ruska nafta pod evropskim embargom naftovod u rusiji zvezda
Ekonomija

Ruska nafta pod evropskim embargom, ali pravi šok dolazi u februaru: Zabrana uvoza dizela može značiti samo jednu stvar

U ponedjeljak su na snagu stupile sankcije zbog kojih je ruska nafta pod evropskim embargom. Odnosno, zabranjen je uvoz sirove nafte iz Rusije. Jedna je to od najtežih odluka koju je Evropska unija donijela u ekonomskom ratu protiv režima Vladimira Putina. On izvozom energenata finansira rat u Ukrajini. Sankcije na uvoz nafte trebale bi Moskvi zadati teški udarac, no mnogi ekonomisti smatraju da Evropa, u kojoj divlja inflacija i prijeti joj recesija, ovim sankcijama sebi puca u nogu.

Ruski izvoz nafte širom svijeta je ogroman, oni su treći najveći svjetski proizvođač crnog zlata odmah iza SAD i Saudijske Arabije. U predratnoj 2021. pola ruske godišnje proizvodnje nafte otišlo je u Evropu.

Početkom rata u Ukrajini za Ruse se malo što promijenilo. Nafta im je uz plin i dalje glavni izvor novca. Rusija je svaki dan u oktobru ove godine izvezla 7,7 miliona barela nafte. To je oko 400.000 barela manje u odnosu na predratni period. Na račune državnih energetskih divova svakodnevno se slijevaju milioni dolara.

Tražili ograničenja

EU i SAD žele to promijeniti pa su prije pola godine dogovorili zabranu uvoza ruske nafte tankerima, uz što joj je cijena ograničena na 60 dolara po barelu. Ukrajinci su tražili ograničenje od 30 dolara po barelu jer tvrde da će Rusija i dalje zarađivati na nafti po cijeni od 60 dolara.

Osim toga, u februau 2023. slijedi zabrana uvoza naftnih derivata – benzina, kerozina i dizela. Zabrana uvoza sirove nafte, derivata i ograničenje cijena imat će razne posljedice po Evropu i Rusiju te će prema mišljenju većine ekonomista uvesti brojne nove rizike u ionako nestabilnu ekonomsku klimu.

U Briselu kažu da će se zabranom uvoza tankerima pokriti 90 posto ruskog izvoza u Evropu te da je ruski izvoz nafte u EU već značajno pao te sad iznosi 1,5 miliona barela u odnosu na 3,95 miliona barela u predratnom periodu. To ne znači da je Rusi počeli gubiti novac jer su preusmjerili naftu u Kinu i Indiju.

Ekonomisti kažu da će sankcije pomiješati karte na globalnom naftnom tržištu i da cijene nafte neće nužno odmah porasti. Inače, cijena barela nafte ovih dana u Evropi se plaća 87 eura. Već je daleko od svojeg vrhunca od 110 eura iz juna. Pretpostavke su stručnjaka da će Kina i Indija dobivati puno više nafte iz Rusije. Zbog toga će joj cijena pasti na Bliskom istoku pa će tržišne okolnosti ostati manje-više iste.

Slabe sankcije

Zemlje koje ne mogu do ruske nafte putem tankera, već je dobivaju naftovodima, a to su Mađarska, Češka i Slovačka, nisu dio sankcija te će sirova nafta i dalje nesmetano teći naftovodom Družba. Njemačka i Poljska također dobivaju sirovinu naftovodima. No, one su se dogovorile da će ih zatvoriti do kraja godine, dok je Bugarska zasad izuzeta iz zabrane uvoza tankerima sve do kraja 2024.

Ograničenje cijena barela nafte na 60 dolara također nije zapisano u kamen te će ta cijena biti klizna u odnosu na cijene nafte na robnim berzama. Neki ekonomisti misle da barel od 60 dolara nimalo ne pogađa Ruse. Naime, njihova se nafta i inače prodaje jeftinije u odnosu na referentne cijene na zapadnim berzama. Prošle sedmice barel ruske nafte koštao je 52 dolara. Toga je vrlo dobro svjestan i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij te stalno ponavlja da su ove sankcije ‘slabe’.

Nerazumni potezi

Rusi će vjerovatno pronaći nove kupce za naftu, a vjeruje se i da su skupili popriličnu flotu tankera ‘iz sjene’ kojima će zaobilaziti i sankcije i ograničenje cijene od 60 dolara po barelu te nije nemoguće da će namjerno smanjiti proizvodnju kako bi digli cijenu nafte globalno. Ne bi to bilo prvi put da Moskva vuče nerazumne ekonomske poteze kojima se ostvaruju strateški ili vojni ciljevi.

Ako se zbog uvoza nafte ne dogodi ništa dramatično, EU bi se mogao naći u popriličnim problemima 5. februara. Tada na snagu stupa zabrana uvoza naftnih prerađevina. Treba znati da 60 posto dizela koji se potroši u Evropi dolazi iz Rusije. Nema nekih velikih alternativa pa bismo usred zime mogli imati nestašicu tog goriva koje se koristi za prijevoz, industriju, ali i grijanje.

Rusija isto tako ne može prodati višak dizela Indiji i Kini. Ove države imaju rafinerijske kapacitete da ga proizvode same iz sirove nafte. Mogući kupci su Turska i zemlje sa sjevera Afrike. No, ni one ne mogu potrošiti sav dizel koji proizvode Rusi, a već ga sad nemaju gdje skladištiti. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju (IEA), zabrana uvoza dizela vodi u nikad veću neizvjesnost i otvara rizike zbog kojih se može jedino očekivati da će Rusija smanjiti proizvodnju dizela, što vodi u nova poskupljenja.



Povezani postovi:

Pretplati se
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare