Vijesti

Skica za ram moje domovine: Trenutak kada je sklonjen Jovo Divjak bio je početak ovakve BiH

Prvi neki veliki heroj, prvi čovjek koji je herojstvom odisao i bio otjelovljenje tog pojma ovome autoru bio je Jovan Divjak.

Tek saznao za bivstvovanje, prvo što mu je bilo nejasno je ko su ovi što uništavaju grad, otkud sad da onaj tramvaj gori, kakvi su ono gore avioni, kažu Migovi, ko zapali i što olimpijsku dvoranu na Mojmilu, kakav repetitor na Humu, Peta vojna oblast i što je to uopće bitno…

Nekakav, kasnije će se ispostaviti ugledni Senad Hadžifejzović i nekakav Fikret Abdić, Ejup Ganić, kukanjci i karišici, otkud su sad ti ljudi bitni. Zar nije bio bitan samo Safet Sušić, od predmeta fudbalska lopta, biciklo Pony. Zar moraju biti “šlemovi”, redenici, artiljerija naša svakodnevnica. Pa, nije to bio svijet kakvog se očekivalo.

I onda neka sijeda glava na pincgaueru što urla na nekakve “ne pucaj”, čovjek neki što je razuman… Bili su to prvi pamtljivi događaji za jednog šestogodišnjaka, ako ne uzimamo sličice “Panini” i Italiju 90 u obzir. Događaji, ispostavit će se, koji su prekinuli dotadašnji svakako nejasan svijet. Događaji iz nekog života kojeg više nema i niti će ga ikada više biti.

Sijeda glava je bio Jovan Divjak, s kojim će nekih 20-tak godina kasnije ovaj će boraviti u istoj prostoriji i osjetiti što je tad ostao toliko upečatljiv. Tražio da se napiše knjiga o Raziji Mujanović i zahtijevao samo jedno – da se ta njena autobiografija zove “Jedna, jedina” (elegantno sam tu ponudu proslijedio boljima od sebe).

Kao što neko lijep odiše ljepotom, Jovan Divjak odisao je karakterom. Karakter je bi taj koji se ustoličio u njegovom tijelu i umu. Tada je ovaj spoznao šta bi trebao predstavljati autoritet, kako to izgleda nešto što je puno dostojanstva, mudrosti, snage, pameti… Sve u jednom.

Kasnije tek razaznat će se šta je Jovo značio u kontekstu BiH. Sve ono što je danas BiH počelo je onoga trenutka kada ga je smaknulo s pozicije brigadnog generala i najupečatljivijeg simbola otpora agresiji. I to je nažalost simbolika koja će se najviše vezati za tog čovjeka, ni krivog ni dužnog Kolosa i Diva.

Sve što je poslije radio simbol je veličanstva i humanizma, i sve je divno i krasno, samo što BiH nakon njegove degradacije nikada neće biti ista kao do tog momenta.

Pametnima je išaret dosta.

Počivao u miru, simbolu multietničosti, ljudskosti, mangupluka… Vremena istinskog ponosa sadržanog u kosmopolitizmu i pravičnosti…



Povezani postovi: