Ono što je nekada bila jedna od najljepših i najuspješnijih prijestolnica u Evropi pretvoreno je tokom sedmica ruske agresije u jezivi grad duhova. Spomenici utemeljiteljima Kijeva i istaknutim ukrajinskim kulturnim vođama zabijeni su daskama kako bi se zaštitili od uništenja, piše analitičar Michael Bociurkiw za CNN.
Ispred Kijevskog nacionalnog univerziteta Taras Ševčenko, kip njegovog istoimenog ukrajinskog pjesnika potpuno je skriven iza zaštitnih skela. U međuvremenu je univerzitetska zgrada od crvene cigle zaklonjena vrećama pijeska i naoružanim stražarima, a na vidiku nema nastavnika ili učenika.
Inače, pod Ševčenkovim pogledom, posebno u ovo doba godine, učenici se mogu vidjeti u parku kako se druže ili žure na nastavu.
Dok se život polako vraća u Kijev, vjerovatno će proći mjeseci prije nego što bude nešto što nalikuje na normalnost. Bilo da se radi o glavnom gradu, koji izgleda kao grad u induciranoj komi - ili bombardiranim gradovima Buča i Borodjanka koji su sada mjesta masovnih zločina - jasno je da će se uništavanje zemlje nastaviti.
Ključno će biti usmjeriti neuspjelu zapadnu politiku smirivanja u susret s Putinovom agresijom s mnogo snažnijim vojnim odgovorom. To uključuje davanje Ukrajincima mogućnosti zaštite vlastitog neba proturaketnim baterijama.
Čak i ovdje u Kijevu, u sjevernoj centralnoj Ukrajini, postoje svakodnevni podsjetnici na duge dosege ruske agresije, uz česte zračne sirene koje šalju ono malo stanovnika koji su ostali u skloništima za bombe.
Dokle god Moskva ima sposobnost slanja smrtonosnih dalekometnih krstarećih projektila bilo gdje na ukrajinski teritorij, nijedan grad, grad ili selo ne može se proglasiti sigurnim.
Nešto više od mjesec dana nakon rata, užasi koje su počinili ruski vojnici u Kijevu i drugdje šokirali su svijet i označili sumorno novo poglavlje u invaziji Vladimira Putina.
Dokle god Moskva ima sposobnost slanja smrtonosnih dalekometnih krstarećih projektila bilo gdje na ukrajinsku teritoriju, nijedan grad, grad ili selo ne može se proglasiti sigurnim.
"Ruski vojnici su me silovali i ubili mog muža", rekla je jedna žena novinarima BBC-ja. CNN-ova Clarissa Ward izvijestila je o nekoliko sela koja su Rusi okupirali više od mjesec dana i pronašla "beskonačne izvještaje o užasu, pogubljenjima, proizvoljnim pritvaranjima i još mnogo toga".
Još su zastrašujući izvještaji o stotinama žena i djece koji su protiv svoje volje odvedeni u Rusiju. Ti ljudi su navodno odvedeni u "filtracijske logore" gdje su identificirani, vjerovatno u pokušaju da ih se spriječi da otkriju istinu o zločinima kojima su svjedočili od strane ruskih vojnika.
Kao da zločini u Buči i drugim zajednicama oko Kijeva nisu bili dovoljni, raketni napad na prepunu željezničku stanicu u istočnoj Ukrajini prošle sedmice odnio je živote najmanje 50 ljudi, uključujući petero djece. Na ostacima jednog od projektila bila je ispisana poruka koja je groteskno glasila: "Za djecu".
Nažalost, vjerovjatno će doći još priča o klanju. Putin je na čelo nove faze rata imenovao generala s još većom brutalnošću (ako je to moguće) - Aleksandra Dvornikova, koji je postao poznat kao "koljač iz Sirije".
Svakim se danom čini da otkrića brutalne ruske okupacije dosežu apsolutne granice ljudskog shvaćanja i tolerancije. Pa ipak, pojavljuje se još zločina - što potiče predvidljivu priču o bijesu zapadnih čelnika koji ne daju Ukrajini ono što joj je potrebno da okonča Putinovo divljaštvo.
Vrijedi ponoviti da Ukrajinci žive s hibridnim ratom od 2014. godine, kada je Rusija protuzakonito anektirala Krim i napala Donbas s teško naoružanim separatistima. Neki Ukrajinci mi kažu da nisu iznenađeni za što su Rusi sposobni.
Tokom 2014. i 2015. vidio sam vlastitim očima dokaze ruske brutalnosti - potpuno opljačkana sela, uništene škole i kulturni i vjerski kompleksi. Leševi cijelih porodica koji su ležali na poljima Donjecka nakon što je avion MH17 pogođen ruskom raketom BUK 17. jula 2014., bili su bolesna scena koja se vječno urezala u moje misli.
Ali svaka Putinova eskalacija na koju ne dolazi direkta zapadni odgovor služi samo da ga dodatno ohrabri. Sankcije očito nisu učinkovite. Hoće li trebati potpuno uništiti Ukrajinu prije nego što zapadni čelnici konačno kažu dosta je i počnu direktno djelovati?
U međuvremenu nam preostaju polovične mjere, a Bidenova administracija prestaje da daje Ukrajini potrebno oružje. (Bijela kuća kaže da SAD i NATO Kijevu daju oružje historijskim tempom). Možda je "historijsko", ali nije uspjelo skrenuti Putina s kursa.
Dok se Zapad dvoumi oko toga gdje povući vlastite crvene crte kada su u pitanju ruska zlodjela u Ukrajini, geopolitički balet iza kulisa igra se između Ukrajine i susjeda istomišljenika koji rade na vlastitim mikro savezima i vojnim dogovorima.
Očekujte da ćete vidjeti kako Kijev sklapa dogovore sa susjednim članicama NATO-a i potencijalnim članicama koje se legitimno vide na nišanu Putinovih lansera projektila. Slovačka, naprimjer, izvještava da se priprema za prijenos ključnih sistema proturaketne obrane iz sovjetskog doba u Ukrajinu uz očekivanje da će njezine zalihe popuniti zapadni partneri. Zašto to ranije nisu učinili SAD i njihovi saveznici, teško je shvatiti.
Za sada se čini da Rusija preusmjerava svoje napore na širenje svog otiska u Donbasu, preuzimajući istočna područja Donjecka i Luganska koja su pod kontrolom vlade.
Bit će uloženi veliki napori kako bi se dodatno osigurao željeni kopneni koridor koji povezuje kopnenu Rusiju s okupiranim Krimom. Dio tog napora bit će izbacivanje bataljona Azov iz opkoljenog grada Mariupolja, uglavnom tako što će ga sravniti nemilosrdnim bombardiranjem.
Neki stručnjaci sugeriraju da Putin želi postići mjerljiv napredak u Ukrajini na vrijeme za paradu pobjede 9. maja u Moskvi. Pomisao na nebrojene brutalno ugašene živote kako bi Putin mogao istjerati svoj rok gotovo je previše groteskna da bismo je mogli zamišljati.
U međuvremenu, Ukrajinci će se vjerovatno umoriti od čekanja da vide gdje su crvene linije Zapada kada je riječ o brutalnosti u ovom ratu. Dok je Ujedinjeno Kraljevstvo izjavilo da će upotreba hemijskog oružja s ruske strane značiti da su "sve opcije na stolu", ta se vrsta jezika ovdje počinje shvatati kao nešto više od signaliziranja vrline.
Svjetski čelnici prave selfije s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim u Kijevu, ali je krajnje vrijeme da krenu u stvarnu akciju protiv Putinove mašine za ubijanje.
