Američki "Wall Street Journal" izvještava da bi kineski lider Xi Jinping mogao prihvatiti poziv da posjeti Saudijsku Arabiju u maju, gdje bi s ovim najvećim svjetskim proizvođačem nafte mogao dogovoriti da Kina ubuduće naftu plaća u juanima, umjesto u američkim dolarima.
Skoro četvrtina cjelokupnog izvoza saudijske nafte ide prema Kini.
Rat u Ukrajini
Od početka ove godine su Saudijci preuzeli vodstvo i kao najveći izvoznik nafte prema Kini – do sada je to bila Rusija, prenosi Net.hr.
Geopolitičke tenzije koje je izazvao rat u Ukrajini, pri čemu se svijet polako opredjeljuje za jednu ili drugu stranu, povećale su i strah da bi Saudijska Arabija mogla stati uz Rusiju.
Ako bi dopustili da se nafta plaća u juanima, time bi se stvorio paralelni sistem za međunarodne transakcije, pri čemu bi kineski juan postao relevantan baš kao i američki dolar.
Time bi se omogućilo da Rusija "zaobiđe" sankcije, jer bi mogli koristiti i drugu valutu za kupnju nafte. Do sada je Kina stajala po strani po pitanju ruske invazije na Ukrajinu, čime se spekuliralo da se time zapravo daje prešutna podrška Rusiji.
Na najave iz Saudijske Arabije se do sada gledalo kao tako da se vrši pritisak na zapadne saveznike, ocjenjuju stručnjaci.
Štoviše, Evropsko vijeće za vanjske poslove (ECFR) je napisalo u izvještaju iz 2019. godine da su Saudijci upravo to radili i ranije, to jest da su Kinu koristili kao kartu za pregovaranje, odnosno sredstvo pritiska na Zapad.
"Samo nekoliko mjeseci nakon ubistva saudijskog novinara Jamala Khasoggija saudijski princ Muhamed Bin Salman je putovao po Aziji kako bi utjecao na pitanje uvoza oružja u njegovu zemlju", navodi se u izvještaju.
Karta za pregovaranje
Bilo je pokušaja Sjedinjenih Američkih Država i Evrope da se pridobije podrška Saudijaca. Američki savjetnik za sigurnost Brett McGurk je prošle sedmice putovao u tu zemlju, kao i britanski premijer Boris Johnson.
Do sada su i evropski i američki predstavnici pokušavali natjerati Saudijce da pumpaju više nafte, kako bi se cijena nafte smanjila. I nisu uspjeli.
Zajedno s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Saudijska Arabija je jedan od rijetkih proizvođača nafte s viškom kapaciteta.
Ako bi bilo više nafte na tržištu, cijene koje su dosegle rekordne visine zbog smetnji u opskrbi od strane Rusije, mogle bi se smanjiti. Ipak, nije bilo riječi o tome jesu li nedavni razgovori sa Saudijcima uključivali i pitanje plaćanja energenata u juanima.
"Čak i ako bi zapadna diplomatija uspjela dobiti saudijsku podršku, vlasti te zemlje su zabrinute mogućnošću da bi njihova regija mogla postati manje, a ne više bitan faktor", kaže za DW Cinzia Bianco, gostujuća suradnica u berlinskom uredu ECFR-a, ukazujući pritom na sve intenzivnije odnose SAD sa istočnom Azijom i na težnje da se smanji korištenje fosilnih goriva.
"Zaljevske zemlje vjeruju da Washington ima manje za ponuditi, ali i da raspolaže s manjim potencijalom prijetnji u pregovorima", objasnila je Bianco u izvještaju objavljenom prošle sedmice, dodajući da odluka ovih srednjoistočnih zemalja da ne stanu na stranu Evrope i SAD po pitanju Rusije, nema ustvari toliko veze s Rusijom.
UAE i Saudijska Arabija tako se pokušavaju orijentirati u novonastalom multipolarnom svijetu, koristeći finansijske transakcija kao metodu zaštite nacionalnih interesa", piše sugovornica DW-a.
Preklapanje interesa
Upravo tu nastupa Kina. Odnosi sa Saudijskom Arabijom se produbljuju već nekoliko godina. Saudijci su 2020. godine bili najveći regionalni trgovinski partner Kine - s uvozom i izvozom u vrijednosti od preko 60,6 milijardi eura.
Ove veze su utemeljene najviše na ekonomskoj koristi i tiču se kineske inicijative "Novi put svile". Trgovinski odnosi odgovaraju i Saudijskoj Arabiji, koja ima vlastiti projekt modernizacije "Vizija 2030".
Također, očigledne su prednosti poslovanja sa zemljom koja će biti dugoročni kupac plina i nafte, dok se evropski klijenti sve više okreću solarnoj i energiji vjetra.
Dio saudijske "Vizije 2030." se odnosi i na pripremu za budućnosti, za vrijeme kada nafta postane manje važna, a jedan aspekt te pripreme uključuje mogućnost da ova zemlja služi i kao logistički čvor na Bliskom i Srednjem istoku.
Kineski interesi se tu poklapaju, a dvije države imaju "sveobuhvatno strateško partnerstvo“, iako stručnjaci poput Cinzije Bianco upozoravaju da se te dvije zemlje ne može nazvati saveznicima.
Nova era u odnosima
Neki analitičari su, pak, sugerirali da počinje nova era u odnosima Kine i Bliskog i Srednjeg istoka. Nedavno je stručni saradnik na Institutu za Bliski i Srednji istok sa sjedištem u Washingtonu, Roie Yellinek, primijetio da je jedan broj ministara vanjskih poslova iz te regije nedavno putovao u Kinu.
"Činjenica da u Kinu odlaze ministri vanjskih poslova, a ne kolege iz ministarstava trgovine ili ekonomije sugerira promjenu fokusa", tvrdi on u članku objavljenom na Institutu.
"Nakon nekoliko godina ekonomskih veza, nedavni događaji su pokazali da je počela nova era s većim fokusom na geopolitiku“.
To podrazumijeva i sve veću vojnu saradnju u kinesko-saudijskim odnosima. Između 2016. i 2020. kineski transfer oružja u Saudijsku Arabiju porastao je za 386 posto, prema navodima njemačkog Instituta za međunarodne i sigurnosne poslove.
Kina je najprije prodala balističke rakete Saudijcima, a zatim je počela pomagati im u njihovoj proizvodnji i u Saudijskoj Arabiji.
Uz to, Kina prihvata saradnju s liderima s kojima Zapad ne želi sarađivati.
Kako su analitičari ECFR-a objasnili u izvještaju iz 2019. godine, "kineski model autoritarnog kapitalizma fascinira bliskoistočne režime, koji saradnju s Kinom vide kao dobru priliku da se odupru pritisku Zapada da se provode reforme upravljanja i preuzme odgovornost za ljudska prava."
