Kada se spomene Gradačac, prva asocijacija je Husein-kapetan Gradaščević i Kula Zmaja od Bosne. Ali, ovaj grad na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, nudi mnogo više, od bogatih kulturno-historijskih spomenika do bogate prirode.
Na području Gradačca se prostirala srednjovjekovna župa Nenavište (ona je obuhvatala veći dio današnjeg grada Gradačac, općine Modriča i Bosanski Šamac, a u historijskim izvorima se prvi put javlja između 1326. i 1329., a kasnije se na ovom području javlja grad Gračac (1461).
Bogata historija
Pod Osmanskom je vlašću od 1519. Gračačka (Gračac je stariji naziv za Gradačac.) nahija spomenuta je u jednom defteru iz 1533. dok se 1634. navodi da Gradačac pripada Gračaničkom kadiluku. To je ujedno i prvi dokumenat u kojem se ovo mjesto javlja pod svojim sadašnjim imenom. Nakon Karlovačkog mira (1699.) Gradačac, kojem je tada bila namijenjena odbrana osmanskih granica na Savi, dobija na svom strateškom značaju. Godine 1701. postaje palanka, a od 1710. sjedište kapetanije. Poslije toga grad se brzo razvija, pa je polovinom 19. stoljeća imao dva hana, dvije medrese, četiri džamije, nekoliko mekteba i oko 40 trgovačkih i zanatskih radnji.
Najveća zasluga za takav prosperitet mjesta pripada gradačačkim nasljednim kapetanima iz porodice Gradaščevića: Osman-kapetanu i Murat-kapetanu, a naročito predvodniku vojske bosanskih feudalaca u borbi protiv osmanske uprave 1830. godine, Husein-kapetanu, bolje poznatom pod imenom Zmaj od Bosne.
Husejnija džamija
Pred ulaznom kapijom Tvrđave Husein-kapetana Gradaščevića smjestila se Husejnija džamija. Nju je 1826. godine sagradio Husein-kapetan, a predstavlja jednu od većih džamija u BiH. Džamija ima veliku oktagonalnu kupolu i tri manje kupole, te je uvrštena na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Nekada se u njenom sastavu nalazila i biblioteka, koja je prestala sa radom 1883. godine, te je nepoznata sudbina knjižnog fonda. U haremu džamije nalazi se i nekoliko nišana, od kojih su dva bez natpisa, dok ostali imaju epitafe na nesh-dželi pismu, pri čemu je najstariji iz 1854., a najmlađi iz 1918. godine.
Sahat kula
I staru sahat kula u Gradačcu sagradio je Husein-kapetan 1824. godine. Kula ima četiri zaobljene i jednu oštru stranu, a zbog slijeganja terena je pomalo i nakrivljena, zbog čega je mnogi porede sa tornjem u italijanskom gradu Pisa. Sat na kuli je radio do 1953. godine, ali danas od njega nema ni traga. Kao dio cjeline gradačačke tvrđave uvrštena je na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Jezero Vidara
U blizini Gradačca je i jezero Vidara koje posjećuju izletnici i ribari, a na njegovoj obali je oformljen i kajakaški klub. Jezero je bilo popularno gradsko kupalište.
Jezero Hazna
Nakon što je 1964. godine riječica Gradašnica toliko nabujala da je skupa sa potocima Hazna i Vidara potopila dio grada, a ista situacija se ponovila 1967., odlučeno je da se izgrade brane na oba potoka, pa je tako niklo i jezero Hazna. Iako površinom manje, jezero Hazna je doživjelo veću popularnost i postalo omiljeno kupalište. Nekoliko godina nakon njegove izgradnje, ovdje su se počele održavati različite kulturne manifestacije.
Crkva Svetog Marka Evanđeliste
Crkva Svetog Marka Evanđeliste sagrađena je 1888. godine u neogotičkom stilu i posvećena Sv. Marku Evanđelistu, zaštitniku gradačačke župe.
Crkva Svetog Ilije
Pravoslavna Crkva Svetog Ilije je sagrađena otprilike u isto vrijeme kada i katolička crkva, nakon što su u tadašnjem Osmanskom carstvu izjednačena prava svih vjernika, a danas je nacionalni spomenik.
Projekt Pozitivne priče podržao je BH Telecom.
