima se uistinu samo njeguju ega i u kojima se vježbaju predizborne poruke. Samo što nikoga ništa ne obvezuje da ispuni izglasano.

Strategije koje prosipaju predstavnici stranaka, bubajući se u prsa zaštitnička, ponekad su toliko smiješna da bi narodu bilo bolje skupiti se u kolektivni plač negoli vjerovati da će umišljeni donositelji deklaracije, koju ne mogu izmijeniti rasprave na Saboru, nešto promijeniti kad se vrate na radna mjesta nad raznim jaslama.

Krava Šarova

Primjer za to je recimo demografska strategija u kojoj se priča o kravi Šarovi, o tome kako se treba pobrinuti da se rađaju djeca normalne težine, povijesnim nebulozama i popisu želja bez ikakve ideje kako ostvariti politike koja će Hrvate zadržati u BiH.

Dokumenti kojima se maše dok Čović predsjedava, neobvezujući su materijal koji, a požalili su se zastupnici na samoj sjednici, nisu niti vidjeli. Dovoljno je podići ruku u još jednoj predstavi.

S druge strane, Čović, kojeg su druge stranke optužile za svojatanje sabora, ne vidi u njihovom nedolasku ništa loše osim njihove greške.

"Mudrije bi bilo da su razloge za nesudjelovanje najprije iznijeli Predsjedništvu HNS-a kako bismo ih raspravili unutar Sabora i pokušali pronaći rješenja'', rekao je ove subote Čović pred krnje zasjedanje svalivši krivnju na one koji su rekli kako ne žele biti u njegovoj sjeni.

Dobra reklama

Čak je rekao kako raskol u hrvatskom političkom tijelu on vidi kao dobru reklamu, a ne kao poruku koja mu se želi poslati, a to je privatiziranje HNS-a od njega i HDZ-a."Ne bih tome pridavao previše značaja. Rekao bi da je HNS dobio dodatnu vidljivost, zahvaljujući njihovim priopćenjima. Naš glavni zadatak ostaje zaštita interesa hrvatskog naroda, pomaganje institucijama i osiguravanje prava svakog Hrvata u BiH'', rekao je Čović uočio zasjedanja na kojem je potom nekim zastupnicima oduzeta riječ jer su bili prežestoki u kritikama.

Zaključilo se potom kako treba mijenjati izborni zakon ove godine, kako je plinovod od strateške važnosti i kako su potrebne reforme obrazovanja na hrvatskom jeziku radi poboljšanja kvalitete i usklađivanja s europskim standardima te veća ulaganja u znanost, inovacije i umjetnu inteligenciju.

Ispisao je netko u deklaracijskom dokumentu i prepisao od prošlog puta što su to zadaci hrvatskih političara na bilo kojoj razini vlasti i osnažio ego onih koji misle da ne prave pogrešne poteze.
Navodi se da će HNS BiH i legitimni politički predstavnici Hrvata u BiH nastaviti voditi procese europskih i euroatlantskih integracija, zalagati se za legitimno predstavljanje Hrvata u institucijama vlasti te štititi njihova prava kroz sve dostupne političke i pravne mehanizme.

Nije li to stvar koju smo čuli milijun puta i od koje nije učinjeno ništa.

Hrvatski narodni sabor, prvi put od svojeg postojanja dobio je ovakav kolektivni raskol. No, hladnokrvnost prvog čovjeka, pokazala je kako mu nitko ništa ne može, baš kao šti ni usvojena deklaracija ne može učiniti život Hrvata u BiH, a samim time i cijele zemlje, boljim.

Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta

Slične vijesti