"U kojem smjeru idem?" upitao je predsjednik Biden kada je u četvrtak završio press konferenciju na summitu NATO-a u Madridu. Počeo je izlaziti s pozornice desno, prije nego što ga je neko preusmjerio prema lijevoj pozornici. Ova kombinacija neznanja i neodlučnosti nije ništa novo. Tokom svojih 18 mjeseci kao predsjednik, Biden je bio zbunjen, nesiguran, trom. Ponaša se kao da ga vode nevidljive sile. Kreće se kursom koji su odredili skriveni kapetani.
Ljudi primjećuju. Svaki put kad govorim konzervativnoj publici, pitaju me ko je zapravo glavni u Bijeloj kući. Moj odgovor je bio da predsjednik zapovijeda. Uostalom, institucije preuzimaju karakter svojih vođa. Ako Bijela kuća ima za ponuditi samo isprike, ako se odluke donose sporo ili nasumično, ako se čini da komunikacijski tim te predsjednik i potpredsjednik žive na različitim planetima, ako se u vladi pojavljuju nesposobnost i loše upravljanje, to je zato što izvršni direktor to dopušta. Nije potrebna nikakva zavjera da bi se objasnila nesposobnost. Govorimo o Joeu Bidenu.
Međutim, u posljednje vrijeme se predomišljam. Nije da Barack Obama ili Ron Klain ili dr. Jill tajno vode šou. Ono što sam se pitao jest vodi li uopće neko vladu. Nema moći, otvorene ili skrivene, unutar ili iza prijestolja. Prijestolje je prazno, piše Matthew Continetti za freebeacon.
Mislite na ekonomiju, granicu i Ukrajinu. S vremena na vrijeme, Biden se pozabavi tim pitanjima. Možda čak odgovara na pitanja o njima. Bijela kuća šalje saopštenja za javnost u kojima opisuje svoje najnovije inicijative. Potpredsjednik Harris ili drugi gospodin pojavi se negdje da razgovaraju o svemu dobrom što ona i on rade.
Ipak, svaki od ovih elemenata - predsjednik, njegovo osoblje, njegov glasnogovornik, njegov potpredsjednik, njegova politika - djeluje nepovezano, rastrojeno, kao da svaki živi u zasebnoj sferi aktivnosti. Bilo zbog Bidenove dobi, ili njegovih vikend putovanja u Delaware, ili godina rada na daljinu, ili promjene osoblja na nižim razinama, ili mukotrpno sporog procesa donošenja odluka, ili ideološke tvrdoglavosti, ili nedostatka strateškog plana, ova administracija luta od krize do krize i od jednog lošeg naslova do drugog. I ništa se ne popravlja.
Anketa Reuters/Ipsos od 29. juna pokazala je da 38 posto američke javnosti odobrava ono što Biden radi. Amerikanci kažu da su ekonomija, nezaposlenost i radna mjesta najvažniji problemi s kojima se zemlja suočava. Kakav je Bidenov plan? Za visoke cijene plina krivi Vladimira Putina i energetsku industriju. Kaže da je posao Federalnih rezervi smanjiti inflaciju. On traži od autokrata Bliskog istoka da pumpaju više nafte umjesto da olakšavaju teret domaće proizvodnje fosilnih goriva. On želi više potrošnje, više povećanja poreza, više propisa. Hoće li mu Kongres dati ono što želi?
Rezultat: Amerika se spušta prema stagflaciji jer je alternativa—smanjenje (nekineskih) carina, suspendiranje odredbi "Kupujte američko", preokret njegove cjelokupne energetske politike, odustajanje od njegovih poreznih planova, obavezivanje na smanjenje potrošnje—za predsjednika neprihvatljiva.
Ranije ove sedmice vlasti su pronašle najmanje 50 mrtvih ljudi u prikolici pokraj ceste u El Pasu u Teksasu. Žrtve su bili ilegalni imigranti koji su trgovcima ljudima platili da ih dovedu u Sjedinjene Države. Ovo jezivo otkriće bilo je podsjetnik na ljudske žrtve ilegalne imigracije i na neadekvatnost Bidenove migracijske politike. Jedan je novinar pitao sekretara za medije Bijele kuće Karine Jean-Pierre za njen odgovor republikanskim kritičarima. "Činjenica je da je granica zatvorena", rekla je Jean-Pierre, "što je djelomično razlog zašto vidite ljude koji pokušavaju napraviti ovo opasno putovanje koristeći krijumčarske mreže."
Zatvoreno? Neovlašteni prelasci dosegli su još jednu prekretnicu u maju, kada je granična patrola naišla na oko 239.000 osoba. U to su vrijeme, međutim, vlasti mogle protjerati ilegalne migrante prema propisu o javnom zdravstvu, članu 42. Statusa programa Ostani u Meksiku. Biden, naravno, želi okončati član 42, a Vrhovni sud je 30. juna presudio da ima ovlasti zatvoriti Remain u Meksiku. Ako mislite da je granica sada "zatvorena", samo pričekajte.
Biden bi mogao objasniti naciji zašto je u našem interesu primiti što više tražitelja azila, čak i ako je posljedica porast ilegalnih ulazaka i prekogranične trgovine ljudima i drogom. Ili bi mogao priznati da je njegova politika odgovorna za humanitarnu katastrofu i povući svoje ranije izvršne naloge. Ili bi mogao iskoristiti sav politički kapital koji mu je preostao da usvoji prijedlog zakona o imigracijskoj reformi koji kombinira legalne puteve do ulaska s provedbom zakona na radnom mjestu. Ali on neće ništa učiniti. Zašto? Jer ili je zadovoljan situacijom ili je jednostavno opterećen njome. Nijedna opcija nije umirujuća. I problem se pogoršava.
Tamo gdje je Biden najviše angažiran je Ukrajina. Upozoravao je na invaziju, okupio je NATO protiv Rusije, ohrabrio Švedsku i Finsku da se pridruže zapadnom savezu i obavezao Ameriku da Ukrajini dostavi pomoć i oružje. "Općenita poenta je da im dajemo kapacitet—i ogromnu hrabrost koju su pokazali—da se, zapravo, mogu nastaviti odupirati ruskoj agresiji", rekao je Biden novinarima u četvrtak. "I tako, ne znam šta - kako će to završiti, ali neće završiti porazom Ukrajine."
Ne bi li vođa Slobodnog svijeta trebao imati neku ideju o tome kako bi ovaj brutalni sukob mogao završiti? Rat je uzeo stravične ljudske žrtve. Njegovi su učinci na tržišta energije i hrane bili razorni. Cilj bi trebao biti okončanje rata.
Kako? Ne dajući Putinu ono što želi. Dajući Ukrajini ono što treba, gurnuti Rusiju natrag na prijeratnu liniju kontrole. Rusija koja se brani vjerovatnije će tražiti mir.
Biden otežava ovu mogućnost ograničavajući sisteme koje isporučujemo Ukrajini, ispuštajući ih s vremenom i inzistirajući da Ukrajini nećemo opskrbljivati oružje koje bi moglo pogoditi mete unutar Rusije. Od početka rata, Biden je bio više zainteresiran za signaliziranje Rusiji šta neće učiniti nego za izazivanje straha kod Putina od onoga što bi mogao učiniti. Njegovo samoograničenje produžuje borbe umjesto da ih skraćuje i daje Rusiji prostor za njeno sporo kretanje kroz istočnu i južnu Ukrajinu. Rat je postao još jedna katastrofa koju Biden dopušta da se odigrava u pozadini, između vožnji biciklom i kuglica sladoleda iz Starkey'sa.
Američka pomoć Ukrajini je pravedna i neophodna. Od 1947. politika Sjedinjenih Država bila je "podržavati slobodne narode koji se opiru pokušaju pokoravanja od strane naoružanih manjina ili vanjskih pritisaka". Ali Biden neće moći održati domaću podršku za američko sudjelovanje u višegodišnjem ratu iscrpljivanja. Mora uskladiti svoja djela sa svojim riječima i odbaciti svoje inhibicije u pogledu pomoći koju pružamo Ukrajincima. A mogao je to učiniti dok je pokretao mirovnu inicijativu, vraćajući tako prisilnu diplomatiju kao oruđe američke vanjske politike.
Mogao bi, trebao bi. Odlučno vodstvo nije karakteristika Joea Bidena. I tako, krize nastavljaju rasti. A Amerikancima ostavljaju osjećaje besciljnosti i straha.
